Službenica Božja
Majka Marija
Krucifiksa Kozulić
Vaše molitvene potrebe
MOLITVA
Gospodine Bože,
Ti si odabrao
Majku Mariju
Krucifiksu Kozulić
da širi ljubav Tvoga
božanskog Srca
među malenima
i najpotrebnijima.
Proslavi svoju Službenicu
čašću oltara
da nam bude primjer
i zagovornica
na našem životnom putu
i radu za rast
Tvoga kraljevstva na zemlji.
Ponizno Te molim
da mi po njezinu zagovoru
udijeliš milost
za koju Te sada
posebno molim ...
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo,
Slava Ocu ...
Milosti primljene zagovorom
Majke Marije Krucifikse
javite na sljedeći kontakt.
PREGHIERA
Signore Gesù
Tu hai scelto
Madre Maria Crocifissa Cosulich
per dinfondere l'amore del Tuo Cuore divino
tra gli umili e i più bisognosi.
Glorifica la tua Serva con l'onore dell'altare
affinché Ella ci sia d' esempio
e interceda per noi nel nostro cammino
di vita e di lavoro
in modo che cresca il Tuo regno sulla terra.
Ti chiedo umilmente
per sua intercessione, la grazia per la quale
ti imploro in questo momento...
Per Cristo nostro Signore. Amen.
Padre nostro, ...
Per chi volesse comunicare le grazie ricevute
per intercessione della Serva di Dio Madre Maria Crocifissa, contatti e l'indirizzo:
Postulatura Majke Marije Krucifikse Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka, Croazia
Tel.++385/ 51/ 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
PRAYER
Lord God,
You chose
Mother Marija Krucifiksa Kozulić
to spread the love of Thy Divine Heart
among the smallest and the most needy.
Celebrate Thy Servant with the honor of the altar
to become an example and the intercessor
on our journey through life and work
for the growth of Thy Kingdom on earth.
I humbly ask Thee to obtain me the grace
through her intercession
for which I now plead ...
Through Christ, our Lord. Amen.
Our Father...
For graces obtained through the intercession of Mother Marija Krucifiksa
contact the address:
Postulatura Službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 Rijeka, Croatia
Tel.: 00385/ 051/ 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
GEBET
Gott,
Du hast Mutter Marija Krucifiksa Kozulić auserwählt,
die Liebe Deines göttlichen Herzens
unter einfachen Leuten und Bedürftigen zu verbreiten.
Wir bitten Dich,
Deine Dienerin zur Ehre der Altäre zu erheben,
damit sie auf unserem Lebensweg und bei der Arbeit
unser Vorbild und unsere Fürsprecherin wird,
damit Dein Reich auf Erden wachsen kann.
Ich bitte Dich demütig,
durch ihre Fürsprache diese meine besondere Bitte zu erhören…
Durch Christus, unseren Herrn. Amen.
Vater unser…
Gnadenerweise, die der Fürsprache Mutter Marija Krucifiksa zugesprochen werden, bitte berichten an:
Postulatura Službenice Božje Majke Marije Krucifkse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 Rijeka, Croatia
Telefon: 00385/051/325-936;
dobroslavam@yahoo.it
MODLITWA
Panie Boże,
Ty wybrałeś Matkę Krucyfiksę Kozulić,
aby szerzyła miłość Twojego Boskiego Serca
między maluczkimi i najbardziej potrzebującymi.
Wynieś swoją Służbenicę na ołtarze,
aby była dla nas przykładem i orędowniczką
na naszej drodze życiowej
i pracy nad szerzeniem Twojego Królestwa na Ziemi.
Pokornie Cię proszę abyś wysluchał mojej modlitwy
i za Jej wstawiennictwem udzielił mi łaski o którą proszę.
