Tko će uzići na goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
duša mu se ne predaje ispraznosti.
Ps 24, 3-4
 

  Uoči blagdana Svih svetih i Dušnoga dana kršćanski vjernici s posebnim pijetetom prisjećaju se svojih dragih pokojnika, pokušavajući na svoje zemaljske načine pokazati brigu i duhovnu vezu s preminulima.

  Slijedeći taj duh, učenica Alberta i odgojiteljica Katarina, uime učenica i djelatnika Doma, posjetile su zajedničku grobnicu Družbe Presvetog Srca Isusova na riječkom groblju Kozala u kojoj je pokopana i Utemeljiteljica Družbe i našega Doma Marija Krucifiksa Kozulić. Zapalivši svijeću pomolile smo se za njezinu dušu i duše svih preminulih sestara, zahvalivši našoj Riječkoj Majci na svemu dobrom što je ostavila iza sebe.

  Razmišljajući o misteriju smrti kao o novom početku u kojem više neće biti ni boli ni patnje, naša tuga za pokojnima se preobražava u radost jer „znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest“ (1 Iv 3, 2).

Alberta R., 3. r. Gimnazije A. Mohorovičića