Tijekom ponedjeljka 18. i utorka 19. rujna, neraspadnuto tijelo ovoga velikog hrvatskog Sveca bilo je i u našemu gradu, u našoj župnoj crkvi Gospe Lurdske. Učenice Doma imale su mogućnost odlaska na svete mise, no većina ih je otišla, zajedno sa sestrama i odgojiteljicama iz Doma, na sv. misu bdjenja u 23 sata. Moram se pohvaliti da smo Lara B. i ja imale čast biti počasnom stražom pokraj Svečeva tijela u ponedjeljak od 22.30 do 23 sata, dok su sutradan, uime Krčke biskupije, istu čast imale tri učenice našega Doma: Neli S., Ellis S. i Sara S.

  Bio je veoma poseban osjećaj stajati pored Leopolda! Prisjećajući se tog prizora, u ušima mi odzvanja pjevana krunica Božanskog milosrđa, a u srcu mir. Gledajući ljude koji pobožno mole tražeći zagovor sv. Leopolda, pomislih: „Koliko ljudi traži Boga! Gospodine, dotakni ih svojom ljubavlju, pomozi im da Te pronađu!“ Bilo je prekrasno vidjeti toliko mladih u crkvi! Sveci bi trebali biti najbolji uzor današnjoj mladeži, jer gdje su sada svi oni ljudi koji su bili veliki u očima svijeta? Gdje su njihova tijela i slava? Isus je rekao: „Jer tko se uzvisuje, ponizit će se, a tko se ponizuje, uzvisit će se“(Mt 23, 12). Sveti Leopold je bio ponizan i zato ga je Bog tako uzvisio, očuvavši njegovo tijelo i davši mu slavu na nebu, kamo se i mi nadamo doći. Gospodin se i danas proslavlja preko toga malog velikog čovjeka koji je išao k Isusu po Mariji i u čijem životu možemo nazreti tu Marijinu poniznost i jednostavnost. Živio je jednostavnim životom punim ljubavi za bližnjega, na koju nas Isus sve poziva. Tijekom ovoga misnog slavlja osjećala se radost nazočnih... Leopold nas uči da je tajna svetosti u sinovskom predanju Mariji i Isusu.
 Bogu hvala na ovoj velikoj milosti! Neka zagovor svetog Leopolda Bogdana Mandića bude nad našom domovinom Hrvatskom, našim obiteljima i našim životima!

 Sveti Leopolde, za jedinstvo kršćana i da zajedno s tobom slavimo Boga u nebeskom Kraljevstvu, molimo te, usliši nas!

Iva M., 1. r. Salezijanske klasične gimnazije

 

Čitala sam jako puno toga o njegovu životu i radu, a najviše me dirnula činjenica da je, iako niska rasta i s govornom manom, ipak neumorno ispovijedao i bio ljudima na pomoć. Bio je Božja ruka među nama... Bdjenje i molitva uz to časno tijelo, neopisivi osjećaj!

Katarina B., 1. r. Gimnazije A. Mohorovičića

 

 Mir, opuštanje, sreća, suze, ponos, plemenitost, uzbuđenje, pjesma... sve to i još mnogo više čovjek može osjetiti kad vidi malog, a velikog Leopolda Bogdana Mandića!

Samanta C., 1. r. Prve riječke hrvatske gimnazije