W Chrystusie, Panu Naszemu. Amen
Ojcze nasz… Zdrowaś Mario… Sława Ojcu…
O otrzymanych łaskach,dzięki wstawiennictwu Matki Marii Krucyfiksy,
prosimy zawiadomić siostry na adres:
Postulatura Službenica Božja Majka Marija Krucifksa Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka Chorwacja
Tel.00385/51/325 936,
dobroslavam@yahoo.it
ORACIÓN
Señor,
Tú elegiste a la Madre María Crucificada Cosulich
para propagar el amor de tu Corazón Divino
entre los pequeños y más necesitados.
Concede a tu Sierva el honor del altar
para que sea ejemplo e intercesora en nuestra vida y trabajo,
para el crecimiento de tu Reino en la tierra.
Humildemente te pido
que me concedas, por su intercesión,
la gracia que especialmente te suplico...
Por Cristo nuestro Señor. Amén.
Padre nuestro...
Esta oración se puede rezar todos los días, especialmente como triduo o novena.
Las gracias recibidas por intercesión de la sierva de Dios la Madre María Crucificada
pueden ser notificadas a la siguiente dirección:
Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka, Hrvatska/Croacia
Tel. 00385 (51) 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
IMA ISTEN SZOLGÁLÓJA MARIJA KRUCIFIXA KOZULIĆ ANYA BOLDOGGÁ AVATÁSÁÉRT
Urunk, Istenünk,
Te kiválasztottad Marija Krucifixa Kozulić Anyát
hogy Jézus Szentséges Szíve szeretetét terjessze
a kicsinyek è szükséget szenvedők között.
Emeld Szolgálódat az oltár dicsőségére,
hogy példaképünk és közbenjárónk legyen
életünk és tevékenységünk útján
Országod növekedésére itt a földön.
Alázatosan kérlek, hogy közbenjárására
add meg nekem azt a különleges kegyelmet,
amiért hozzád könyörgök…
Krisztus, a mi Urunk által. Ámen.
Miatyánk, Üdvözlégy, Dicsőség.
Az Isten Szolgálója Marija Krucifixa Anya közbenjárására kapott kegyelmet, jelezze az alábbi címre:
Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 RIJEKA (Hrvatska)
Tel 00385 (51) 325-936; fax.: (51) 325-926
dobroslavam@hayoo.it
Webmail pristup @sestre-scj.hr
31. nedjelja kroz godinu
Kod Mateja i Marka događaj se zbiva u Jeruzalemu u posljednjem tjednu Isusova mesijanskog djelovanja. Isus je dopustio da mu narod prilikom mesijanskog ulaska u sveti grad kliče kao Sinu Davidovu. Izrekao je parabolu o vinogradarima ubojicama u kojoj je navijestio svoju nasilnu smrt. Odgovorio je na zamku o porezu koji Zidovi ne bi željeli plaćati rimskom caru zato što od podanika traži da ga štuju kao božanstvo. Sada odgovara na pitanje o najvećoj zapovijedi, u punoj svijesti da ga uskoro čeka nasilna smrt.
Elementi vlastiti Marku u ovom prizoru:
- pitanje postavlja književnik, ne da Isusa "iskuša" (usp. Mt 22, 33 i Lk 10, 25) nego da čuje odgovor na pitanje u kojem se ozbiljni teolozi razilaze;
- Isus citira početni dio molitve "Čuj Izraele..." kao uvod u zapovijed ljubavi prema Bogu (r. 29); tu molitvu trebao je svaki Izraelac moliti ujutro i navečer;
- ljubav prema bližnjemu je "druga", ne "jednaka prvoj";
- književnik u znak slaganja ponavlja obje zapovijedi te dodaje da su te dvije zapovijedi više nego "sve paljenice i žrtve" (r. 32-33);
- Isus izriče pohvalu sugovorniku i govori mu da nije daleko od kraljevstva Božjega, iako iz konteksta nema nade da će se pridružiti zajednici njegovih učenika (r. 34).
