Pastoral mladeži - Susreti

Dubrovnik - O susretu hrvatske katoličke mladeži

subota, 03. svibanj 2014, 09:25:00 Uredila: s. Lidija


         
O SUSRETU
HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI
U DUBROVNIKU


 
Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM) je susret mladih katolika koji se održava svake druge godine u jednom od gradova Republike Hrvatske. Deveti po redu SHKM održao se u Dubrovniku 26. i 27. travnja 2014. godine. Prethodili su mu Susreti hrvatske katoličke mladeži u Splitu (1996.), Rijeci (2000.), Osijeku (2002.), Šibeniku (2004.), Puli (2006.), Varaždinu (2008.), Zadru (2010.) i Sisku (2012.). U Dubrovniku se na susretu okupilo više od trideset i pet tisuća mladih iz Hrvatske, BiH, Austrije, Njemačke, Italije, Mađarske i Makedonije te je unatoč teškim vremenskim uvjetima ipak protekao veličanstveno i dostojanstveno u vjeri.
Susret je započeo svečanim otvorenjem u prekrasnoj staroj gradskoj jezgri Dubrovnika riječima dubrovačkog biskupa Mate Uzinića: „Prije dvije godine preuzeli smo križ u Sisku. Ali pokazalo se da taj križ nije križ nego blagoslov. A taj naš blagoslov ste zapravo vi, naši mladi – dobro došli!“ Izvedbom himne „Na slobodu pozvani“ susret je i službeno započeo.
Zahvaljujući trudu organizatora, istovremeno su se odvijali zabavni programi na sedamnaest lokacija dubrovačkih ulica. Nakon nekog vremena provedenog u zajedništvu i radosti započela je procesija uz desetak tisuća mladih iz dubrovačke katedrale prema Gruškoj luci gdje je u 17 sati bilo predviđeno euharistijsko slavlje. Svečanu svetu misu predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. S posebnom pozornošću te dostojanstveno u vjeri mladi su bili svjedoci emotivne propovijedi mons. Mate Uzinića iz koje bih izdvojila: „Na slobodu pozvani“ geslo je dubrovačkog susreta. Bog nas nije stvorio kao robove, On nas uvijek ljubi, ne pamti naše grijehe, sve oprašta i zaboravlja. On nas ljubi neovisno o tome kakvi smo, i uvijek nas iznova oslobađa. Isus nikoga ne prisiljava na vjeru, ali uvijek nudi sebe. On vas je oslobodio i darovao vam slobodu za dobro, iskoristite je. Također je pozvao mlade da svijet i Crkvu ne gledaju kao na nešto tuđe, nego da prepoznaju svoju ulogu aktivnih članova društva i Crkve, dok je biskupe i svećenike pozvao da širom otvore vrata laičkom angažmanu mladih. „Pozvani ste biti odgovorni članovi svog društva, onako kako je Krist to učinio. (…) Hrabro!“ zaključio je dubrovački biskup. Na kraju svečanoga misnog slavlja mladi su oduševljenim poklicima pozdravili najavu Vukovara kao mjesta sljedećeg susreta koji će se održati 2017. godine.
I ja, ispunjena radošću zbog nadolazećeg susreta, smjestila sam se u autobus zajedno s prijateljima iz svoje matične župe BDM Karmelske. S nama su putovali i framaši iz župe Gospe Lurdske te nekoliko učenica Ženskog učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić u pratnji s. Tajane, s. Martine i Ivane te voditeljice grupe s. Marijane. Bilo nas je ukupno četrdeset i pet. Uz pozitivno ozračje protekao je poduži put do Dubrovnika u trajanju od dvanaest sati gdje nas je u jutarnjim satima dočekala volonterka Ilinka koja nas je pratila i upućivala tijekom našeg boravka u Dubrovniku. Umorni, ali i unatoč tomu ipak spremni proslaviti ovaj događaj veličanstveno, krenuli smo u razgledavanje grada Dubrovnika. Zbog obilne kiše i nismo bili previše zadovoljni ishodom našega razgledavanja stare jezgre. Srećom kiša je oslabila tijekom euharistijskog slavlja te je potpuno zamijenjena suncem pred kraj istoga. Uslijedio je polazak prema Malom Zatonu u kojem smo bili smješteni kod obitelji koje su nas ugodno i velikodušno ugostile. Nakon prospavane noći, napokon odmorni, prisustvovali smo misnom slavlju koje je predvodio župnik u Zatonu Velikom fra Ivica Karatović, OFM. U nedjelju nas je dočekalo sunce i lijepo vrijeme. Nakon svete mise domaćini su nas počastili bogatom trpezom kolača i pića. U pozitivnom ozračju, ispunjeni pozitivnim duhom i slaveći Gospodina, pozdravili smo se s domaćinima te uputili natrag u svoj voljeni grad Rijeku. Atmosfera na povratku je bila i više nego opuštajuća. Sljedećih osam sati proveli smo igrajući razne igre i pjevajući himnu susreta „Na slobodu pozvani“ kroz smijeh i radost. Nažalost, kako to uvijek i biva, sve što je lijepo kratko traje. No, srećom, stekla sam nove prijatelje i, naravno, nadam se da ćemo druženje nastaviti na katehezama koje će slijediti. Za kraj bih nadodala da se svakako vidimo na sljedećem Susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru 2017. godine!
 
