Službenica Božja
Majka Marija
Krucifiksa Kozulić
Vaše molitvene potrebe
Ta ...
MOLITVA
Gospodine Bože,
Ti si odabrao
Majku Mariju
Krucifiksu Kozulić
da širi ljubav Tvoga
božanskog Srca
među malenima
i najpotrebnijima.
Proslavi svoju Službenicu
čašću oltara
da nam bude primjer
i zagovornica
na našem životnom putu
i radu za rast
Tvoga kraljevstva na zemlji.
Ponizno Te molim
da mi po njezinu zagovoru
udijeliš milost
za koju Te sada
posebno molim ...
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo,
Slava Ocu ...
Milosti primljene zagovorom
Majke Marije Krucifikse
javite na sljedeći kontakt.
PREGHIERA
Signore Gesù
Tu hai scelto
Madre Maria Crocifissa Cosulich
per dinfondere l'amore del Tuo Cuore divino
tra gli umili e i più bisognosi.
Glorifica la tua Serva con l'onore dell'altare
affinché Ella ci sia d' esempio
e interceda per noi nel nostro cammino
di vita e di lavoro
in modo che cresca il Tuo regno sulla terra.
Ti chiedo umilmente
per sua intercessione, la grazia per la quale
ti imploro in questo momento...
Per Cristo nostro Signore. Amen.
Padre nostro, ...
Per chi volesse comunicare le grazie ricevute
per intercessione della Serva di Dio Madre Maria Crocifissa, contatti e l'indirizzo:
Postulatura Majke Marije Krucifikse Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka, Croazia
Tel.++385/ 51/ 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
PRAYER
Lord God,
You chose
Mother Marija Krucifiksa Kozulić
to spread the love of Thy Divine Heart
among the smallest and the most needy.
Celebrate Thy Servant with the honor of the altar
to become an example and the intercessor
on our journey through life and work
for the growth of Thy Kingdom on earth.
I humbly ask Thee to obtain me the grace
through her intercession
for which I now plead ...
Through Christ, our Lord. Amen.
Our Father...
For graces obtained through the intercession of Mother Marija Krucifiksa
contact the address:
Postulatura Službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 Rijeka, Croatia
Tel.: 00385/ 051/ 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
GEBET
Gott,
Du hast Mutter Marija Krucifiksa Kozulić auserwählt,
die Liebe Deines göttlichen Herzens
unter einfachen Leuten und Bedürftigen zu verbreiten.
Wir bitten Dich,
Deine Dienerin zur Ehre der Altäre zu erheben,
damit sie auf unserem Lebensweg und bei der Arbeit
unser Vorbild und unsere Fürsprecherin wird,
damit Dein Reich auf Erden wachsen kann.
Ich bitte Dich demütig,
durch ihre Fürsprache diese meine besondere Bitte zu erhören…
Durch Christus, unseren Herrn. Amen.
Vater unser…
Gnadenerweise, die der Fürsprache Mutter Marija Krucifiksa zugesprochen werden, bitte berichten an:
Postulatura Službenice Božje Majke Marije Krucifkse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 Rijeka, Croatia
Telefon: 00385/051/325-936;
dobroslavam@yahoo.it
MODLITWA
Panie Boże,
Ty wybrałeś Matkę Krucyfiksę Kozulić,
aby szerzyła miłość Twojego Boskiego Serca
między maluczkimi i najbardziej potrzebującymi.
Wynieś swoją Służbenicę na ołtarze,
aby była dla nas przykładem i orędowniczką
na naszej drodze życiowej
i pracy nad szerzeniem Twojego Królestwa na Ziemi.
Pokornie Cię proszę abyś wysluchał mojej modlitwy
i za Jej wstawiennictwem udzielił mi łaski o którą proszę.
W Chrystusie, Panu Naszemu. Amen
Ojcze nasz… Zdrowaś Mario… Sława Ojcu…
O otrzymanych łaskach,dzięki wstawiennictwu Matki Marii Krucyfiksy,
prosimy zawiadomić siostry na adres:
Postulatura Službenica Božja Majka Marija Krucifksa Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka Chorwacja
Tel.00385/51/325 936,
dobroslavam@yahoo.it
ORACIÓN
Señor,
Tú elegiste a la Madre María Crucificada Cosulich
para propagar el amor de tu Corazón Divino
entre los pequeños y más necesitados.
Concede a tu Sierva el honor del altar
para que sea ejemplo e intercesora en nuestra vida y trabajo,
para el crecimiento de tu Reino en la tierra.