Povijesni kontekst ovog Isusova odgovora jesu rasprave palestinskih rabina o stupnju važnosti pojedinih od 613 zapovijedi te o odnosu bogoštovlja i svagdanjeg života. Isus uči da je najvažnija ljubav prema Bogu i bližnjemu koju mogu "naučiti" i nepismeni. A što se tiče liturgije i vjerničkog života, preko slaganja sugovornika kojega hvali, ističe da liturgija treba voditi u život i život biti prožiman milosnim susretima s Bogom u liturgiji.
Liturgija je najizvrsniji izraz ljubavi prema Bogu jer u njoj uprisutnjujemo spasotvorna djela Božja i prihvaćamo Božje gospodstvo nad sobom i svojim obiteljima, hvaleći Boga kao vrhovnog gospodara i dobrog Oca. Ljubav prema Bogu vodi u liturgiju i raste iz liturgije. Ali doživljene i svjesno slavljene liturgije. Ljubav prema bližnjemu treba biti kao prema samome sebi. Kao što sebe uredno ljubimo ako poduzimamo konkretne pothvate za svoje zbiljsko dobro, tako i bližnjega trebamo ljubiti akcijama a ne praznim riječima ili osjećajima.
Tako se u današnjoj misi okupljamo oko Isusa koji ljubi Boga i bližnjega te nas uči da i mi tako činimo. S Isusom u ovoj liturgiji iskazujemo Bogu ljubav tako što mu se zajedno molimo, pjesmom ga slavimo, njegovu riječ slušamo i njegovim posvećenim kruhom se hranimo. S Isusom u ovoj liturgiji od Boga prosimo snagu da bismo zbiljski ljubili bližnje, djelima i akcijama - kao same sebe.
Čuj, Izraele (Pnz 6, 2-6)
Za prvo čitanje imamo odlomak iz Ponovljenog zakona koji je dio Mojsijeva drugog govora Izraelcima u toj knjizi. U cijelom govoru Mojsije podsjeća na djela Božja u prilog Izraelu i potiče sunarodnjake da obdržavaju Božje zapovijedi. U odlomku prije ovoga (Pnz 5, 6-21) stoji Deset zapovijedi koje počinju povijesnim uvodom:
Bog je svoj narod izveo iz egipatskog ropstva. Zato mu propisuje odredbe za organiziran život na razini savezničkog naroda koji treba vršiti obaveze prema Bogu (zapovijedi prva do treće) i prema bližnjima (zapovijedi četvrta do desete). Naš današnji odlomak stoji neposredno iza proglasa Deset zapovijedi.
"Svega vijeka svoga boj se Gospodina Boga svoga ti i sin tvoj, i sin tvoga sina - vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem (r. 2). Izraelci se imaju sjećati svoje povijesti te u svakoj generaciji vršiti zapovijedi koje je Bog dao generaciji oslobođenih iz egipatskog ropstva kao da njima iznova daje. "Bojati se Boga" je starozavjetni izraz za pobožnost. To je sveti strah poštovanja i ljubavi, strah koji dobru djecu priječi da ne vrše čine koji bi mogli oca ražalostiti. Sveti tekst nastavlja da će vršenje zapovijedi imati za plod dug život na zemlji koju im Bog obećava. Iako je to oskudna zemlja, Izraelci su voljeli dar života uopće, posebno dar života u obećanoj zemlji. Dug život smatrali su posebnim Božjim blagoslovom, a s takvim blagoslovom mogu računati oni koji vrše zapovijedi Božje, jer one sankcioniraju ono što ljudsko iskustvo preporuča kao opće dobro za pojedince i zajednicu.