„Razvijmo jedra i kroz oluje, Kristove čekaju nas ruke!
Na slobodu pozvani!“
 
Ursula Radonić
 
Ovo je moj prvi posjet Dubrovniku i veoma mi se svidio. Nažalost čim smo došli u grad dočekala nas je kiša. Početak razgledavanja započeli smo starim gradom. Stari grad je stvarno predivan, a zgrade su jako stare, ali još se „drže“. Zanimljivo je razmišljati koliko je generacija onuda prolazilo, što je taj grad sve prošao i pomisliti na brojne turiste koji su ga posjetili. Kao da nas taj grad sve na neki način povezuje. U starom gradu vidjeli smo lijepu katedralu i tvrđavu Revelin. Šetali smo po zidinama i divili se čistoći mora. Kasnije smo svi prošetali prema luci Gruž. Tamo smo imali euharistijsko slavlje. Misu je predvodio dubrovački biskup. Imao je jednu od ljepših propovijedi koje sam ikad čula, osmišljenu na temelju ankete i promišljanja nad biblijskim tekstovima i potrebama našega društva. Kiša je prestala (uslišane su nam molitve), sunce se pojavilo. Kao da su sam duh mladih i himna susreta dozvali lijepo vrijeme. Ugodno su nas iznenadili obaviješću da se sljedeći susret održava u Vukovaru. Nakon toga nas je čekao razmještaj po obiteljima. Smještaj je bio lijep. Jako mi je drago što sam upoznala te ljude. Vrlo su nas ljubazno ugostili i prihvatili kao dio obitelji. Sljedeće jutro smo išli na misu u crkvu sv. Stjepana. Župnik mi se svidio. Prilično je otvoren i zrači pozitivnom energijom koju je uspio prenijeti na mene, nadam se da su i ostali to prihvatili. Nažalost našem putovanju je došao kraj. Drago mi je što sam išla, jer sam upoznala mnogo novih i zanimljivih ljudi s kojima se nadam ostati u kontaktu. Vidjela sam Dubrovnik prvi put i uživala u dobrom društvu. Hvala svima koji su nam omogućili ovo lijepo iskustvo.
 
Katarina Puljić


Bog mi je otvorio oči na ovogodišnjem Susretu hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku. U srcu sam čula jasno njegovu poruku. Rekao mi je: „Nemoj pronalaziti ništa loše na ovom susretu. Nemoj biti negativna. Da je moglo gore, moglo je, ali ja to nisam dopustio. Budi mi zahvalna. Pronađi nešto pozitivno. Traži i naći ćeš. Ima dobroga.“ Dobroga od susreta u Dubrovniku kojeg ću pamtiti i koji ce ostati u srcu zauvijek. Prvo kiša. Koliki je to blagoslov bio za sve nas. Božji blagoslov. Meni je značio Božju prisutnost. Bog je s nama, Bog nas čuva. Ne bojte se! Bila sam mokra od glave do pete, smrzavala sam se, tresla, … Mislila sam da ću biti bolesna idući dan, ali nisam. Bogu hvala! No biti mokra nije ništa naspram onoga što smo mi koji smo bili tamo doživjeli. Doživjeti radost. Radost putovanja, druženja, molitve, zajedničkog hoda s drugima. Slaviti Isusa. Doživjeti ljubav. Ljubav koju ja nisam očekivala. Ljubav prema bližnjima. Iskazati svoju dobrotu drugima, poniziti se. O toliko lijepoga je bilo na ovom susretu. Pjesma, veselje, osmijeh, igre, nova prijateljstva, novo iskustvo, još bolje upoznavanje svojih prijatelja, … To mi je sve donio ovaj predivni susret. Susret s puno kiše, a na kraju predivni zalazak sunca. Moram priznati da sam malo bila ljuta na sunce. Toliko da sam mu rekla: „Gdje si bilo kad sam te trebala, što si se tako skrilo? No sad, sad sam zahvalna suncu što ga nije bilo. Toliko toga se promijenilo u meni zbog ovog tako predivnog susreta.
Marija Begović
 
Dan prije odlaska u Dubrovnik na Susret hrvatske katoličke mladeži u sebi sam za vrijeme svete mise pomislio kako bi bilo lijepo otići tamo, jer sam imao neka pitanja u sebi i mislio sam da je „Dubrovnik odgovor“. Razgovarao sam sa župnikom i rekao mi je kako postoji mogućnost da odem, ali još moram sačekati. U petak na dan polaska saznao sam da mogu ići i bio sam jako sretan, jer u dubini srca želio sam ići. Navečer kad smo se skupili i ušli u autobus, nisam bio ni svjestan kako će Gospodin preko mladih koji su sa mnom putovali preokrenuti moj život u ljepoti vjere, zajedništva, molitve i radosti. Ono što želim podijeliti s vama jest radost predivnoga vikenda provedenog u Dubrovniku. Predivnog upravo zato jer sam bio okružen predivnim ljudima!
 
Aleksandar Stojčić