Službenica Božja
Majka Marija
Krucifiksa Kozulić
Vaše molitvene potrebe
MOLITVA
Gospodine Bože,
Ti si odabrao
Majku Mariju
Krucifiksu Kozulić
da širi ljubav Tvoga
božanskog Srca
među malenima
i najpotrebnijima.
Proslavi svoju Službenicu
čašću oltara
da nam bude primjer
i zagovornica
na našem životnom putu
i radu za rast
Tvoga kraljevstva na zemlji.
Ponizno Te molim
da mi po njezinu zagovoru
udijeliš milost
za koju Te sada
posebno molim ...
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo,
Slava Ocu ...
Milosti primljene zagovorom
Majke Marije Krucifikse
javite na sljedeći kontakt.
PREGHIERA
Signore Gesù
Tu hai scelto
Madre Maria Crocifissa Cosulich
per dinfondere l'amore del Tuo Cuore divino
tra gli umili e i più bisognosi.
Glorifica la tua Serva con l'onore dell'altare
affinché Ella ci sia d' esempio
e interceda per noi nel nostro cammino
di vita e di lavoro
in modo che cresca il Tuo regno sulla terra.
Ti chiedo umilmente
per sua intercessione, la grazia per la quale
ti imploro in questo momento...
Per Cristo nostro Signore. Amen.
Padre nostro, ...
Per chi volesse comunicare le grazie ricevute
per intercessione della Serva di Dio Madre Maria Crocifissa, contatti e l'indirizzo:
Postulatura Majke Marije Krucifikse Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka, Croazia
Tel.++385/ 51/ 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
PRAYER
Lord God,
You chose
Mother Marija Krucifiksa Kozulić
to spread the love of Thy Divine Heart
among the smallest and the most needy.
Celebrate Thy Servant with the honor of the altar
to become an example and the intercessor
on our journey through life and work
for the growth of Thy Kingdom on earth.
I humbly ask Thee to obtain me the grace
through her intercession
for which I now plead ...
Through Christ, our Lord. Amen.
Our Father...
For graces obtained through the intercession of Mother Marija Krucifiksa
contact the address:
Postulatura Službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 Rijeka, Croatia
Tel.: 00385/ 051/ 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
GEBET
Gott,
Du hast Mutter Marija Krucifiksa Kozulić auserwählt,
die Liebe Deines göttlichen Herzens
unter einfachen Leuten und Bedürftigen zu verbreiten.
Wir bitten Dich,
Deine Dienerin zur Ehre der Altäre zu erheben,
damit sie auf unserem Lebensweg und bei der Arbeit
unser Vorbild und unsere Fürsprecherin wird,
damit Dein Reich auf Erden wachsen kann.
Ich bitte Dich demütig,
durch ihre Fürsprache diese meine besondere Bitte zu erhören…
Durch Christus, unseren Herrn. Amen.
Vater unser…
Gnadenerweise, die der Fürsprache Mutter Marija Krucifiksa zugesprochen werden, bitte berichten an:
Postulatura Službenice Božje Majke Marije Krucifkse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 Rijeka, Croatia
Telefon: 00385/051/325-936;
dobroslavam@yahoo.it
MODLITWA
Panie Boże,
Ty wybrałeś Matkę Krucyfiksę Kozulić,
aby szerzyła miłość Twojego Boskiego Serca
między maluczkimi i najbardziej potrzebującymi.
Wynieś swoją Służbenicę na ołtarze,
aby była dla nas przykładem i orędowniczką
na naszej drodze życiowej
i pracy nad szerzeniem Twojego Królestwa na Ziemi.
Pokornie Cię proszę abyś wysluchał mojej modlitwy
i za Jej wstawiennictwem udzielił mi łaski o którą proszę.
W Chrystusie, Panu Naszemu. Amen
Ojcze nasz… Zdrowaś Mario… Sława Ojcu…
O otrzymanych łaskach,dzięki wstawiennictwu Matki Marii Krucyfiksy,
prosimy zawiadomić siostry na adres:
Postulatura Službenica Božja Majka Marija Krucifksa Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka Chorwacja
Tel.00385/51/325 936,
dobroslavam@yahoo.it
ORACIÓN
Señor,
Tú elegiste a la Madre María Crucificada Cosulich
para propagar el amor de tu Corazón Divino
entre los pequeños y más necesitados.
Concede a tu Sierva el honor del altar
para que sea ejemplo e intercesora en nuestra vida y trabajo,
para el crecimiento de tu Reino en la tierra.
Humildemente te pido
que me concedas, por su intercesión,
la gracia que especialmente te suplico...
