Dječji vrtić »Nazaret«

Rijeka - Sretna djeca - sretni mi

subota, 07. prosinac 2013, 23:30:00


  
Djeca, ta divna Božja stvorenja, u svojoj su jednostavnosti i otvorenosti sretna i vesela, no nerijetko se i na njihovim licima ili u ponašanju mogu uočiti promjene i poteškoće kroz koje prolaze. Spontano se nameće pitanje: „Za što se djeca imaju brinuti, ta oni se samo igraju, jedu, spavaju. I to je sve.“ Oni koji s djecom provode malo više vremena, znaju da nije tako. Djeca proživljavaju sve, baš sve što proživljavaju njihovi roditelji - dobro ili loše. Ne kaže se uzalud „djeca su ogledalo roditelja“. Nažalost, u radu s našom djecom i u svakodnevnim susretima s njihovim roditeljima sve više uočavamo, ili nam o tomu govori jedan od roditelja, da kao obitelj prolaze kroz neke poteškoće. Koliko je u našoj moći, nastojimo im pomoći razumijevanjem, savjetom ili jednostavno ohrabrenjem da se za njih molimo. No pomoć može doći s raznih strana i na razne načine. Jedan od njih je svakako hvalevrijedna inicijativa Ureda za obitelji Riječke nadbiskupije koja prati obitelji naše nadbiskupije radionicama, savjetima i duhovnim obnovama. Od 2005. godine obiteljima djece korisnika našega Dječjeg vrtića „Nazaret“ nudimo mogućnost sudjelovanja na radionicama za mlade bračne parove u organizaciji spomenutoga Ureda. Ovogodišnji ciklus radionica pod nazivom „Zaplešimo zajedno“, kao i dosadašnji, ima za cilj jačanje, njegovanje i održavanje skladnih bračnih odnosa. Na susretima se želi mlade bračne parove ohrabriti za otvorenost i suradnju.

Donosimo vam misli jednog od roditelja, sudionika ovih radionica:
 
Rujan… zadnji ponedjeljak u mjesecu… radionica za roditelje u našem vrtiću „Nazaret“, u 18,30. Sa suprugom razgovaram o mogućnosti da se odazovemo. Prošli smo već dosta radionica, ne živimo blizu, djeca su umorna, ja radim popodne pa ne stižemo na početak, no odazvali smo se… Evo nas na radionici: skeptični… novi ljudi, nova voditeljica… U sebi tada pomislih: Vidjet ćemo kako bude pa ćemo odlučiti hoćemo li ponovno doći idući mjesec. Umorna od napornoga radnog dana, polako se opuštam… atmosfera ugodna i sve opuštenija… pričamo o braku, o ljepoti bračnoga odnosa, ali i o njegovoj težini… o tome koliko se supružnici udaljuju jedno od drugoga zbog svakodnevnih obveza i o sve većoj potrebi za povratkom jednoga drugome… Voditeljica nas potiče na otvorenost. Imam osjećaj da se ne otvaram ni voditeljici ni grupi, nego samo svome suprugu. Bogatim se i tuđim iskustvima… Lijepo mi je… Radionica je potrajala, ali bila je korisna. Treba raditi na sebi i na svome bračnom odnosu, a često se zbog djece i preopterećenosti koju nosi svaki novi dan ne stignemo dovoljno posvetiti tome temeljnom odnosu. Nakon te prve radionice bilo nam je kristalno jasno, i mome suprugu i meni: voditeljica Zorica je ugodna, atmosfera opuštena, parovi otvoreni, a tema pogođena… Dolazimo i sljedeći put, vrlo rado se odazivamo na svaku sljedeću radionicu, zadovoljni odlazimo kući sa svojom dječicom i radimo na našem braku zajedno… a svakome novom danu dopuštamo da nam donese nešto novo vrijedno življenja…
Maja Barbarić

Nakon radionice koja zna potrajati i do 21 sat, zaista je na licima svih nas – roditelja, nas sestara koje smo s djecom dok su im roditelji na radionici, voditeljice radionice i, što je najvažnije, na licima djece - osmijeh i zadovoljstvo što smo zajedno.
Vas, drage sestre, i poštovane čitatelje „Naše Družbe“ želim zamoliti da zajedno molimo Boga da blagoslovi obitelji naše djece te da na njihovim licima blista osmijeh. Njihova sreća i naša je sreća.
s. Kristina Tunić