Družba SCJ


 
 

Službenica Božja
Majka Marija
Krucifiksa Kozulić


 
Daj mi mjesto, o moj Isuse, u svom Srcu, tu želim odmor svoj. * U zajedništvu je snaga. * Ljubav je jedino sredstvo kojim se sprječava zlo, a potiče dobro. * Jedno djelo ljubavi veće je od osvajanja kraljevstava.

 
 


MOLITVA

Gospodine Bože,
Ti si odabrao
Majku Mariju
Krucifiksu Kozulić
da širi ljubav Tvoga
božanskog Srca
među malenima
i najpotrebnijima.
Proslavi svoju Službenicu
čašću oltara
da nam bude primjer
i zagovornica
na našem životnom putu
i radu za rast
Tvoga kraljevstva na zemlji.

Ponizno Te molim
da mi po njezinu zagovoru
udijeliš milost
za koju Te sada
posebno molim ...

Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo,
Slava Ocu ...

Milosti primljene zagovorom
Majke Marije Krucifikse
javite na sljedeći kontakt.


PREGHIERA

Signore Gesù
Tu hai scelto
Madre Maria Crocifissa Cosulich
per dinfondere l'amore del Tuo Cuore divino
tra gli umili e i più bisognosi.
Glorifica la tua Serva con l'onore dell'altare
affinché Ella ci sia d' esempio
e interceda per noi nel nostro cammino
di vita e di lavoro
in modo che cresca il Tuo regno sulla terra.
Ti chiedo umilmente
per sua intercessione, la grazia per la quale
ti imploro in questo momento...
Per Cristo nostro Signore. Amen.

Padre nostro, ...



Per chi volesse comunicare le grazie ricevute
per intercessione della Serva di Dio Madre Maria Crocifissa, contatti e l'indirizzo:
Postulatura Majke Marije Krucifikse Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka, Croazia
Tel.++385/ 51/ 325-936;

e - mail: postulatura.m.k.kozulic@gmail.com
dobroslavam@yahoo.it

 


PRAYER

Lord God,
You chose
Mother Marija Krucifiksa Kozulić
to spread the love of Thy Divine Heart
among the smallest and the most needy.
Celebrate Thy Servant with the honor of the altar
to become an example and the intercessor
on our journey through life and work
for the growth of Thy Kingdom on earth.

I humbly ask Thee to obtain me the grace
through her intercession
for which I now plead ...
Through Christ, our Lord. Amen.

Our Father...



For graces obtained through the intercession of Mother Marija Krucifiksa
contact the address:
Postulatura Službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 Rijeka, Croatia
Tel.: 00385/ 051/ 325-936;

e-mail: postulatura.m.k.kozulic@gmail.com
dobroslavam@yahoo.it

 


GEBET

Gott,
Du hast Mutter Marija Krucifiksa Kozulić auserwählt,
die Liebe Deines göttlichen Herzens
unter einfachen Leuten und Bedürftigen zu verbreiten.
Wir bitten Dich,
Deine Dienerin zur Ehre der Altäre zu erheben,
damit sie auf unserem Lebensweg und bei der Arbeit
unser Vorbild und unsere Fürsprecherin wird,
damit Dein Reich auf Erden wachsen kann.

Ich bitte Dich demütig,
durch ihre Fürsprache diese meine besondere Bitte zu erhören…
Durch Christus, unseren Herrn. Amen.
Vater unser…



Gnadenerweise, die der Fürsprache Mutter Marija Krucifiksa zugesprochen werden, bitte berichten an:
Postulatura Službenice Božje Majke Marije Krucifkse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 Rijeka, Croatia
Telefon: 00385/051/325-936;

e-mail: postulatura.m.k.kozulic@gmail.com
dobroslavam@yahoo.it

 


MODLITWA

Panie Boże,
Ty wybrałeś Matkę Krucyfiksę Kozulić,
aby szerzyła miłość Twojego Boskiego Serca
między maluczkimi i najbardziej potrzebującymi.
Wynieś swoją Służbenicę na ołtarze,
aby była dla nas przykładem i orędowniczką
na naszej drodze życiowej
i pracy nad szerzeniem Twojego Królestwa na Ziemi.
Pokornie Cię proszę abyś wysluchał mojej modlitwy
i za Jej wstawiennictwem udzielił mi łaski o którą proszę.

