Službenica Božja
Majka Marija
Krucifiksa Kozulić
Vaše molitvene potrebe
MOLITVA
Gospodine Bože,
Ti si odabrao
Majku Mariju
Krucifiksu Kozulić
da širi ljubav Tvoga
božanskog Srca
među malenima
i najpotrebnijima.
Proslavi svoju Službenicu
čašću oltara
da nam bude primjer
i zagovornica
na našem životnom putu
i radu za rast
Tvoga kraljevstva na zemlji.
Ponizno Te molim
da mi po njezinu zagovoru
udijeliš milost
za koju Te sada
posebno molim ...
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo,
Slava Ocu ...
Milosti primljene zagovorom
Majke Marije Krucifikse
javite na sljedeći kontakt.
PREGHIERA
Signore Gesù
Tu hai scelto
Madre Maria Crocifissa Cosulich
per dinfondere l'amore del Tuo Cuore divino
tra gli umili e i più bisognosi.
Glorifica la tua Serva con l'onore dell'altare
affinché Ella ci sia d' esempio
e interceda per noi nel nostro cammino
di vita e di lavoro
in modo che cresca il Tuo regno sulla terra.
Ti chiedo umilmente
per sua intercessione, la grazia per la quale
ti imploro in questo momento...
Per Cristo nostro Signore. Amen.
Padre nostro, ...
Per chi volesse comunicare le grazie ricevute
per intercessione della Serva di Dio Madre Maria Crocifissa, contatti e l'indirizzo:
Postulatura Majke Marije Krucifikse Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka, Croazia
Tel.++385/ 51/ 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
PRAYER
Lord God,
You chose
Mother Marija Krucifiksa Kozulić
to spread the love of Thy Divine Heart
among the smallest and the most needy.
Celebrate Thy Servant with the honor of the altar
to become an example and the intercessor
on our journey through life and work
for the growth of Thy Kingdom on earth.
I humbly ask Thee to obtain me the grace
through her intercession
for which I now plead ...
Through Christ, our Lord. Amen.
Our Father...
For graces obtained through the intercession of Mother Marija Krucifiksa
contact the address:
Postulatura Službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 Rijeka, Croatia
Tel.: 00385/ 051/ 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
GEBET
Gott,
Du hast Mutter Marija Krucifiksa Kozulić auserwählt,
die Liebe Deines göttlichen Herzens
unter einfachen Leuten und Bedürftigen zu verbreiten.
Wir bitten Dich,
Deine Dienerin zur Ehre der Altäre zu erheben,
damit sie auf unserem Lebensweg und bei der Arbeit
unser Vorbild und unsere Fürsprecherin wird,
damit Dein Reich auf Erden wachsen kann.
Ich bitte Dich demütig,
durch ihre Fürsprache diese meine besondere Bitte zu erhören…
Durch Christus, unseren Herrn. Amen.
Vater unser…
Gnadenerweise, die der Fürsprache Mutter Marija Krucifiksa zugesprochen werden, bitte berichten an:
Postulatura Službenice Božje Majke Marije Krucifkse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 Rijeka, Croatia
Telefon: 00385/051/325-936;
dobroslavam@yahoo.it
MODLITWA
Panie Boże,
Ty wybrałeś Matkę Krucyfiksę Kozulić,
aby szerzyła miłość Twojego Boskiego Serca
między maluczkimi i najbardziej potrzebującymi.
Wynieś swoją Służbenicę na ołtarze,
aby była dla nas przykładem i orędowniczką
na naszej drodze życiowej
i pracy nad szerzeniem Twojego Królestwa na Ziemi.
Pokornie Cię proszę abyś wysluchał mojej modlitwy
i za Jej wstawiennictwem udzielił mi łaski o którą proszę.
