Budući da živimo u okrutnim vremenima velikog jaza između potrebitih i onih koji preobiluju bogatstvima ovoga svijeta, u skladu s karizmom Utemeljiteljice našega Doma, odlučili smo slatke plodove našega rada pokloniti korisnicima Prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje“. Bile smo ugodno iznenađene njihovom gostoljubivošću i plemenitošću: provevši nas kroz svoj skromni Dom, upoznali su nas i sa svojim Kućnim redom.
  Kroz smijeh smo shvatile da se njihov Kućni red vrlo malo razlikuje od našega: oni nemaju, npr. vrijeme određeno za učenje, kako su sjetno primijetile neke od nas, ali imaju vrijeme određeno za neke druge aktivnosti.
  Radujemo se od srca budućim susretima s porukom: „Kruh je uistinu dobar. Pa budimo i mi dobri kao kruh, prema svima oko sebe.“ Josip Prudeus

  Prigodna proslava Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje održana je 17. listopada u 21 sat u našoj domskoj dvorani. Budući da su sve učenice bile zamoljene donijeti od kuće neki jesenski plod, dvorana je bila svečano ukrašena voćem i povrćem karakterističnim za ovo doba godine te, dakako, različitim vrstama krušnih proizvoda.
  Sestra Anita je započela našu malu svečanost pozivom na zajedničku molitvu Očenaša, kao zahvalu našemu nebeskom Ocu za sve što je stvorio, a posebice za dar plodova zemlje. Nakon toga je naša Tina Galant otpjevala prigodnu skladbu „Zahvali“, a potom je Ines K., učenica 3. razreda medicinske škole, vrlo uvjerljivo interpretirala tekst „O kruhu je riječ“ autora Josipa Prudeusa, dočaravši nam pritom kako nije lako doći do kruha našega svagdašnjeg.
  Na samom kraju nas je dočekalo iznenađenje: kratki igrokaz o trojstvenoj osobnosti svakoga čovjeka, to jest o (ne)skladu između tijela, psihe i duše. Igrokaz su izvele: Laura N., učenica 2. r. Prve riječke hrvatske gimnazije (tijelo čovjekovo), Anđela Antonia B., učenica 1. r. Srednje škole za elektrotehniku i računarstvo (psiha čovjekova) i Gabrijela Gašparović, učenica 1. r. Medicinske škole u Rijeci (duh, duša čovjekova). Glavna misao ovoga prikaza je sadržana u Isusovim riječima: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4, 4), odnosno „Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijeni duh tko će podići?“ (Izr 18, 14). I za kraj smo se počastili plodovima zemlje, kruhom i čokoladnim poslasticama.