Humildemente te pido
que me concedas, por su intercesión,
la gracia que especialmente te suplico...
Por Cristo nuestro Señor. Amén.
Padre nuestro...
Esta oración se puede rezar todos los días, especialmente como triduo o novena.
Las gracias recibidas por intercesión de la sierva de Dios la Madre María Crucificada
pueden ser notificadas a la siguiente dirección:
Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka, Hrvatska/Croacia
Tel. 00385 (51) 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
IMA ISTEN SZOLGÁLÓJA MARIJA KRUCIFIXA KOZULIĆ ANYA BOLDOGGÁ AVATÁSÁÉRT
Urunk, Istenünk,
Te kiválasztottad Marija Krucifixa Kozulić Anyát
hogy Jézus Szentséges Szíve szeretetét terjessze
a kicsinyek è szükséget szenvedők között.
Emeld Szolgálódat az oltár dicsőségére,
hogy példaképünk és közbenjárónk legyen
életünk és tevékenységünk útján
Országod növekedésére itt a földön.
Alázatosan kérlek, hogy közbenjárására
add meg nekem azt a különleges kegyelmet,
amiért hozzád könyörgök…
Krisztus, a mi Urunk által. Ámen.
Miatyánk, Üdvözlégy, Dicsőség.
Az Isten Szolgálója Marija Krucifixa Anya közbenjárására kapott kegyelmet, jelezze az alábbi címre:
Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 RIJEKA (Hrvatska)
Tel 00385 (51) 325-936; fax.: (51) 325-926
dobroslavam@hayoo.it
Webmail pristup @sestre-scj.hr
27. nedjelja kroz godinu
U Markovo doba, medu poganskim muževima i ženama (od kojih su neke brojile svoje godine po broju muževa za koje su bile udane), ovo je bila nečuvena novost i gotovo neostvariv propis. Izgledalo je ludo u moru poganskih sugrađana, koji su rastavu i brakolomstvo smatrali "normalnim" i prirodnim potrebama ljudske naravi, obdržavati bračnu vjernost i doživotno ostati s bračnim drugom odabranim u mladosti. Kršćani su se, međutim, usudili tu novost ne samo naučavati nego i živjeti.
Za razliku od ranije katoličke nauke o braku u kojoj se naglašavao brak kao ugovor iz kojega proizlaze stalne obaveze, današnja Crkva uči da je brak zajedništvo osoba ili partnerstvo koje nastaje slobodno, iz ljubavi. Bilo bi dobro pročitati poglavlje o braku u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u svijetu ovog vremena. Iz tog poglavlja evo nekih dijelova: "Muž i žena, koji po bračnom savezu više nisu dvoje, nego jedno tijelo" (Mt 19, 6) intimnim sjedinjenjem osoba i čina pružaju jedno drugome pomoć i službu te doživljavaju smisao svoga jedinstva i iz dana ga u dan sve više produbljuju. To intimno sjedinjenje kao uzajamno darivanje dviju osoba a i dobro djece zahtijevaju punu vjernost bračnih drugova i njihovo nerazdruživo jedinstvo" (GS 48, 1). Mladenci donose u vjernički brak svoju osobu i darivaju se jedno drugom doživotno. To je tako dragocjen i delikatan dar da Crkva traži od svojih vjernika suzdržljivost do sklapanja braka te doživotnu vjernost u samom braku. Takvu vrstu dara čovjek vjernik može samo jednom u životu dati i primiti. Sabor nastavlja: "Bračna ljubav je kadra dostojanstvom obogatiti tjelesna i duševna očitovanja te ih oplemeniti kao elemente i posebne znakove bračnog prijateljstva. Tu ljubav se Gospodin udostojao iscijeliti, usavršiti i uzdignuti je posebnim darom svoje milosti i ljubavi. Ujedinjujući ljudsko i božansko, takva ljubav navodi supruge da se slobodno daruju jedno drugome dokazujući to što nježnijim osjećajima i djelom. Ona prožima sav njihov život: što više, ona se sama usavršava i raste velikodušnim izvršavanjem" (GS 49, 1).
Slušajući ove nedjelje Isusovu odredbu o braku vjernika molimo za sve osobe u braku, jer od zdravih brakova ovisi dobro Crkve i države. Zahvalimo također Bogu za bračnu i roditeljsku slogu svih koji odgovorno odgajaju svoju djecu, jer se Isus u današnjem evanđelju poistovjećuje s djecom kojima je potrebna briga oca i majke za normalan razvoj i sretno djetinjstvo.
