Ženski učenički dom Marije Krucifikse Kozulić<br />

 Obilježavanje Dana ružičastih majica


 Dan ružičastih majica počeo je u Kanadi 2007. godine. Grupa učenika jedne srednje škole odlučila je stati u obranu učenika nižega razreda koji je bio meta nasilja jer je taj dan odjenuo ružičastu majicu. Kako bi pokazali da su mu podrška, David Shephed i Travis Price kupili su oko 50 majica s ciljem da ih podijele svim dječacima u školi, a ostalim vršnjacima i vršnjakinjama su poslali poruke da sutradan odjenu ružičaste majice.

 Dok su dijelili majice u hodniku škole, naišao je zlostavljani dječak i kada je vidio što rade, na njegovu licu moglo se vidjeti olakšanje. Izgledao je kao da mu je teški teret konačno pao s leđa. Noseći ružičastu majicu, učenici su pokazali da su mu saveznici. Ružičasta majica bila je način da se pokaže žrtvama vršnjačkog nasilja kako nisu same i da je ljudima stalo do njih. Dan ružičastih majica je zajednički trud i rad na zaustavljanju vršnjačkog nasilja, dan prihvaćanja i poštovanja ljudskih različitosti te poticanja kvalitetnih međuljudskih odnosa, dan poštovanja nedokučive Božje mudrosti u stvaranju svega živog i neživog, pa tako i svakoga ljudskog bića od postanka svijeta do danas. Svatko je od nas osobit u Božjim očima, a upravo ta različitost je mnogo puta uzrokom nasilja svake vrste.

Ovakvim i sličnim dvojbama i pitanjima bavili su se izlagači javne tribine „Tko ne djeluje – sudjeluje!“ kojoj su 24. veljače u Gradskoj vijećnici uime našega Doma nazočili odgojiteljica Katarina Štambuk te Julija S. i Karla M., obje učenice 1. r. Ekonomske škole Mije Mirkovića. Na početku nazočnima se predstavila radna skupina učenika iz Učeničkog doma „Podmurvice“ rezultatima svoga projektno-istraživačkog rada, koje su u svrhu poboljšanja prevencije nasilja provodili posljednjih mjesec dana. Budući da je tribina zamišljena kao interakcija učenika i stručnjaka, zaključke učenika prokomentirali su i predstavnici Odjela za prevenciju nasilja pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo, Dječjeg doma Tić i Ureda dječje pravobraniteljice te psihologinja iz Osnovne škole „Podmurvice“ Nada Kegalj.

Na kraju je uslijedila i javna rasprava na zadanu temu, a nedvosmisleni zaključak svega odslušanog i viđenog bi bio sljedeći: ljudi koji su u djetinjstvu bili zlostavljani na bilo koji način su najčešći tipovi kasnijih nasilnika, a ako netko od nas bilo što primijeti, dužan je, i po ljudskom, i po Božjem zakonu, učiniti nešto i pomoći, i žrtvi, i osobi koja vrši nasilje, jer tko ne djeluje, sudjeluje!

Katarina Štambuk, odgojiteljica


 

Iako je odijevanje ružičastih majica s ciljem poticanja nenasilja među mladima pozitivna gesta, to je najmanje što možemo učiniti. Iako je divno biti dijelom tog projekta, mislim da je važnije sljedeće pitanje: što smo iz svega ovoga naučili te bismo li i mi, u sličnoj situaciji, tako reagirali? Rečeno nam je: „Obratite se stručnim osobama“, no što napraviti u slučaju kada oni zakažu? Što ako ne djeluju na vrijeme ili u skladu sa zakonitostima svoje profesije? Tada nam svima samo dragi Bog može pomoći, jer jedini On iz zle situacije može izvući nešto dobro. Već se sutra možemo naći u situaciji kada treba nekom pomoći - to bi tek bio pravi ispit čvrstoće i valjanosti našega karaktera. Jer, riječi su riječi, a praksa je sasvim nešto drugo.

Karla M., 1. r. Ekonomske škole