W Chrystusie, Panu Naszemu. Amen
Ojcze nasz… Zdrowaś Mario… Sława Ojcu…



O otrzymanych łaskach,dzięki wstawiennictwu Matki Marii Krucyfiksy,
prosimy zawiadomić siostry na adres:
Postulatura Službenica Božja Majka Marija Krucifksa Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka Chorwacja
Tel.00385/51/325 936,

e-mail: postulatura.m.k.kozulic@gmail.com
dobroslavam@yahoo.it

 


ORACIÓN

Señor,
Tú elegiste a la Madre María Crucificada Cosulich
para propagar el amor de tu Corazón Divino
entre los pequeños y más necesitados.
Concede a tu Sierva el honor del altar
para que sea ejemplo e intercesora en nuestra vida y trabajo,
para el crecimiento de tu Reino en la tierra.
Humildemente te pido
que me concedas, por su intercesión,
la gracia que especialmente te suplico...
Por Cristo nuestro Señor. Amén.

Padre nuestro...



Esta oración se puede rezar todos los días, especialmente como triduo o novena.
Las gracias recibidas por intercesión de la sierva de Dios la Madre María Crucificada
pueden ser notificadas a la siguiente dirección:
Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka, Hrvatska/Croacia
Tel. 00385 (51) 325-936;

e-mail: postulatura.m.k.kozulic@gmail.com
dobroslavam@yahoo.it

 


IMA ISTEN SZOLGÁLÓJA MARIJA KRUCIFIXA KOZULIĆ ANYA BOLDOGGÁ AVATÁSÁÉRT

Urunk, Istenünk,
Te kiválasztottad Marija Krucifixa Kozulić Anyát
hogy Jézus Szentséges Szíve szeretetét terjessze
a kicsinyek è szükséget szenvedők között.
Emeld Szolgálódat az oltár dicsőségére,
hogy példaképünk és közbenjárónk legyen
életünk és tevékenységünk útján
Országod növekedésére itt a földön.
Alázatosan kérlek, hogy közbenjárására
add meg nekem azt a különleges kegyelmet,
amiért hozzád könyörgök…
Krisztus, a mi Urunk által. Ámen.

Miatyánk, Üdvözlégy, Dicsőség.



Az Isten Szolgálója Marija Krucifixa Anya közbenjárására kapott kegyelmet, jelezze az alábbi címre:
Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 RIJEKA (Hrvatska)
Tel 00385 (51) 325-936; fax.: (51) 325-926

e-adresa: postulatura.m.k.kozulic@gmail.com
dobroslavam@hayoo.it

 

 
 
 
 

Webmail pristup @sestre-scj.hr

Email
Password



 

24. nedjelja kroz godinu
     

PRINT
 
 