Pomoć kao što je on (Post 2, 18-24)
Ovaj odlomak je dio tzv. drugog izvještaja o stvaranju, koji je stariji i antropomorfniji od prvog izvještaja. U njemu je Bog slikovito prikazan kao lončar koji mijesi ljudsko tijelo od gliba zemaljskog i udahnjuje mu dušu. Ovdje sveti pisac upotrebljava lončarski glagol jacar (načiniti, zamijesiti), a ne teološki bara (stvoriti) kao u prvom izvještaju.
"Nije dobro da čovjek bude sam" (r. 18) je konstatacija ljudske upućenosti na druge i drugačije, ljudskog socijalnog usmjerenja. U prvom izvještaju, gdje je rečeno da su ljudi kao muško i žensko slični s Bogom, ta socijalnost se dovodi u vezu s Božjim savezničkim obilježjem. Kao što Bog u svojoj svetosti i dobroti ne želi ostati sam nego stvara ljude i uzima ih za svoje saveznike, tako nije dobro da čovjek na zemlji ostane zatvoren sam u sebe. Ne može do vrhunca razviti svoje sposobnosti. Bog dovodi pred čovjeka životinje koje je stvorio radi njega. Čovjek im daje ime, što znači da ih pozna iznutra, jer u biblijskom načinu izražavanja ime pokazuje kakav je tko, kakva mu je nutrina. Unatoč određenog stupnja koristi i dopunjavanja, životinje nisu po naravi prava pomoć čovjeku: ne znaju govoriti, smijati se, plakati, tješiti i pridizati. Bog stvara čovjeku adekvatnu pomoć: ženu kao osobu koja je slična ali i različita od muškarca. U starini su teolozi puno polagali na to da Bog stvara ženu iz muškarčeva rebra. Tako je sv. Toma iz toga izvodio zaključak da nije iz glave, kako mu ne bi bila posve jednaka, ali ni iz nogu kako je ne bi ponižavao kao stvar ili tretirao kao dio osobnog posjeda. Ovo, međutim, nije znanstvena teologija nego biblijska meditacija o bitnoj različnosti čovjeka, ukoliko je muško i žensko, od prirode i životinja. Kao što je Bog izravno zahvatio prilikom stvaranja muškarca, tako zahvaća i prilikom stvaranja žene. Ali tako da se vidi bliskost, međusobna ovisnost i dopunjavanje muškarca i žene. Za svetog pisca muškarac i žena nisu nastali slučajnim stjecajem prirodnih okolnosti. Oni su plod Božjeg izravnog, smišljenog stvaralačkog zahvata.
U hebrejskom izvorniku muškarac se kaže "iš" a ženska "išah". U recima 22-23 je igra riječi oko ovih dvaju izraza: "čovjek" govori "čovječici" da je kost od njegovih kostiju. Priznaje da mu je bliska, da se uz nju osjeća cjelovit, dopunjen, da u njoj nalazi ono što kod životinja i u prirodi nije našao. U hebrejskom izvorniku r. 23 je "stihovan", to jest pjesnički tekst, što naš noviji prijevod pokušava pokazati stihovanim rasporedom teksta. R. 24 je vjernička konstatacija da bračno zajedništvo spada na Božji plan o ljudskom paru: muškarac ostavlja roditelje i osniva novu zajednicu sa suprugom. "Jedno tijelo" znači "jedno zborno ja", ali tako da ostanu različiti i da snagom različnosti unose u zajedništvo ono čime jedno drugo dopunjavaju. Da bi to zajedništvo trajalo pred Bogom i u vjerničkoj zajednici, brak treba biti doživotni savez jednog muškarca s jednom ženom.
Pisac poslanice Hebrejima prikazuje Isusa kao velikog svećenika novoga i vječnoga saveza koji nadmašuje starozavjetno svećeništvo i bogoslužje. U prva dva poglavlja prikazuje Isusa koji kao utjelovljeni Sin Božji nadmašuje anđele. Današnji odlomak je dio grade u kojoj se uspoređuje Isus kao Sin s anđelima koji su samo glasnici i sluge Božji.