Budu li pripadnici savezničkog naroda Božjega vršili zapovijedi kao pomagalo za materijalni i duhovni napredak obitelji i naroda, "razmnožit će se u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što je obećao Gospodin Bog" (r. 3). U stara vremena ljudi su čeznuli za brojnim porodom u obitelji: jer što je više članova, više je radnika i branitelja u ratno~ opasnosti. Izraelcima u starini nije padalo na pamet da umjetno sprečavaju začeća ili čak odstranjuju začetu djecu iz utrobe majke. Vjerovali su da na gozbi života ima mjesta za ogroman broj ljudi. Brojno potomstvo smatrali su blagoslovom Božjim. Palestina je zemlja kojom teče med i mlijeko zato što ju je Bog darovao svome narodu. Nije bilo dovoljno ni vode koja bi tekla u suhom razdoblju godine, a oni su svojoj zemlji pjevali kao da njome teče med i mlijeko. Cijenili su Božji dar zemlje, prirode, hrane.
Reci 6-9 sadrže molitvu koja počinje sa "Čuj Izraele". Takvih molitava Šema Israel ima još u Petoknjižju (usp. Pnz 11, 13-21; Br 15, 37-41). To je zapravo "Povijesno vjerovanje" koje su muškarci u Izraelu trebali recitirati ujutro i uvečer u znak uključivanja u svetu povijest svoga naroda i spremnosti da svoju djecu odgajaju u djedovskoj vjeri. "Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan" (r. 4). "Naš" zato što je svoj narod izveo iz egipatskog ropstva i s njime sklopio sveti savez vjernosti. "Jedan" zato što poganski idoli ne postoje ali i "jedini" zato što nikakvi drugi "bogovi" nisu pomogli Izraelu. Točnije bi bilo prevesti "jedincati" kojega se isplati štovati, služiti mu, ljubiti ga. "Zato ljubi Gospodina Boga svoga" (r. 5a). U znak zahvalnosti za dobro iskazano cijelom narodu u prošlosti i sadašnjosti. Povijesno vjerovanje pretpostavlja da molitelji znaju povijest svoga naroda i da iz vjerničkog iskustva vrednuju Božje milosne zahvate u vlastitom životu i obitelji koju vode kao očevi. Ljubav prema Bogu je zahvalno prihvaćanje onoga što Bog čini za ljude. Ta ljubav treba se uzvraćati Bogu "svim srcem, svom dušom i svom snagom" (r. 5b). To je cijeli čovjek ukoliko je obdaren tjelesnim i duhovnim sposobnostima, ukoliko zna misliti, može raditi, radovati se, tugovati.
Riječi koje Bog daje trebaju vjernici "urezati u srce" (r. 6). Prvi primjerak Deset zapovijedi bio je urezan na kamenu ploču. Ta je ploča zagubljena tokom stoljeća, ali je sveti tekst ostao uslijed ponavljanja, moljenja i pamćenja. Vjernici su ga urezivali u svoje intimno biće: "Srce" je središte čovjekove duhovne nutrine, savjest ukoliko je unutarnja jezgra pojedinca i naroda. Nije dovoljno Božje zapovijedi recitirati usnama. Treba ih nositi u srcu, treba Boga ljubiti tako što njegove odredbe vršimo u prozi svagdanjeg života.
Uvijek živ da se za ljude zauzima (Heb 7, 23-28)
U sedmom poglavlju Poslanice Hebrejima sveti pisac iznosi nauku o uskrslom Isusu kao velikom svećeniku po redu Melkisedekovu. U ovom odlomku imamo dio te nauke.
Starozavjetne velike svećenike "smrt je spriječila trajno ostati" (r. 23) u svećeničkoj službi. Njihova je služba bila samo u toku zemaljskog života i zato nesavršena. Isus snagom uskrsnuća i proslave zdesna Bogu "ostaje dovijeka, ima trajno svećeništvo" (r. 24). Iako je smrt Isusova minuli povijesni događaj, radi proslave po uskrsnuću on ostaje trajno veliki svećenik. Bog i sada prihvaća njegovo velikosvećeničko posredovanje za ljudsku braću i sestre. On je "uvijek živ" i "do kraja spašava one koji po njemu pristupaju k Bogu" (r. 25). Ovo znači da je Isus u svom proslavljenom stanju otvoren ljudima na zemlji, da se za njih zanima i zauzima kod Boga te da mu je stalo do spasenja a ne do propasti ljudi.