Odricanjem do dobitka, mukom do radosti
 
  Za evanđelje imamo događaj kod Cezareje Filipove: Petrova ispovijest vjere u Isusa kao Krista ili obećanog Pomazanika, Isusov navještaj da ima biti patnički Mesija, Petrov pokušaj da Učitelja odvrati od namjeravanog puta u Jeruzalem, Isusov oštar ukor Petru i poziv na nošenje vlastitog žrtvenog križa.
   U Matejevoj godini, radi Isusove pohvale Petru i obećanja službe ključara u Crkvi, jedne nedjelje imamo za evanđelje Petrovu ispovijest a druge Isusovu najavu nasilne smrti i ukor Petru koji ga od toga pokušava odvratiti. Markova verzija bolje pokazuje da pohvala i ukor Petru idu zajedno. Pohvala za hrabru vjeru i učenički hod za Isusom, ali i ukor za trijumfalističko poimanje Mesije koji bi za Petra i istomišljenike mogao ostati Mesija njihove vjere samo ako nastavi s uspješnim propovijedima i čudesnim ozdravljenjima. Mesija poraženi, poniženi, odbačeni ne uklapa se u njihovu preduskrsnu vjeru. Isus dobacuje Petru i svima koji misle kao on: "Nije ti na pameti što je Božje nego što je ljudsko!" (r. 33). Ovaj događaj predstavlja prekretnicu u Isusovu mesijanskom djelovanju kako ga vidi i prikazuje drugi evanđelista. Do Cezareje Filipove Isus djeluje u puku te i samim demonima zabranjuje razglašavati svoj identitet. Od Cezareje Filipove Isus prihvaća ispovijest Petra i ostalih, ali im "otvoreno govoraše" (r. 32) da ima biti patnički Mesija. Od tog događaja Isus će se posvećivati pretežno Dvanaestorici te ih uvoditi u otajstvo patnje i uskrsnuća.
   Starozavjetna podloga ovom događaju evanđelja je Treća pjesma o Sluzi patniku iz Knjige Izaijine. Podsjetimo se da u Izaiji postoje četiri pjesme o Sluzi Patniku, i to u dijelu koji se zove "Knjiga utjehe" zato što sadrži propovijedi proroka iz vremena babilonskog sužanjstva (god. 687-538. pr. Kr.) kojemu je glavna zadaća bila tješiti sunarodnjake te ih podržavati u vjeri da Bog može i hoće intervenirati u prilog svome narodu. Ovaj Sluga je tihi Božji čovjek koji svoju službu obavlja bez vanjskih uspjeha, a završava nasilnom smrću koju ljudi kasnije počinju cijeniti kao izvor milosti za sve. Taj Sluga je slika Isusa spremnog na nasilnu smrt da bi ostao vjeran Bogu i ljudima onako kako uvida da Bog traži.
   Tako nam danas liturgija iznosi primjer Isusa koji odricanjem ide prema dobitku, mukom prema radosti. Kao što se on odrekao samoga sebe pri vršenju svoga mesijanskog poziva, tako traži da se i mi odričemo. Kao što je on nosio svoj životni križ, tako traži da i mi nosimo svoj: "Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!" (r. 34). Križ svoj, veli Isus.
   Zato što je svako dužan proživjeti i pred Bogom sadržajnim učiniti svoj život. Drugi mogu mjesto nas nešto obaviti bolje ili gore. Ali Bog je svakome namijenio vlastiti put kroz život pozvavši ga na gozbu života baš sada, baš u ovakvim prilikama. Molimo danas za snagu da odricanjem kročimo do vječnog dobitka, mukom i križem do prave radosti.

Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti (Iz 50, 5-9a)