W Chrystusie, Panu Naszemu. Amen
Ojcze nasz… Zdrowaś Mario… Sława Ojcu…
O otrzymanych łaskach,dzięki wstawiennictwu Matki Marii Krucyfiksy,
prosimy zawiadomić siostry na adres:
Postulatura Službenica Božja Majka Marija Krucifksa Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka Chorwacja
Tel.00385/51/325 936,
dobroslavam@yahoo.it
ORACIÓN
Señor,
Tú elegiste a la Madre María Crucificada Cosulich
para propagar el amor de tu Corazón Divino
entre los pequeños y más necesitados.
Concede a tu Sierva el honor del altar
para que sea ejemplo e intercesora en nuestra vida y trabajo,
para el crecimiento de tu Reino en la tierra.
Humildemente te pido
que me concedas, por su intercesión,
la gracia que especialmente te suplico...
Por Cristo nuestro Señor. Amén.
Padre nuestro...
Esta oración se puede rezar todos los días, especialmente como triduo o novena.
Las gracias recibidas por intercesión de la sierva de Dios la Madre María Crucificada
pueden ser notificadas a la siguiente dirección:
Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka, Hrvatska/Croacia
Tel. 00385 (51) 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
IMA ISTEN SZOLGÁLÓJA MARIJA KRUCIFIXA KOZULIĆ ANYA BOLDOGGÁ AVATÁSÁÉRT
Urunk, Istenünk,
Te kiválasztottad Marija Krucifixa Kozulić Anyát
hogy Jézus Szentséges Szíve szeretetét terjessze
a kicsinyek è szükséget szenvedők között.
Emeld Szolgálódat az oltár dicsőségére,
hogy példaképünk és közbenjárónk legyen
életünk és tevékenységünk útján
Országod növekedésére itt a földön.
Alázatosan kérlek, hogy közbenjárására
add meg nekem azt a különleges kegyelmet,
amiért hozzád könyörgök…
Krisztus, a mi Urunk által. Ámen.
Miatyánk, Üdvözlégy, Dicsőség.
Az Isten Szolgálója Marija Krucifixa Anya közbenjárására kapott kegyelmet, jelezze az alábbi címre:
Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 RIJEKA (Hrvatska)
Tel 00385 (51) 325-936; fax.: (51) 325-926
dobroslavam@hayoo.it
Webmail pristup @sestre-scj.hr
5. nedjelja kroz godinu
U Šimunovoj kući on ozdravlja Šimunovu punicu tako što je "prihvaća za ruku i podiže s postelje" (r. 31). Ona nastavlja posluživati goste među kojima je i Isus. Uvečer tog dana Isus se našao pred vratima Šimunove kuće radi mnoštva ljudi. Sjećajući se njegova nastupa u sinagogi Kafarnauma kad je propovijedao te opsjednutog bolesnika oslobodio zlog duha, ljudi su "nagrnuli k vratima" (r. 32) da ga opet vide i čuju. Među prisutnima našli su se i bolesnici i to "mnogi i razne im bolesti" (r. 34). Isus ih ozdravlja. Sutradan napušta Kafarnaum da bi i u drugim mjestima Galileje propovijedao evanđelje i izgonio zle duhove.
Starozavjetna podloga današnjem evanđelju je Jobova jadikovka nad vlastitom bolešću: "Mjeseci me jada tako zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. Liježući pomišljam: 'Kad li ću ustati'. I dižući se: 'Kad ću večer dočekati'" (r. 3-4). To je gorko iskustvo bolesnog muža kojemu se žena rugala što je unatoč bolesti obolio, a prijatelji ga optužili da mora biti tajni grešnik kad mu je Bog pripustio strašnu bolest. Poglavlja 6. i 7. ove mudrosne knjige su pjesnički iskaz bolesnikove patnje sa sviješću da ga ljudi ne žele ili ne mogu razumjeti.