Potreban nam je veliki svećenik koji je "svet, nedužan, neokaljan" (r. 26). Isus nije morao za svoje grijehe prinositi žrtve, a Bog prihvaća njegovu životnu žrtvu i sadašnje posredovanje za ljude zato što je on svet, posve sjedinjen s Bogom. Izraz "odijeljen od grešnika" ne znači distanciranje povijesnog i uskrslog Isusa od grešnih ljudi. Isus je sav "proegzistentan", postoji za druge. Odijeljenost o kojoj je ovdje riječ odnosi se na uzašašće Isusovo po kojem je postao "uzvišeniji od nebesa". Za razliku od starozavjetnih svećenika koji su prinosili žrtvene životinje i obred pomirenja ponavljali svake godine na Dan pomirenja, Isus je prinio samoga sebe i to jednom zauvijek. Piscu poslanice Hebrejima ova jedincatost Isusove žrtve važna je pa to spominje jedanaest puta u ovoj poslanici.
Prema propisima starozavjetnog Zakona pripadnici Levijeva plemena i Aronova roda uzimani su za velike svećenike ali su kao ljudi ostajali "podložni slabosti" (r. 28). "Riječ zakletve" postavila je za velikog svećenika "Sina zauvijek usavršena". Ovo je aluzija na Ps 110, 4: "Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu". To je bio Psalam krunjenja davidovskog kralja koji se brinuo za održavanje hrama i uzdržavanje svećenika te u izvjesnom smislu bio nelevitski svećenik. Sami Židovi smatrali su ovaj psalam mesijanskim, a kršćani ga primjenjuju na Isusa o kojemu vjeruju da je Mesija.
Iz ovog odlomka vidimo trajnu vrijednost Kristove žrtve s križa i spremnost proslavljenog Krista da se zauzima za ljudsku braću i sestre koji su još na proputovanju zemaljskom.
Ljubiti Boga i bližnjega više je nego sve paljenice i žrtve (Mk 12, 28-34)
Isusu, koji je mesijanskim ulaskom u Jeruzalem prilično okrenuo protiv sebe vjerske poglavare svetog grada svoga naroda, pristupa jedan "književnik", tj. pripadnik teološkog kruga pobožnih Židova koji su dobro znali 613 starozavjetnih propisa i zabrana. Čuo je da Isus zove k sebi sve "umorne i opterećene", tj. one koji nemaju snage ni mogućnosti vršiti propise o obrednoj čistoći, subotnjem počinku, nemiješanju sa strancima, a žele biti pobožni. Ovaj teolog iskreno se zanima, koju zapovijed Isus smatra najvažnijom da bi je predlagao ljudima iz puka kao lagano naučivu i izvršivu. Isus mu navodi dva starozavjetna mjesta. Prvo je Pnz 6, 4-5 koje imamo za današnje prvo čitanje pa nam je kontekst već poznat. Značajno je što prema Marku Isus citira sam početak "Čuj Izraele" gdje je prisutna svijest liturgije, naučenih i ponavljanih molitava kao redovnih prilika za iskazivanje ljubavi i podložnosti prema Bogu. Drugi citat je iz Lev 19, 18 koji cjelovit glasi: "Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!" Cijelo devetnaesto poglavlje Levitskog zakonika je poziv na svetost, to jest na ponašanje drugačije do poganskih susjeda zato što je Bog svet, drugačiji od materijalnog i stvorenog svijeta. Jedan od znakova takve svetosti bit će: ne uzimati pravdu u svoje ruke, ne osvećivati se kao što čine drugi. Iz cjelovite formulacije ovog starozavjetnog teksta vidi se da se ljubav prema bližnjemu sastoji u stišavanju svađa, bijesa, osvete. Ljubiti druge kao samoga sebe znači činiti im ono što činimo sebi da bismo preživjeli i bili sposobni za svoje ljudske i vjerničke dužnosti. Takva ljubav ne svodi se na osjećaje i pobožne želje nego prerasta u akciju.
