Rijeka - Božje milosrđe daje život
ponedjeljak, 10. ožujak 2014, 22:49:00
ponedjeljak, 10. ožujak 2014, 22:49:00
Sam Krist – Bog, došao je na zgarište ljudskosti, stoga i čovjek mora odbaciti logiku ovoga svijeta da bi se istinski mogao susresti sa samim sobom i s Bogom. Zato korizma i počinje činom pepeljenja, kako bi se čovjek prisjetio svoje ništavosti i oslobodio svega što ga veže za ovaj svijet. Ove misli bile su polazna točka korizmene duhovne obnove za odgajatelje i djelatnike Dječjeg vrtića „Nazaret“ i područnog objekta „Mima“, održane u subotu 8. ožujka 2014. u Kući matici na Drenovi, s početkom u 9 sati.O. Marko Stipetić, misionar Srca Isusova i vicerektor Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u Rijeci, vrlo je životno okupljene nastojao uvesti u bit korizme kao priprave za blagdan najvećega kršćanskog blagdana Uskrsa, tumačeći biblijski tekst o Isusovu četrdesetodnevnom boravku u pustinji. U svom predavanju često je naglašavao kako Isus nikada nije tražio savršene ljude, nego ih je susretao u njihovoj slomljenosti i izranjenosti te ih mijenjao u njihovoj biti kako bi postali sol zemlje i svjetlo svijeta. Stoga se ne smijemo bojati pogledati na svoje pogreške ako želimo da Gospodin mijenja našu nutrinu. Naša nutrina, naša je pustinja. Isus je u pustinji susreo zvijeri, ali i anđele. To je stvarnost svakoga od nas. Zvijeri u nama često su naše rane koje trebamo prepoznati i znati ih imenovati kako bi nam Bog poslao anđele koji su bili uz njega. Imati povjerenje u Boga znači biti u kontaktu sa samim sobom i uhvatiti se u koštac sa svojim strahovima. Put svakoga od nas Bogu jest jedinstven. Moramo moliti Gospodina da nas nauči kako mu uzvratiti ljubav i kako, iz dana u dan, staviti život u Božju službu. Moramo moliti Gospodina za ono što je njegova volja kako bismo uzmogli biti poput njive na kojoj će On uzgajati najljepše plodove i dopustiti drugima da rastu uz nas.
Isus nam je dao tri prokušana lijeka kojima čovjek može pobijediti čovjeka u sebi:Post kao sredstvo kojim čovjek od roba postaje gospodarom svoga tijela. No i post od lažnih ideala kako bismo skinuli pred Bogom sve maske.
Molitvu kao sredstvo koje otvara naše srce za Božju ljubav i zahvalnost. Molitva nije moljakanje kao što ni Bog nije automat. Bog je Bog i on zna što nam je potrebno.
Djela milosrđa kao sredstvo skrovitosti i povjerenja u Boga kroz koje jača naša vjera, a naše kameno srce preobražava se u srce od mesa.
Nakon predavanja uputili smo se u samostansku kapelu na ispit savjesti i priliku za susret sa živim Bogom u sakramentu svete ispovijedi. Kroz biblijski tekst o grešnici zatečenoj u preljubu i Isusu koji prstom piše po pijesku, o. Marko nam je približio lik Boga koji se sagiba nad zgaženim ljudskim životom ne osuđujući, ostvarujući tako plan svoga nebeskog Oca ne zakonom, nego milošću. „Božje milosrđe daje život“, zaključio je.
Obnovljene duše mogli smo potom radosno sudjelovati u euharistijskom slavlju gdje nam se o. Marko ponovno obratio prigodnim riječima u homiliji. Tumačeći evanđeoski odlomak o pozivu levita Mateja potaknuo nas je da imamo hrabrosti poput Isusa činiti iskorake koji su drugačiji, koji ruše ljudske predrasude bez kompromisa, iskorake u kojima nema isključivosti jer nema čovjeka koji nije čovjek i nema čovjeka koji nije žedan vode Života. Moramo poput Mateja dopustiti da nas Isusov pogled zahvati, bez pitanja „Što će biti...?“. A to možemo samo uz pomoć Duha Svetoga, bez kojeg ni mi kao pojedinci, ni Crkva ne bi bila ništa. Život nije crno-bijel i nije tuđinski. On ima širok spektar boja, a upravo Duh Sveti daje nam da možemo živjeti tu ljepotu ovoga svijeta s Gospodinom. Upravo je ovo vrijeme najljepše vrijeme i ovaj svijet najljepši svijet.Dirnuti ovim jednostavnim i ujedno dubokim riječima, o kojima ćemo zasigurno razmišljati kroz vrijeme korizme, naše smo zajedništvo nastavili u druženju kod stola, razgovoru i smijehu. Neka ova duhovna obnova urodi plodom u našim srcima i životima.
s. Tajana Hrvatin