Ova misna čitanja prikazuju nam Isusa iscjelitelja koji posvećuje osobnu pažnju bolesnicima. On u svom ministeriju sigurno nije izliječio sve bolesnike koje je susreo, ali jest sve susretao s ljubavlju. Time je uprisutnjivao kao dobri pastir Božju brigu za sve ljude, posebno za nemoćne. On u današnjem evanđelju zabranjuje zlim dusima govoriti "jer su ga znali" (r. 34). Dok ovakvog Isusa u današnjoj misi dublje upoznajemo, pitajmo se kako mi susrećemo bolesne u svojoj neposrednoj blizini i po bolnicama. Savršeni aparati i lijekovi nikada ne mogu nadomjestiti osobni susret s bolesnicima. Znademo li bolesnike ne samo prihvaćati, nego s njima patiti, suosjećati. Ispružena ruka nad bolesnikom ili druga prijateljska gesta ne liječi uvijek, ali vraća nadu i pomaže da bolesnici podnose bolest oslanjajući se na onoga koji je iscijelio Petrovu punicu i kafarnaumske bolesnike.
Noći su mučne meni dosuđene (Job 7, 1-4. 6-7)
Knjiga o Jobu samo na početku (gl. 1-2) i na kraju (42, 7-17) govori o Jobovu stradanju i oporavku. Sva ostala poglavlja (3-31) govore u pjesničkom obliku o zagonetnoj patnji pravedna i pobožna čovjeka. Tu tajnu Job ne želi rješavati dotadašnjim vjerničkim mišljenjem prema kojemu je bolest kazna Božja za grijehe pojedinca javne i tajne ili za zlo koje su učinili članovi njegove obitelji. Dok su drugi ljudi njegova vremena od Boga očekivali spasenje u obliku dobra zdravlja i materijalnih dobara, Job je čeznuo za osobnim prijateljstvom s Bogom koje se ne temelji na izmjeni darova nego na zajedništvu osoba i ljubavi.
U ovom odlomku Job u bolesti daje oduška svojoj tjeskobi. Prijatelj Elifaz tvrdio je ranije kako Bog pobožna čovjeka uvijek izbavlja od bolesti i životnih opasnosti (5, 17-27). Sada Job odgovara da Elifazova teologija nije utemeljena na zbiljskom uvažavanju ljudskih nevolja. Za Joba je život u bolesti sličan vojničkom, nadničarskom i ropskom. U ono doba prisilom se išlo u ratovanje, nadničari su mogli zaraditi samo za jedan dan ishrane svojoj obitelji, robovi su zauvijek ostajali vlasništvo svojih gospodara. Bolesnikov život je kao vojničko ratovanje, kao nadničarevo kopanje svakog dana iznova, kao želja umorna roba da sjedne u hladovinu, a mora cijeli dan raditi po žegi.
Job se žali da su ga zapali mjeseci jada i noći muke. To je bolest koja ne prolazi, a smrt se ne nazire. Po noći ne može spavati i zato uvečer razmišlja kad će svanuti. Po danu mu je teško i priželjkuje večer. On svoj život uspoređuje s čunkom koji hitra tkalja vješto prebacuje kroz osnovu platna što ga tka. Svakim prolazom čunka s jedne na drugu stranu dodaje se jedna nit platnu što biva tkano, ali svakog časa netko može prekinuti nit pa nestaje potke. "Spomeni se" u r. 7 je Jobova molitva Bogu da mu pomogne dok ne bude prekasno. U bolesti uviđa da mu je "život samo lahor" te da nema izgleda da bi mu oko opet "vidjelo sreću". On zna da ga Bog i u bolesti ljubi pa u ime te ljubavi prosi pomoć.
Psalam 147, iz kojeg je današnji pripjev, hvalospjev je Bogu koji ima sućuti prema nevoljnima (r. 1-6), daje kišu svake godine (r. 7-11) i štiti svoj narod dajući mu objavu (r. 12-20). Za današnji pripjev uzeti su stihovi iz prvog dijela Psalma 147 s pozivom da hvalimo Boga zato što "on liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove" (r. 3).