  Iz današnjeg čitanja izostavljen je prvi stih Pjesme o sluzi: "Gospodin Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici" (r. 4). Zatim slijedi ono što slušamo kao današnje prvo čitanje. Ovaj uvodni stih pokazuje učeničku poslušnost Sluge: da bi u ime Božje mogao blagoslovljeno naučavati, on treba osobno biti Božji učenik. U biblijskom poimanju učeništva uključen je prvenstveno stil života. Onaj koji je nečiji učenik, životno je privezan uz Učitelja: dijeli s njime dobro i zlo, pripušten je u Učiteljev intimni krug, uživljava se u Učiteljev svijet i Učiteljeve želje, a ne ostaje samo kod vanjskog pamćenja ili prenošenja Učiteljeve nauke. Sluga ovim izriče da je zadovoljan u svom proročkom pozivu, iako nema osobitog vanjskog uspjeha.
   "Gospodin Bog uši mi otvori" (r. 5a) je intimna ispovijest o proročkom zvanju. Takvu ispovijest proroci izriču mnogo kasnije, kad dođe do osporavanja u njihovu djelovanju; kad im slušatelji predbacuju da ono što oni iznose ne može biti riječ Božja. Prorok se ispovijeda da nije uzmicao pred Bogom koji zove i šalje. On je u savjesti osjetio dužnost da Božju utjehu propovijeda sunarodnjacima u Babiloniji; preostalo mu je samo da vjernički pristane. "Ne protivih se niti uzmicah" uključuje iskustvo osporavanja u proročkom pozivu, iskustvo neuspjeha i patnje. "Leda podmetnuh onima što me udarahu, obraze onima što mi bradu čupahu i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja" (r. 6). Udarci po leđima mogli su biti fizički i metaforički, ali je čupanje brade svakako bilo doslovno. Brada je na Istoku znak muževnosti i poštovanja. Tko odraslom i uglednom muškarcu čupa bradu, nanosi mu ne samo fizičku bol nego ga i javno ponižava. Pogrde i pljuvanje su također javna uvreda. Prorok je svoj sveti posao javno obavljao i zato bio javno osporavan, zlostavljan i vrijedan. On najavljuje da ipak neće odustati od samog proročkog zvanja ni od načina koji mu je Bog milosnim poticajima nadahnuo: "Zato učinih svoj obraz ko kremen, i znam da se neću postidjeti" (r. 7). Ovdje progovara vjernik koji je doživio Božju pomoć i spreman je na nove patnje da bi ostao vjeran Bogu. Spreman je na sud s onima koji mu nanose zlo i pri tome se pozivaju na svoje razumijevanje Božje riječi. On je uvjeren da će Bog i iz njegovih gubitaka izvesti svoj dobitak, iz njegovih muka pravu radost. Ispovijeda uvjerenje da će Bog i dalje biti s njime na putu osporavanja i patnje i zato ne kani promijeniti način svoga djelovanja: "Gle, Gospodin Bog mi pomaže, tko će me osuditi?"
   Ovaj hrabri i ponizni prorok slika je Isusa osporavanog ali ne obeshrabrenog, ušutkivanog ali ne utihnulog. On predstavlja tanku liniju starozavjetne duhovnosti koja u patnji nevinih vidi put do zbiljskog uspjeha i izvora Božjeg blagoslova za sve.

Vjera bez djela je isprazna (Jak 2,14-18)

  Ovaj odlomak dio je veće cjeline u drugom poglavlju Jakovljeve poslanice gdje se govori o bitnom dopunjavanju vjere i djela. Poglavlje počinje poticajem da krštenici ne miješaju vjeru u Krista s pristranošću, a završava usklikom: "Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva" (r. 26). Pod djelima se ovdje ne misli obrezanje, propisi o tzv. obrednoj čistoći (takav pojam "djela Zakona" ima Pavao kad uči da je za opravdanje dovoljna krsna vjera bez djela Zakona). Radi se o ljubavi prema bližnjemu, posebno o pomaganju siromaha unutar kršćanske zajednice.
   U recima 15-16 donesen je primjer siromaha koji dolaze na bogoslužje, ali i traže pomoć. Otpuštati ih liturgijskim pozdravom: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", bilo bi izrugivanje liturgije. "Hajdete u miru" govorili su starješine na završetku liturgijskog slavlja. Tako nam i danas govore svećenici pri razlazu u radni tjedan nakon nedjeljne mise. Hebrejska podloga ovom liturgijskom pozdravu Lek le šalom doslovno znači "idi prema miru", a pod mirom se u Svetom pismu misli cjelovitost, stanje unutarnjeg blagoslova i zaštite od vanjskih nevolja. Tako su pobožni Židovi ispraćivali posjetioce i putnike. Time su prosili Božju zaštitu za one koji odlaze te im željeli sigurnost koju Bog daje. Kršćani su preuzeli ovaj građanski i liturgijski pozdrav Židova na završetku bogoslužja proseći njime Božju zaštitu za sudionike liturgijskog slavlja. Tko bi siromahu poslije liturgije rekao da ide u miru, a ne bi mu dao odjeće da se zaštiti od hladnoće niti hrane da se tjelesno okrijepi, izrugivao bi liturgiju koja nije samo molitveni susret s Bogom nego i sveti sastanak kod kojega krštenici sabiru darove za siromahe. Tako su prema 1 Kor 16, 1-3 činili kršćani Grčke i Galacije. Tako činimo i mi kad kod mise dajemo milostinju ili izravno ubacujemo u škrabicu s natpisom "kruh sv. Ante". Vjera koja ne bi prerastala u djela pomaganja bližnjih bila bi "mrtva u sebi" kaže sv. Jakov u današnjem odlomku.
   Redak 18 je teološka rasprava sa zamišljenim sugovornikom koji misli da je dovoljna i presudna vjera: "Mogao bi tko reći: 'Ti imaš vjeru, a ja imam djela.'" Takvom teoretskom vjerniku Jakov proročkom strogošću odgovara: "Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru!" Kasnije će on reći da i đavli vjeruju da postoji samo jedan Bog, ali dršću pred njim i takva im vjera ne koristi (r. 19). Ova Jakovljeva opomena neka nam bude poticaj na ispitivanje vlastite vjerničke prakse. Nije li i naša vjera odviše teoretska? Nismo li samo blagdanski vjernici koji dolaze na bogoslužje, a onda u sivoj i konkurentskoj svagdašnjici ne djeluju u skladu sa svojom vjerom?