Odlomak počinje retkom petim koji upućuje na veličinu čovjeka na temelju citata Ps 8, 5-7: "Sto je čovjek da ga spominješ, sin čovječji te ga pohađaš...?" Na Isusa koji je utjelovljenjem postao pravi čovjek primjenjuje sveti pisac usklik Psalma 8 o čovjeku koji je jedva malo manji od anđela i ovjenčan je slavom i čašću. Isus je upravo "zbog pretrpljene smrti ovjenčan slavom i čašću". Po muci i smrti postigao je osobnu proslavljenost, ali je i uzdigao dostojanstvo čovjeka u patnji. Jedini čovjek može podnositi bol i muku a da ostane otvoren Bogu i ljudima, da ne proklinje svoju sudbinu. Po Isusu strpljivom patniku, "milošću Božjom svakome je na korist što je on smrt okusio" (r. 9b). "Okusiti" ovdje znači zbiljski umrijeti, ali ne ostati trajno u vlasti podzemlja, biti oživljen. Bog je Isusa patnika uskrisio te u svojoj dobroti odredio da njegova smrt osmišljava umiranje svih ljudi. Bog prihvaća smrt Isusovu u korist svim ljudima. Ovdje u otajstvu smrti Kristove kao nedjeljiva cjelina uključena je i proslava po uskrsnuću.
U nastavku je istaknuto da je radi Boga sve i po Bogu sve. To je vjera svetog pisca u smisao povijesti i ljudskog življenja. Bog u svojoj providnosti vodi zajednicu i pojedince, on je gospodar povijesti i prirode. Bog je "po patnjama doveo do savršenstva" Krista koji je "početnik spasenja" svih koji su na njega kršteni, a onda i ostalih ljudi. Početnik (arhegos) je izraz koji ovaj pisac voli (usp. još Heb 12, 2). Isus je otvorio put spasenja i u tom smislu je početnik. On kao proslavljeni patnik dovodi "mnoge sinove k slavi" (r. 10). Isus je voda putničkom narodu Božjem na zemaljskom proputovanju. Pod "sinovima" su ovdje uključene i "kćeri". Svoje dostojanstvo utjelovljenog Sina Božjega Isus prenosi na vjernike i vjernice koji mu se pridružuju na putu usavršavanja po patnjama života.
"Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga" (r. 11a). Krist je posvetitelj, krštenici su posvećeni. On potječe od Boga i na vjernike prenosi svoje dostojanstvo Sina Božjega. Zato je i postao pravi čovjek da bi iskusio ljudsku radost i žalost te tako postao solidaran sa svakim čovjekom. "Zato se ne stidi zvati ih braćom" (r. 11b). Kasnije će ovaj nadahnuti pisac istaknuti kako se Bog ne stidi zvati se Bogom Abrahamovim i Izakovim (Heb 11, 16). U biblijskom načinu izražavanja ovo znači: drago mu je što se smije takvim smatrati i tako biti oslovljavan. Isus kao utjelovljeni Sin Božji, koji prilikom utjelovljenja nije izgubio svoje božansko dostojanstvo, raduje se što može biti solidaran sa svakim čovjekom i osjeća se počašćenim što ga ljudi oslovljavaju kao jednog od ljudske subraće. Ovdje imamo kršćanski korijen ljudskog dostojanstva: otkako je Sin Božji čovjekom postao, on to i ostaje. To nije slučajna i prolazna faza njegove egzistencije. U svom proslavljenom stanju solidarizira se sa svakim čovjekom, makar taj i ne bio kršten ili odbijao vjerovati u Oca Isusova. Bog je čovjekom postao i zato je dostojanstvo svakog čovjeka nepovredivo. Ljudsko dostojanstvo utjelovljenjem Sina Božjega biva uzdignuto i oplemenjeno, nikako omeđeno.
Što Bog združi, neka čovjek ne rastavlja (Mk 10, 2-16)
"Iskušenje", koje farizeji postavljaju Isusu sastoji se u kontroli Isusove nauke. Oni su već prije morali čuti da Isus uči nerastavljivost vjerničkog braka. A na temelju Pnz 24, 1 smatrali su da je razvod dopušten. Jedino su se razilazili obzirom na dostatnost razloga za razvod. Oni pitaju samo, da li muž smije otpustiti ženu, jer tako glasi slovo Zakona. Žena nije imala šansu napustiti muža što je npr. prema njoj grub. Isus pokazuje da zna za Mojsijevu odredbu iz Pnz, ali se osjeća ovlaštenim da dopuni Mojsija jer zna Božji plan o ljudskom braku.