U svom odgovoru Isus prvi u povijesti židovske teologije (a i religija svijeta) izričito stavlja na istu razinu aktivnu ljubav prema Bogu i djelotvornu ljubav prema bližnjemu. Za razliku od Lev 19, 18 gdje je "bližnji" samo član vlastitog naroda, iz Lukine parabole o milosrdnom Samarijancu znamo da je za Isusa bližnji svaki čovjek koji može zatrebati našu ljudsku pomoć, i to čovjek za kojega mi osobno znademo da je u nevolji.
Pismoznanac se izlaže opasnosti prezira i izopćenja u cehu teoloških kolega što javno izriče slaganje s Isusom. On ponavlja Isusov navod dviju izjednačenih zapovijedi te ih povezuje s liturgijom: "Njega ljubiti iz sveg srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve" (r. 33). Završni dio njegova odgovora navod je Hoš 6, 6 i 1 Sam 15, 22. U Hošeinu propovijedanju Bog poručuje Izraelcima koji su obavljali formalističku liturgiju, a u obiteljskom i socijalnom životu nisu se obazirali na njegove zapovijedi, da mu se ne mile žrtve ni paljenice nego ljubav i priznavanje Boga. Iz cijele Hošeine knjige jasno je da se time ne dokida liturgija nego premoštava nerazmjer između sudjelovanja u svetim obredima i grešnog života. U 1 Sam 15 kralj Šaul je u ratu protiv Amalečana prekršio odredbu time što je od "herema" izostavio najbolje ovce i goveda da ih žrtvuje Bogu. Prorok Samuel mu odgovara da je Bogu milija poslušnost vjernika od paljenica i klanica te mu najavljuje da ga je Bog odbacio u smislu da iz njegove loze neće više biti kraljeva u Izraelu. Marko kaže da je književnik "pametno odgovorio" i zato mu je Isus uputio pohvalu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" (r. 34). Ovakav odgovor najprije pokazuje Isusovu toleranciju prema distanciranim simpatizerima koji nemaju snage pridružiti se zajednici učenika, ali u mnogo čemu čine ono što Isus preporuča i zapovijeda. U Markovoj formulaciji vidimo i odraz prilika u njegovoj povijesnoj zajednici. U svom misijskom djelovanju među poganima ta zajednica dijeli sa Zidovima vjeru u Boga jedinoga i mnoge zajedničke zasade iz Starog zavjeta. Iako Židovi ne prihvaćaju Isusa za Mesiju, u mnogo čemu zaslužuju pohvalu kao vjernici. Marko je ovakvim prikazom događaja želio odgojiti pripadnike svoje povijesne zajednice za vjerničku toleranciju prema drugima.
Iz ove zgode učimo sljedeće:
a) Za Isusa i nas današnje vjernike ljubav prema čovjeku u potrebi izraz je zbiljske ljubavi prema Bogu. Ne teoretska nego radna i djelotvorna ljubav.
b) Iako su dobra djela važna, ona ne mogu nadomjestiti osobnu molitvu i sudjelovanje u liturgiji kao povlaštenim znakovima ljubavi prema Bogu.
Prava liturgija vodi u vjerničku akciju i aktivna ljubav prema bližnjima inspirira se liturgijom. Vjernički humanizam i humanizam onih koji čine dobro ne računajući ozbiljno s Bogom jest sličan ali nije isti.
c) Vanjsko u bogoslužju Crkve služi unutarnjem, privremeno trajnom i prolazno vječnom. Trebamo znati ljestvicu vrednota u kršćanstvu i istinama vjere.
Najave
Riječ Svetoga Oca
Jubilej milosrđa
BOŽJA RIJEČ
DANAS ZA TEBE
Ponavljaj danas često
O ljubavi tvojoj, Gospodine,
pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja
do pokoljenja
usta će moja
obznanjivati tvoju vjernost.
Ps 89
