Družba SCJ


 
 

Utemeljiteljica

Majka Marija Krucifiksa Kozulić


 
Nema u svijetu zadovoljstva koje bi se moglo usporediti s radošću srca koje je puno ljubavi prema bližnjemu. * Ljubav nije nikada nikoga osiromašila, nego nad onim koji ima ljubavi prema bližnjemu sja blistava zvijezda Božjeg blagoslova.

 
 

Molitva

Gospodine Bože,
Ti si odabrao
Majku Mariju
Krucifiksu Kozulić
da širi ljubav Tvoga
božanskog Srca
među malenima
i najpotrebnijima.
Proslavi svoju odabranicu
čašću oltara
da nam bude primjer
i zagovornica
na našem životnom putu
i radu za rast
Tvoga kraljevstva na zemlji.

Ponizno Te molim
da mi po njezinu zagovoru
udijeliš milost
za koju Te sada
posebno molim ...

Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo,
Slava Ocu ...

Milosti primljene zagovorom
Majke Marije Krucifikse
javite na sljedeći kontakt.

 
PRINT
TEBI, GOSPODINE, IZRIČEM SVOJ NEOPOZIVI «DA»
 
Gospodin reče Abramu: «Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.» Post 12,1
 
Dvadeset i prvog kolovoza 1996. godine poput Abrahama napustih očinski dom i krenuh u nepoznate krajeve. Za razliku od tako brojnih vjernika Banjalučke biskupije koji napustiše svoja ognjišta zbog ljudske mržnje i nasilja, spašavajući vlastiti život, napustih dom i krenuh u nepoznato kako bih odgovorila na poziv Onoga kojemu nisam mogla niti željela reći «NE».
Kamo idem? Gdje i s kim ću živjeti? Što me čeka u budućnosti? Hoću li se moći naviknuti na novu sredinu, ljude…? Samo su neka od brojnih pitanja na koja nisam mogla odgovoriti. Srce je znalo i bilo sigurno samo u jedno: Ja moram poći! Bog koji me zove bit će sa mnom.
Silvana, Isus te voli. Računa s tobom. Budi mu vjerna, riječi su biskupa Franje Komarice koje mi je uputio samo nekoliko tjedana prije mog odlaska u samostan, prilikom podjele sakramenta svete potvrde. Bile su to riječi poziva koje srce nije moglo prečuti i ne postati njihovo plodno tlo.
Dolaskom u «malu» zajednicu sestara Presvetog Srca Isusova u Lašćinskoj ulici u Zagrebu, započeo je moj put redovničke formacije. Tada, daleka 2008. godina, godina polaganja doživotnih zavjeta bila je san, san u koji sam čvrsto vjerovala, za koji sam iz dana u dan živjela i za koji sam bila uvjerena kako će jednoga dana postati moja življena stvarnost.
Iako je priprema za polaganje doživotnih zavjeta, na neki način započela samim dolaskom u zajednicu, intenzivna je priprava, prema pravilima Družbe započela godinu dana prije izricanja doživotnog «DA». Vrhunac priprema bile su osmodnevne duhovne vježbe.
Dana 14. kolovoza, danas s pravom mogu reći, bio je moj najsretniji dan. Teško mi je u nekoliko rečenica opisati sreću i zadovoljstvo koje sam osjećala, sreću koja mi je dala krila i podigla me prema visinama, k Onome kojemu sam se tog dana u nazočnosti svoje obitelji, sestara, prijatelja….u potpunosti darovala, želeći i moleći samo jedno: Biti u svakom trenutku svojega života, potpuno sva Njegova. Tada više nego ikada u životu uvjerila sam se u istinitosti riječi, meni tako dragog duhovnog pisca Phila Bosmansa: Voljeti i biti voljen najveća je životna sreća.