"Okorjelost srca" je proročki izraz kojim su proroci sa zvanjem predbacivali svojim sunarodnjacima manjak spremnosti na obraćenje i vršenje savezničkih obaveza prema Bogu. Isus je u svojoj nastupnoj propovijedi pozvao sve na obraćenje radi nastupa kraljevstva Božjega (usp. Mk 1, 14-15). Sada na to podsjeća: u vremenu novog nastupa milosne Božje vladavine, vjernici trebaju s više hrabrosti i odlučnosti obdržavati Božje odredbe. Isus u svom odgovoru sastavlja oba izvještaja Postanka o stvaranju ljudskog para: prema prvom muškarac i žena su slika Božja, slika Boga saveznika zato što su sposobni i zaduženi biti u relaciji, obdržavati međusobnu savezničku vjernost. Prema drugom, muškarac ostavlja roditelje i sa svojom partnerkom savija novo bračno i obiteljsko gnijezdo. Postaje s njome "jedno tijelo" u smislu trajne životne zajednice. U izreci: "Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" vidi se Isusovo uvjerenje da se vjernici po providnosti Božjoj združuju u bračnu zajednicu. Iako su dvoje mladih često rasli daleko jedno od drugog, činjenica da su se upoznali, zavoljeli i slobodno odlučili sklopiti brak, za Isusa nije tek igra slučaja nego dar providnosti Božje. Bog ih osposobljava i zadužuje da se jednom drugom doživotno poklone i da ustraju u bračnom zajedništvu. Isus će brak vjernika uzdići na dostojanstvo sakramenta, to jest učiniti ga znakom i sredstvom milosne nazočnosti Božje. Ženidba kao sakrament nije samo obred sklapanja braka nego međusobno darivanje i prihvaćanje bračnih partnera, a to darivanje i prihvaćanje znak je Božje dobrote uprisutnjene u dobroti, ljubavi i vjernosti partnera i partnerke.
Učenici u kući traže razjašnjenje Isusove odredbe o nerastavljivosti braka s nadom da će Isus malo popustiti. On ne popušta nego prema Markovu uvjerenju veže i žene vjernice da ne napuštaju bračnog partnera.
Izreci o nerastavljivosti vjerničkog braka Marko odmah dodaje zgodu o Isusu i djeci. Apostoli su tom zgodom podlegli uvjerenju rabina da djeca ne mogu vršiti obaveze Zakona i zato im rabini ne trebaju poklanjati nikakvu pažnju. Isus se "ozlovolji", a točnije bi bilo reći da se razljutio. To je Markov Isus koji se zna i ljutiti a ipak je Mesija i ljubljeni Sin Očev. U izrazu: "Ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje" preporuka je da i odrasli budu svjesni svojih granica poput djece koja znaju da ne mogu vlastitom snagom postići sve što im je za život potrebno. Spremno i zahvalno prihvaćaju ono što stariji za njih čine. Za razliku od farizeja, koji su učili da se kraljevstvo Božje može zaslužiti djelima Zakona, Isus uči da je kraljevstvo nezasluženi Božji dar koji čovjek može ponizno primiti, ali nikako zaslužiti. Sakramentalna ženidba te ustrajnost u vjerničkom braku također je Božji dar koji partneri trebaju ponizno moliti i zahvalno čuvati. Izraz "ne priječite im" bio je Crkvi trećeg i kasnijih stoljeća poticaj da počne krštavati djecu vjernika i prije nego oni mognu osobnom vjerom ispovijedati ono što Crkva ispovijeda. Radi se o krštavanju vjerničke djece koja s obiteljskim odgojem upijaju i vjeru roditelja te kroz godine školovanja trebaju rasti u vjeri kao što rastu u profanom znanju i ljudskoj svijesti.
Isus na kraju zagrli djecu, što Matej uopće ne spominje, jer on voli Isusa prikazivati kao novoga Mojsija. Polaganje ruku je molitva za malene i izručivanje djece Božjoj zaštiti. Tu djecu morale su donijeti majke ili starija braća i sestre. Djeca dolaze k Isusu zalaganjem starijih koji ih ne samo daju krstiti u vjeri Crkve nego i odgajaju u toj vjeri.
Molimo u današnjoj misi za sve ljude u braku i obitelji: da jedni drugima budu znak i sredstvo Božje savezničke vjernosti i ljubavi.
Najave
Riječ Svetoga Oca
Jubilej milosrđa
BOŽJA RIJEČ
DANAS ZA TEBE
Ponavljaj danas često
Nek te, Gospodine,
slave sva djela tvoja
i tvoji sveti
nek te blagoslivlju!
Ps 145