Por Cristo nuestro Señor. Amén.
Padre nuestro...
Esta oración se puede rezar todos los días, especialmente como triduo o novena.
Las gracias recibidas por intercesión de la sierva de Dios la Madre María Crucificada
pueden ser notificadas a la siguiente dirección:
Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Ul. Pomerio 17, 51000 Rijeka, Hrvatska/Croacia
Tel. 00385 (51) 325-936;
dobroslavam@yahoo.it
IMA ISTEN SZOLGÁLÓJA MARIJA KRUCIFIXA KOZULIĆ ANYA BOLDOGGÁ AVATÁSÁÉRT
Urunk, Istenünk,
Te kiválasztottad Marija Krucifixa Kozulić Anyát
hogy Jézus Szentséges Szíve szeretetét terjessze
a kicsinyek è szükséget szenvedők között.
Emeld Szolgálódat az oltár dicsőségére,
hogy példaképünk és közbenjárónk legyen
életünk és tevékenységünk útján
Országod növekedésére itt a földön.
Alázatosan kérlek, hogy közbenjárására
add meg nekem azt a különleges kegyelmet,
amiért hozzád könyörgök…
Krisztus, a mi Urunk által. Ámen.
Miatyánk, Üdvözlégy, Dicsőség.
Az Isten Szolgálója Marija Krucifixa Anya közbenjárására kapott kegyelmet, jelezze az alábbi címre:
Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Pomerio 17, 51 000 RIJEKA (Hrvatska)
Tel 00385 (51) 325-936; fax.: (51) 325-926
dobroslavam@hayoo.it
Webmail pristup @sestre-scj.hr
Prije nekoliko tjedana započeli smo adventsko vrijeme kojim je ujedno započela i nova liturgijska godina. Mnogi biblijski ulomci kako Staroga tako i Novoga zavjeta poticali su nas na razmišljanje o pustinji. No, tijekom cijele liturgijske godine susretat ćemo se uvijek iznova s pustinjom u njezinim različitim prikazima i značenjima. Stoga u ovom kratkom prikazu želim se osvrnuti na biblijsko značenje pustinje, ili bolje rečeno, pokušati razumjeti iskustvo pustinje koje su proživjele mnoge biblijske ličnosti, a koje smo i mi ljudi današnjice pozvani živjeti ukoliko se zaista želimo susresti s Bogom.U današnjem suvremenom svijetu živimo pod utjecajem stresnih uvjeta života u velikim gradovima što je u znatnoj mjeri promijenilo našu sliku pustinje. Tako u suvremenom kulturnom horizontu pustinja je primila pomalo idealističko značenje s irealnom nostalgijom. Tako okružen velikim, prenapučenim i bučnim gradovima suvremeni čovjek počinje idealizirati pustinju te je shvaćati kao idealno mjesto u kojem želi odmoriti svoju dušu i tijelo, pronaći unutarnji mir, nadahnuće, snagu… samoga sebe. No prije svega potrebno je shvatiti pustinju u onom njezinu prvotnom i originalnom značenju koje vjerujem i danas ima za one koji u njoj svakodnevno žive. Prije svega pustinja je mjesto u kojemu je nemoguće živjeti. Njezino značenje nije jednako privremenom odmoru u prelijepoj, zelenoj okolini, boravku u samoći koja rađa novim duhovnim nadahnućima. Pustinja je sve drugo samo ne ovo. Pustinja je mjesto straha, nesigurnosti, borbe za život, smrti, ostavljenosti, opasnosti, beznađa… Često u svojim duhovnim razgovorima, bilo da dijelimo svoja osobna iskustva ili slušamo iskustva drugih, čujemo riječi poput: iskustvo pustinje, duhovna suhoća, samoća, tamna noć… Sve su to pojmovi koji nas na indirektan način upućuju na stvarno značenje pustinje.
Pustinja u religioznom smislu imala je višestruko značenje, ovisno o tome misli li se na neko geografsko područje ili na povlašteno razdoblje u povijesti spasenja. Uzmemo li u razmatranje prvo poimanje tada je pustinja za biblijskog čovjeka bila zemlja kojoj je Bog uskratio svoj blagoslov: voda je u njoj prava rijetkost kao i u rajskom vrtu (Post 2,5), bilje je u njoj zakržljalo te je u njoj nemoguće stanovati (Iz 6,11). Pretvoriti neki kraj u pustinju značilo je učiniti ga sličnim prvotnom kaosu (Jr 2,6; 4,20-26), a upravo to zaslužuju grijesi Izraela (Ez 6,14; Tuž 5,18; Mt 23,38). U takvoj neplodnoj zemlji stanuju zli duhovi (lev 16,10; Lk 8,29; 11,24) i druge opasne zvijeri (Iz 13,21, 14,23; Sef 2,13). Jednom riječju, pustinja je slana zemlja koja se u tako shvaćenoj perspektivi suprotstavlja nastanjenoj zemlji kao prokletstvo blagoslovu.
