PAZITE DA SVOJE PRAVEDNOSTI
NE ČINITE PRED LJUDIMA
(Mt 6,1-6.16-18)
Čista srijeda ili Pepelnica koju danas slavimo u liturgijskom vremenu označava početak korizme – četrdesetodnevne priprave za proslavu Kristova vazmenog otajstva, tj. otajstva njegove muke smrti i uskrsnuća.
Liturgijski obred pepeljenja kao i misna čitanja pozivaju nas na početak osobne, intenzivne i ozbiljne priprave srca, duha i tijela kako bismo postali dostojni dionici Kristova uskrsnuća te njegovi autentični i vjerni navjestitelji.
Današnji ulomak iz Matejeva evanđelja dio je Isusova govora na gori u kojemu nas poziva na milostinju, molitvu i post u skrovitosti riječima: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima“ (Mt 6,1). O kakvoj to našoj pravednosti Isus govori?
Dakako, Isus ne govori o pravednosti u njezinu današnjem značenju i poimanju. Riječ je o dobrim djelima koje čovjeka čine pravednim pred Bogom. O djelima koja su plod čovjekova trostrukog odnosa, odnosa prema Bogu, bližnjemu i samome sebi, koji bivaju življeni i svjedočeni upravo u djelima milosrđa, molitve i posta.
Prvi Isusov poziv odnosi se na milostinju u skrovitosti, daleko od očiju ljudi koja je bila u suprotnosti s pokorničkom praksom ljudi Isusova vremena. Naime, javna molitva u sinagogama i na ulicama za vrijeme pokorničkih dana koji su započinjali zvukom trublje bila je popraćena postom i molitvom. Pokornike koji su takvo što činili u namjeri da budu viđeni Isus naziva licemjerima. Pojam koji Matej upotrebljava grčka je riječ hypokrites koja je označavala glumca u kazalištu koji je tumačeći, recitirajući ili prikazujući određenu scenu privlačio pozornost svojih gledatelja. Značenje navedenog pojma jako dobro odgovara kontekstu Isusova govora u kojemu licemjerima naziva one koji čine sve kako bi ih ljudi vidjeli. Upravo kao u kazalištu.
Drugi Isusov poziv, izrečen gotovo na identičan način, odnosi se na molitvu u tišini i samoći svoje sobe, iza njezinih zatvorenih vrata, u skrovitosti vidljivoj samo nebeskom Ocu. Iako u svojem pozivu ističe negativnost licemjera koji mole stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica kako bi ih ljudi vidjeli, Isus se ne protivi javnoj molitvi kao takvoj, koja će biti prihvaćena i u kršćanskim zajednicama, nego izriče svoj negativan sud o načinu njezina prakticiranja. Isus stavlja naglasan na osobnu molitvu, u tišini, samoći, poniznosti i skrovitosti svojega doma, no nadasve svojega srca, kao što je rekao i prorok Izaija: “Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori…“ (Iz 26,20).
Treći je Isusov poziv, poziv na post u skrovitosti, u kojemu, kao i u dvama prethodnima, ne spočitava svojim slušateljima post kao takav nego način na koji je bio vršen. Za razliku od proroka koji su otvoreno i javno raskrinkavali lažno milosrđe vješto prikriveno maskom posta, navješćujući pritom njegove radikalne posljedice, Isus poziva na post u radosti. Kao što će malo zatim stati u obranu svojih učenika koji nisu postili, jer su živjeli radost Zaručnikova boravka među njima (usp. Mt 9,14ss).
Svaki od navedenih Isusovih poziva završava govorom o plaći koju s pravom mogu očekivati oni koji ih čine. Milostinja, molitva i post u skrovitosti bivaju nagrađeni plaćom nebeskog Oca koji vidi i daje u skrovitosti. Plaća je jedna. Stoga oni koji za svoja djela primiše plaću ljudsku, ne mogu primiti i plaću Očevu, koja je, za učinjena djela, pravedna i jednaka za sve. Isusov poziv odviše je jasan da bi bio krivo shvaćen.
Stoga danas na početku korizmenog vremena Isus i nas poziva na vršenje djela milosrđa: milostinju, molitvu i post, ali u skrovitosti. Međutim u svojoj slobodi ostavio nam je mogućnost izbora. Na nama je da odlučimo kojim ćemo putem krenuti i na kakav ćemo način živjeti svoj trostruki odnos prema Bogu, bližnjemu i samima sebi. S obzirom na način njegova življenja primit ćemo i zasluženu plaću. Od ljudi ili od Boga? Ovisi o nama!
Život u skrovitosti
pazite pravednosti pred ljudima milostinja u skrovitosti
molitva u sobi post Otac tvoj vidi uzvratit će ti
Gospodine, danas na početku korizmenog vremena upućuješ mi svoj poziv na milostinju, molitvu i post u skrovitosti. Pozivaš me da se povučem u tišinu i samoću svojega srca, daleko od očiju ovoga svijeta, daleko od mnoštva koje me svakodnevno okružuje, daleko od žurbe i buke koja me iz dana u dan vuče sve dalje i dalje na tako neprimjetan, bezazlen i lukav način.
Tvoj mi se poziv čini tako suprotan od poziva ovoga svijeta u kojemu se sve čini pred očima javnosti, očekujući za svako učinjeno djelo nagradu, pohvalu, pljesak, odobravanje i podršku. No, s Tobom nema kompromisa. Radikalan u svojem pozivu, postojan u obećanju, vjeran u ljubavi poučavaš me mudrosti drugačijoj od mudrosti ovoga svijeta.
Usmjerujući pogled u nutrinu svojega srca nalazim u njemu potpunu prazninu i upravo mi ona donosi veliku radost, jer znam da je tek sada moje srce spremno započeti živjeti iznova. Tek sada spremno je za novi život u istini i radosti. Plaća primljena od ljudi za sva učinjena im djela donijela je mojemu srcu veliko siromaštvo zahvaljujući kojemu je ponovno susrelo Tebe.
Molim te, Gospodine, da moje srce siromašno i maleno, ali još uvijek sposobno ljubiti, bude mjesto Tvoje trajne prisutnosti. Molim te da u ovom korizmenom hodu, čineći djela milosrđa daleko od očiju ljudi, u skrovitosti srca samo Tebi poznata, umrem sebi kako bi Ti u meni mogao ponovno uskrsnuti.
Neka Gospodine, prazan grob mojega srca bude mjesto susreta
Tebe uskrsla i mene nanovo rođena.
s. Silvana Fužinato