Jao meni ako evanđelja ne navješćujem (1 Kor 9,16-19. 22-23)
U Prvoj Korinćanima Pavao moli vjernike da se svojom vjerničkom i ljudskom slobodom tako služe da ne sablažnjuju niti smućuju bližnje. U devetom poglavlju iznosi osobni primjer odricanja od apostolskih prava da ne bi bio na teret zajednici kojoj propovijeda. Drugi su misionari tražili da ih zajednica uzdržava, a neki su čak vodili vlastitu suprugu da im proviđa osnovne usluge oko rublja i jela. Pavao se odrekao toga prava te radio vlastitim rukama kroz 18 mjeseci misionarskog boravka u Korintu i tako uzdržavao sebe i suradnike. Bio je po zanimanju šatorar i našao uposlenje kod Akvile i Priscile, židovskog bračnog para koji je god. 49. doselio iz Rima u Korint zato što je car Klaudije naredio izgon uglednih Židova povodom svađa o Kristu (usp. Dj 18, 1-3).
U današnjem čitanju na to Pavao misli kad kaže: "Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju" (r. 18). On svečano izjavljuje da mu je dužnost navješćivati evanđelje (r. 16) i klikće: "Jao meni ako evanđelja ne navješćujem!" Za "dužnost" stoji u grčkom izvorniku izraz ananke koji znači i "potrebu, unutrašnji poticaj, silu". Prihvativši kršćanstvo Pavao je osjetio da ga ono životno ispunjava; propovijedanje evanđelja za njega je isto što i biti istinski kršćanin. Kad bi prestao propovijedati, prestao bi biti kršćanin, a tada bi osjetio unutarnju prazninu kao što je osjetio Jeremija kad je zbog suprotstavljanja sunarodnjaka pokušao neko vrijeme napustiti proročki poziv (usp. Jr 20, 9-10). U tom unutarnjem zadovoljstvu i duhovnoj potrebi za propovijedanjem evanđelja Pavao je vidio Božje djelovanje u sebi. Vjerovao je da vršenje volje Božje donosi pravu sreću na dug rok.
U propovijedanju se prilagođavao Grcima i Židovima pa s ponosom ističe: "Sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem" (r. 19). Razumije se, radilo se o pridobivanju odraslih za Krista, a ne o "sticanju" za sebe. Zagonetna izreka "Svima bijah sve da pošto poto neke spasim" (r. 22) je najprije priznanje neuspjeha, jer nisu svi prihvatili njegov poziv na krsni pristanak uz Isusa. "Spasiti" ovdje znači "uključiti se u zajednicu onih koji vjeruju da je Krist jedini Spasitelj". To još nije konačno spasenje, jer treba se truditi oko vjernosti Kristu do kraja života. To nije ni osuda na pakao sviju koji se nisu krstili. Pavao se tim pitanjem uopće nije bavio nego poticao vjernike na zahvalnost za priključenost Kristu i Crkvi. Nadajući se životu vječnom Pavao kaže na kraju današnjeg odlomka: "A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu" (r. 23). Svoju zahvalnost Bogu za vjeru on iskazuje nudeći ljudima šansu da se pridruže Kristu i Crkvi. U isto vrijeme on misli na eshatonsko zajedničarenje vjernika u vječnosti.
Bijahu mnogi i razne im bolesti (Mk 1, 29-39)
Ovaj odlomak je nastavak i završetak Isusove "radne" subote u Kafarnaumu. Sadrži tri manje cjeline:
- ozdravljenje Petrove punice u kući (r. 29-31);
- ozdravljenje mnogih pred vratima kuće (r. 32-34);
- odlazak na propovijedanje i liječenje u drugim mjestima (r. 35-39).