Prema Pnz 1,19 Bog je htio da njegov izabrani narod prođe kroz takvu strašnu zemlju kako bi ušao u zemlju kojom teče med i mlijeko. Upravo navedeno postat će temeljno biblijsko gledište pustinje. Biblijski događaj i iskustvo prelaska pustinjom promijenit će dotadašnji simbolizam. Pustinja će dakako u svijesti izraelskoga naroda sačuvati značenje pustoga i strašnoga mjesta. No, prije svega održavat će živim jedno razdoblje svete povijesti - rođenje Božjega naroda. U tom smislu pustinja više nikada neće biti shvaćena prvotno kao mjesto smrti nego kao mjesto života koje će se temeljiti na uvijek živom iskustvu novog rađanja, ali prelaskom kroz smrt.
Biblijski se simbolizam pustinje ni u kojem slučaju ne može miješati niti uspoređivati s mistikom samoće ili bijega od svijeta. Navedeni simbolizam ne upućuje na povratak u neku idealnu pustinju. Naprotiv, usmjeren je na prolazak kroz vrijeme pustinje čiji je savršeni pralik Izraelov izlazak. Izraelski narod pod vodstvom Mojsija biva na čudesan način izbavljen iz Egipatskog ropstva. No, novi izlazak značio je i novi ulazak u život, ali kroz pustinju i ponovnu smrt. Poput Izraelskog naroda koji je u pustinji bez kruha i vode mrmljao protiv Boga i Mojsija žaleći za vremenom boravka u Egiptu gdje je unatoč ropskom načinu života imao dovoljno kruha, i mi možemo pomisliti kako ga je Bog doveo u pustinju kako bi ha stavio na kušnju. Naš Bog nije Bog koji čovjeka stavlja u stanje kušnje kako bi ga zatim kaznio. Naprotiv, Bog je onaj koji čovjeka napunja dobrima i upravo u onom trenutku kada mu je dao sve što je imao i više od onoga što mu je bilo potrebno odvodi ga u pustinju, ali ne da bi ga iskušao nego da bi vidio što se nalazi u njegovu srcu, u koga ili u što je stavio svoje povjerenje, na čemu je utemeljio svoju sigurnost. Iz osobnog iskustva svatko od nas jako dobro zna kako sit čovjek vrlo brzo zaboravi na svoga Darovatelja. Bog želi vidjeti što je u čovjekovu srcu, ali isto tako želi pomoći i samom čovjeku uvidjeti što se u njemu nalazi, komu je povjerovao, komu služi… Tako pustinja više nije mjesto straha, samoće i smrti već mjesto susreta čovjeka i Boga. Mjesto u kojemu čovjek iznova pronalazi svoj izvor života tamo gdje mu se činilo da života nema te da je osuđen na smrt.
Iskustvo pustinje kao mjesto susreta s Bogom, opraštanja grijeha, primanja novog poslanja, obnove saveza ljubavi i vjernosti, iskustvo je mnogih starozavjetnih proroka. Tako prorok Hošea govori o svojoj ženidbi sa ženom prostitutkom koja postaje slika saveza koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Bog sklapa savez s Izraelom koji ubrzo postaje nevjeran te se odaje bludu, tj. ide za drugim bogovima vjerujući da je od njih primio i još uvijek prima sva dobra. „Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovoriti srcu“ (Hš 2,16). Bog svoj izabrani narod koji se iznevjerio njegovu savezu ne odvodi u pustinju kako bi ga iskušao, kaznio i predao smrti. Naprotiv, Bog koji unatoč čovjekovoj nevjeri vjeran ostaje, vodi ga u pustinju kako bi progovorio iznova njegovu srcu, u njemu se ponovno susreo s njim i obnovio svoju prvotnu ljubav. I u ovom kontekstu možemo vidjeti kako odlazak u pustinju nema značenje smrti nego naprotiv novoga početka, tj. života.