Nije ti na pameti što je Božje nego što je ljudsko (Mk 8, 27-35)

  "Sela oko Cezareje Filipove", sjevero-istočno od Genezaretskog jezera u Isusovo doba potpadala su pod vlast Filipa četverovlasnika koji je taj grad podigao u čast caru. Na tom području živjelo je u ono doba više pogana nego Židova i Isus se mogao mirno posvetiti poučavanju Dvanaestorice. On pita učenike, što ljudi govore o njegovu identitetu i poslanju da bi Dvanaestoricu potaknuo na zauzimanje osobnog stava. "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" (r. 29). To pitanje upravljeno je čitaocima Markova vremena u Rimu, ali i nama osobno u današnjoj liturgiji. Nije dosta izdaleka slijediti što drugi o Isusu govore nego valja zauzeti osobni stav i djelovati u skladu sa zauzetim stavom. Apostoli su sebi razbistrili tko je za njih Isus. U njihovo ime nastupa Petar: "Ti si Pomazanik-Krist!" U grčkom izvorniku stoji samo jedan izraz Hristos koji je prijevod hebrejskog izraza Mašiah, a oba znače "Pomazanik", tj. obećani Potomak Davidov s kojim će na poseban način biti Bog. Pomazivani su u starini bili veliki svećenici, proroci i kraljevi pri preuzimanju javne službe u narodu Božjem.
   Isus prihvaća ispovijest Dvanaestorice, ali im prijeti da drugima ne razglašuju njegovo mesijanstvo zato što većina židovskih sunarodnjaka ima san da će Mesija biti prvenstveno politički osloboditelj koji će istjerati strance te uspostaviti vladavinu malobrojnog naroda Božjeg Izraela nad brojnijim i vojno jačim poganskim narodima". Isus odmah pristupa "tuširanju" slike o sebi kao Pomazaniku u dušama svojih učenika. On jest Mesija, ali patnički Mesija poput Sluge patnika iz Knjige Izaijine. On ne želi provocirati, ali već na tom stupnju svoga mesijanskog djelovanja vidi da će ga vjerski poglavari osuditi na smrt kao prevratnika, a on ne može mijenjati svoj način mesijanskog djelovanja, jer bi to značilo odstupanje od volje Očeve. Najavom uskrsnuća Isus pokazuje da vidi smisao svoje buduće patnje i odbačenosti. Nakon ove "otvorene" i šokantne najave ponovno stupa u akciju Petar kao predstavnik Dvanaestorice. Uvjeren kao i oni da Božji miljenik ne smije završiti porazom, jer bi to dovelo u pitanje njihovu vjeru u Isusovo mesijanstvo, on pokušava odvratiti Isusa od namjeravanog puta u Jeruzalem. Jedini Marko ovdje bilježi da je Isus "pogledao svoje učenike pa zaprijetio Petru" (usp. Mt 16, 23). Znao je da i ostali misle kao Petar. Ukor Petru je ukor svakome od njih osobno.
   "Nosi se od mene, sotono!" je odlučno odbacivanje Petrova nagovaranja. "Satan" je protivnik na sudu kod starih Židova. Na daljnjem stupnju svoje vjere oni su sotonom počeli nazivati poglavicu đavolskog. Ovdje Isus misli "protivniče" u prvotnom smislu riječi, zato što ga Petar želi odvratiti od izvršavanja volje Očeve. Isus je svojom braćom i sestrama proglasio sve koji zajedno s njime volju Božju traže i vrše. Sada strogo kori jednog učenika koji ga od toga pokušava odvratiti. "Nije. ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko" je ukor Petru ukoliko razmišlja na zemaljski način. Isus je u tome sličan proroku iz sužanjstva koji govori obeshrabrenim sunarodnjacima: "Misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli!" Ovo znači da Bog drugačije vrednuje poniženje i neuspjeh od ljudi. Petar je spreman ustrajati u vjeri da je Isus Mesija, ako se Božji postupci budu slagali s njegovim poimanjem Mesije i mesijanstva. Isus mu oštrom kritikom pokušava otvoriti oči za Božji način vrednovanja privremenih neuspjeha.
   Petar je znao da iz Isusa govori ljubav. Zato mu nije okrenuo leđa. Ostao je uz Učitelja i zadržao službu pročelnika zbora Dvanaestorice, iako će u samoj muci još jednom pokazati svoju ljudsku slabost, a kad ga Isus iza uskrsnuća rehabilitira, kao obraćeni grešnik koji je doživio Božje milosrđe moći će s više razumijevanja voditi Crkvu. Marko sve ovo piše nakon što je Petar Krista "proslavio" mučeničkom smrću u Rimu, a povijesni čitaoci Markova evanđelja bili su upravo kršteni Rimljani.
   Biti učenik, znači egzistencijalno slijediti Učitelja, ne samo teoretski prihvaćati njegovu nauku. Zato Isus govori Petru i svima kasnijim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!" (r. 34). Sam se Isus odrekao sebe ukoliko je izabrao patnju, prezir i nasilnu smrt da bi ostao vjeran Ocu i ljudima. Na slično odricanje zove i svoje sljedbenike. "Nositi svoj križ" je vjerojatno mjesto "nositi svoj znak" iz Ez 9, 4 gdje anđeo Božji Jeruzalemcima, spremnim na vršenje Božjih zapovijedi uz velike žrtve, ubilježava na čelima slovo Tau, a Septuaginta je to jednostavno prerekla sa "znak". Poslije smrti Isusove kršćanski znak spremnosti na volju Božju postao je križ Isusov. Zato "nositi svoj križ" je kršćanski izraz za požrtvovno vršenje volje Božje u konkretnim okolnostima svakog pojedinca, makar ta vjernost Bogu uključivala i teške žrtve.
   U r. 35 jedini Marko ima: "Tko izgubi svoj život poradi mene i evanđelja, spasit će ga." Matej (16, 24) i Luka (9, 24) na paralelnim mjestima nemaju "radi evanđelja". Marko počinje svoju knjigu kao "evanđelje Isusa Krista, Sina Božjega". U prvoj propovijedi Isus, prema Marku, traži da ljudi vjeruju evanđelju (Mk 1, 15). Evanđelje je radosna vijest o Isusu, dakle ono što Isus čini i govori. Kad Isus u današnjem događaju stavlja na istu razinu sebe i evanđelje, pokazuje svijest o samom sebi: po njemu kao patničkom Mesiji, koji je spreman odreći se samoga sebe, Bog ljude spašava.
   U takvog Isusa vjerujemo. Od njega danas prosimo snagu da bismo nosili svoje životne križeve te odncanjem kročili prema vječnom dobitku i mukom prema neprolaznoj radosti.
prof. dr. Mato Zovkić

 
petak, 29.03.2024. 14:24

 
 

 Riječ Svetoga Oca

 

 
 

Jubilej milosrđa

 

 
 

BOŽJA RIJEČ
DANAS ZA TEBE



Ponavljaj danas često
i živi ovu Božju riječ:

Kad bih
sveudilj nastojao
ljudima ugađati,
ne bih bio Kristov sluga.
Gal 1, 6-10