Samo su Bogu poznate molitve, žrtve, odricanja, nadanja, radosti, žalosti…tolikih meni dragih osoba koje su u svakom trenutku bile tu pa i onda kada su fizički bile daleko, osoba koje su mi svojom podrškom, povjerenjem i ljubavlju davale snagu za svaki novi korak, a da toga, možda, nisu bile niti svjesne. Poput svjetionika čvrsto utemeljena na obali mojega života ulijevale su sigurnost i nadu u sretan svršetak plovidbe pod vodstvom sigurnog kormilara, kojemu sam predala sebe i cijeli svoj život. Mnogo je osoba poput kamenčića ugrađeno u mozaik moga života i duhovnog poziva. Sve su one poput zvijezda zasjale na mojemu nebu, svojim svjetlom osvijetlile, a svojom nazočnošću uljepšale put, ostavivši tako neizbrisiv trag i obvezujući me na trajnu molitvu i zahvalnost.
Nemoguće mi je svakome poimence zahvaliti na svemu…. Srce ispunjeno ljubavlju svoju najveću hvalu upućuje obitelji za darovani život, sretan obiteljski dom, vjeru i odgoj, ljubav, razumijevanje, pomoć i podršku kojom me neumorno kroz život prati. Što je riba bez mora to bih bila ja bez svoje obitelji.
Govoriti o svom duhovnom pozivu kao i putu njegova ostvarivanja a ne spomenuti mons. Vladu Lukenda, voljenog župnika bez kojega mala Silvana danas ne bi bila s. Silvana, nemoguće je! Ako sam najljepši cvijet njegova svećeništva, kao što je to s ponosom rekao na sam dan zavjetovanja onda se usuđujem reći da je moj župnik najsjajniji i najdragocjeniji kamenčić u mozaiku mojega poziva.
Hvala svakoj ali zaista svakoj pojedinoj sestri Presvetog Srca Isusova jer se u ovoj Družbi osjećam kao u svojoj obitelji. To je vaša zasluga i najveći dar koji ste mi mogle darovati. Molitve, žrtve, radost, ljubav, brige, nastojanja da ispunite i najmanju moju želju i suze radosnice s kojima ste se pripremale i zajedno sa mnom dočekale dan polaganja doživotnih zavjeta ostat će trajno urezane u moje srce kao najočitiji znak međusobne prihvaćenosti i ljubavi.
Hvala i svim mojim prijateljima, koji su hodali ispred mene osvjetljavajući mi put, pored mene podižući me u trenucima kušnja ili trčeći zajedno sa mnom u trenucima radosti i sreće, iza mene tiho prateći svaki moj korak, spremni u svakom trenutku priteći u pomoć. Život bez vas bio bi siromašan, hod težak, sreća nepotpuna, a radost darivanja umanjena.
Gospodinu koji je moja snaga i pjesma, upućujem svoju najveću molitvu hvale za sva primljena dobra i milosti, za dar Njegova poziva i mojega odaziva, za ljubav kojom me ljubi…
A što sada nakon položenih doživotnih zavjeta? Ne stojim na raskrižju života misleći kamo dalje poći, što činiti, komu služiti… Moj život ide dalje, u istom smjeru, k istom cilju, s istom radošću i u istom predanju. Na tom putu potrebna mi je i dalje sigurna očinska ruka, sestrinska ljubav i prijateljska podrška.
Stoga vas iskrena srca molim da me i dalje pratite svojom molitvom kako bih Bogu jednom obećano radosno živjela i u svakodnevnom životu svjedočila.
Gospodin je moja snaga i pjesma. Neka tako i bude!
 
s. Silvana Fužinato

 
srijeda, 08.09.2010. 01:43

 
 

Najava

Imendani sestara
u rujnu

7. rujna
s. Regina

8. rujna
s. Maristela
s. Marijana

12. rujna
s. Marija

15. rujna
s. Dolores

16. rujna
s. Ciprijana

17. rujna
s. Robertina

27. rujna
s. Vinka

29. rujna
s. Mihaela

30. rujna
s. Jeronima

 
 

BOŽJA RIJEČ
DANAS ZA TEBE


Ponavljaj danas često
i živi ovu riječ Božju:

 
 
 
 

Webmail pristup @sestre-scj.hr

Email
Password