Isto tako prorok Ilija nakon što je na brdu Karmelu pokazao nevjernom narodu tko je pravi i istiniti Bog te poubijao sve baalove proroke pred Izebelinom prijetnjom smrću bježi u pustinju kako bi spasio svoj život. Odlazi li zaista u pustinju kako bi spasio svoj život ili? On se uplaši, ustade i ode da bi spasio svoj život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: „Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“ Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: „Ustani i jedi“. (1Kr 19, 3-5) Prorok Ilija proživljava paradoksalno iskustvo koje je već prije proživio izraelski narod u svom hodu pustinjom žaleći što nije ostao i umro u Egiptu. Nalazimo li se ovdje pred strahom od smrti ili pred strahom od života, suočavanja sa slobodom i odgovornošću koja sa sobom nužno donosi slabost? U svojim smo tumačenjima skloni idealizirati biblijske ličnosti. Međutim, Ilija je ovdje prikazan onakav kakav zaista jest - čovjek koji je prepušten samoći, ne jer u ovom trenutku želi umrijeti nego jer se boji živjeti i suočiti s rizicima svoga vlastita poslanja. „Ode da bi spasio svoj život“ prijevod je koji u potpunosti ne odgovara izvornom tekstu pisanom na hebrejskom jeziku u kojemu piše da Ilija „ode prema svojoj duši (životu)“. Pomalo na ironičan način biblijski pisac govori kako Ilija zapravo ne zna gdje je njegov život, nema točno određen cilj svojega hoda, njegovo poslanje nema više smisla, Bog više nije njegov oslonac. Jedino što u ovom trenutku želi jest spasiti svoju vlastitu kožu po svaku cijenu pa i po cijenu vlastita poslanja. „Zaželje umrijeti“ također je izraz koji u potpunosti ne odgovara hebrejskom izričaju u kojem se navodi: „i zamoli svoju dušu (život) da umre“. U ovom Ilijinu činu možemo vidjeti dvoznačnost njegove osobnosti. Ilija se nalazi nasuprot svojega života i moli ga da umre. Zar netko tko želi umrijeti dolazi pred svoj život i moli ga da umre? Ne nalazimo se dakle, pred željom za smrću nego pred strahom od života. Bijeg u pustinju zbog straga suočavanja s vlastitim životom i poslanjem Iliji neće donijeti smrt. Naprotiv dolazi anđeo Gospodnji, donosi mu jelo i piće koje će mu vratiti potrebnu snagu. Zahvaljujući kojoj će četrdeset dana i četrdeset noći hodati pustinjom do brda Horeba na kojemu će susresti Boga i primiti novu riječ poslanja, dakako u pustinji.
U vremenu adventa i mi smo toliko puta preko Božje riječi bili pozvani ponovno otići u pustinju. Dakako, nije riječ o odlasku u pustinju kojom je hodio izraelski narod već u pustinju koja se nalazi u nama samima, tj. u našem vlastitom srcu. I dok smo često tražili mjesto tišine i samoće, mjesto gdje bismo pobjegli od buke i žurbe svakodnevnog života kako bismo barem malo vremena proveli sami sa sobom možda nismo ni zamijetili da smo se tim činom još više udaljili i zapravo izgubili sebe same jer mjesto koje smo tražili bilo je upravo u nama.
Ne bojmo se otići u svoju vlastitu pustinju. Možda ćemo se u njoj susresti sa samoćom, strahom, tamom i nesigurnošću sa svime onime što nas plaši i ispunja strahom od smrti, ali sve će nam to samo pomoći ponovno otkriti život, staviti stvari na njihovo mjesto, ponovno se susresti s Onim koji je tu i koji je uvijek spreman progovoriti našem srcu. Dakako neće nam progovoriti riječima mržnje i osvete, kazne i osude nego riječima ljubavi i opraštanja. Dopustimo da se ovoga Božića Bog u nama ponovno rodi, da i naše malo srce koje je možda siromašnije i hladnije od betlehemske štalice bude mjesto rađanja novoga života i radosnog početka. Mjesto pomirenja, obnove vjernosti i usavršavanja ljubavi.
Hod pustinjom vlastita života koji smo započeli ovim adventom neka ne završi s njime. Neka ono bude samo početak novoga rađanja, rađanja nas samih i rađanja Boga u nama. Neka naše srce ovoga Božića bude Betlehem - mjesto rođenja vječne Riječi koja se iz ljubavi prema čovjeku udostojala roditi u ljudskom tijelu. Oaza usred pustinje nastala u susretu s Njim neka bude mjesto okrepe i utočište za sve one koji lutaju svojim životnim pustinjama tražeći oazu života. Budimo svjetlo u tami, oaza u pustinji, glas u tišini koji će svjedočiti paradoks života u pustinji rođena.
Najave
BOŽJA RIJEČ
DANAS ZA TEBE
Ponavljaj danas često
Ako Gospodin kuću
ne gradi,
uzalud se muče graditelji.
Ps 127