Četiri prva učenika prate Isusa u Petrovu kuću. Tu leži bolesna žena koja je Petrova punica. Isus je u sinagogi ozdravio bolesnog muškarca. Sada ozdravlja bolesnu ženu i tako pokazuje jednako poštovanje prema muškarcima i ženama u bolesti. Osobna pažnja posebno se očituje time što Isus bolesnicu uzima za ruku i diže je. Ona ozdravlja, a zatim poslužuje kod stola. Ovdje se Isus objavljuje kao subrat svakog patnika, jednostavni iscjelitelj koji bolesnici poklanja dužnu pažnju i vraća joj nadu u ozdravljenje. Mi ne možemo svojim bolesnicima vraćati zdravlje, ali možemo s njima pažljivo postupati i razgovarati.
Ozdravljena žena odmah poslužuje. Kao žena, uzvraća i pomaže onako kako može. U ovoj napomeni Marko želi potaknuti kršćane na služenje unutar Crkve i u svijetu.
Pred vratima Šimunove kuće Isus uvečer ozdravlja mnoge bolesnike od različitih bolesti. Marko ovdje uopćava kad kaže da se skupio "sav grad" pred vrata jedne kuće te da je Isus ozdravio sve prisutne bolesnike i opsjednute. Bio je to malen grad na obali jezera, s malim prostorom pred kućama. Zato nisu mogli svi stanovnici stati pred vrata kuće niti svi bolesnici biti doneseni. Ovom generalizacijom ili uopćavanjem Marko hoće reći da je Isus otvoren za sve, ne pravi razliku. Iz prethodnog događaja u sinagogi jasno je što su zli dusi htjeli o Isusu govoriti pa im on zabranio. Željeli su razglašavati da je on "Svetac Božji" (r. 24) s kojim nastupa kraljevstvo Božje (r. 15). Isticanjem ove Isusove zabrane Marko se obraća vjernicima u svojoj povijesnoj i budućim zajednicama Isusovih sljedbenika. Neki bi željeli pobožnost nakićenu čudesima, ekstazama, ukazanjima. Isus upozorava protiv takve lažne pobožnosti.
Rano ujutro Isus se povlači u osamu na molitvu. Iako ne piše što je Isus molio, iz konteksta možemo naslutiti. Tražio je od Oca svjetlo za svoje mesijansko djelovanje. Ljudi bi željeli Mesiju čudotvorca i političara. Iza molitve Isus odlučuje napustiti Kafarnaum, što znači da je u molitvi spoznao volju Božju za svoje daljnje djelovanje. Starozavjetni molitelji često su zorom izlazili na molitvu: "Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć" (Ps 5, 4). Molitelj iz Ps 88, 14 kaže "da prije jutra molitvom" Boga pretječe. Isus je odrastao na starozavjetnoj psalamskoj molitvi i zato je rado molio u jutarnjim satima.
Petar "ometa" Isusa u molitvi i nagovara ga da se vrati u Kafarnaum te nastavi započetu djelatnost sada kad ga "svi traže" (r. 37). Mnoštvo traži Isusa sluteći da je on Mesija, ali pri tome želi da bude Mesija po željama naroda. Takvim željama podliježu i prvi učenici, ali Isus ne popušta. Ne podliježe aktivizmu bez provjeravanja svojih čina pred Bogom u molitvi. Za njega je glavni "posao" naviještanje evanđelja o bliskom kraljevstvu Božjem. Propovijedajući takvo evanđelje u novim mjestima pokrajine gdje je odrastao on postaje Mesija dostupan i otvoren svima ljudima.
Kao sljedbenici Isusa otvorenog svima, i posebno pažljivog prema bolesnicima, nastojmo i mi pružati ljudima ruke da se dižu sa svojih životnih postelja.
Najave
Riječ Svetoga Oca
Jubilej milosrđa
BOŽJA RIJEČ
DANAS ZA TEBE
Ponavljaj danas često
Nek te slave,
Gospodine,
sva djela tvoja
i tvoji sveti
nek te blagoslivlju!
Ps 145
