Prva je Crkva uskrsnu noć provodila u pjesmi i molitvi, pridružujući katekumene Kristu raspetom i uskrslom. Kad je ponestalo odraslih kandidata za krštenje, u liturgiju uskrsne noći uveden je blagoslov novog ognja, hvalospjev uskrsnoj svijeći, koja simbolizira Krista, i blagoslov vode kojom se škrope krštenici pri obnavljanju svojih krsnih obećanja.
  Slaveći Kristovo uskrsnuće kršćani ne spominju samo jedan čudesni događaj iz prošlosti. Uskrsnuće Kristovo početak je obnovljenog čovječanstva. To je događaj koji traje u vremenu i prostoru. Krštenjem i euharistijom vjernici dobivaju udio u događaju Kristova uskrsnuća i uključuju se u Crkvu kao uskrsni narod.
   Vazmeno bdjenje sastoji se od:
- službe svjetla s blagoslovom ognja i Vazmenim hvalospjevom;
- službe riječi sa sedam starozavjetnih i dva novozavjetna čitanja koja iznose ključne događaje povijesti spasenja;
- krsne službe s litanijama svih svetih, blagoslovom vode, krštenjem odraslih ili obnovom krsnih obećanja;
- euharistijske službe pod kojom novokršteni donose misne darove.
   Crkveni smisao cijelog slavlja divno je izražen u Vazmenom hvalospjevu (Praeconium paschale) koji je nastajao u više etapa, ima za podlogu židovsku teologiju i liturgiju Pashe, a u sadašnjem obliku potječe iz 7. stoljeća s galskoga liturgijskog područja. Hvalospjev veliča Kristovo djelo otkupljenja koje je sve zgusnuto u otajstvu uskrsnuća. To je hvalospjev "Kristu Uskrslom, povratniku od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova"

Služba svjetla

  Dok su u samoj crkvi ugašena svjetla, predsjedatelj pred crkvom blagoslivlje oganj kojim će biti zapaljena uskrsna svijeća. Ovaj obred ušao je u rimsku liturgiju iz germanskoga narodnog običaja. U blagoslovnoj molitvi svećenik ističe da je Bog po svome Sinu dao vjernima oganj svoga sjaja. Kao što fizičko svjetlo grije i sjaji, tako nas uskrsli Krist grije i obasjava. U uskrsnu svijeću svećenik zatim ucrta križ te prvo i posljednje slovo grčke abecede izgovarajući: "Krist jučer i danas, početak i svršetak, Alfa i Omega. Njegova su vremena i vjekovi, njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen."
   Slijedi procesija svećenika i poslužitelja kroz još tamnu crkvu. Na ulazu, u sredini i kod oltara đakon pokazuje svijeću sudionicima slavlja i klikće: "Svjetlo Kristovo!" Ovo je tzv. epegzegetski genitiv: svjetlo koje je sam Krist Gospodin. Zajednica odgovara "Bogu hvala" u zahvalnom obnavljanju životnog pristajanja uz Krista koji je svjetlo. U uvodu Vazmenog hvalospjeva služitelj poziva na radost anđele Božje, svemir i Majku Crkvu koja te noći duhovno rađa nove krštenike. Spominjući oslobođenje Izraelaca od egipatskog ropstva i prijelaz preko Crvenog mora, đakon zatim to primjenjuje na već krštene i one koji se upravo kane krstiti: "Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima... Ovo je noć kada je Krist raskinuo okove grijeha i kao pobjednik od mrtvih ustao. Jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje, da nismo dobili otkupljenje." Adamov grijeh nazvan je u ovom hvalospjevu "sretnom krivicom" zato što je Bog ljudima poslao "takvog i tolikog Otkupitelja". Hvalospjev završava molbom da uskrsna svijeća ostane neoslabljena i "razgoni tamu ove noći".

Služba riječi

  Dugačka je zato što su vjernici u starini željeli dočekati zoru uskrsnog jutra razmatrajući "divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi obećanju" (Misal), a samo krštenje dijelilo se u zoru i liturgija završavala euharistijskom službom.
   Prvo je ponuđeno čitanje izvještaj Postanka o stvaranju svijeta i čovjeka da gospodari prirodom, a služi jedino Bogu (Post 1, 1 - 2,2). Drugo je čitanje opis Abrahamove žrtve (Post 22, 1-18) po kojoj je praotac židovskog naroda postao duhovnim ocem svih koji su spremni na sinovsko podlaganje Bogu. Treće je čitanje izvještaj o prijelazu preko Crvenog mora kao slici novozavjetnog krštenja (Izl 14, 15 - 15, 1). Dok se ostala starozavjetna čitanja iz pastoralnih potreba smiju izostaviti, ovo se treba uvijek pročitati. Četvrto je čitanje prorokova pjesma novom Sionu kojemu se Bog veže na trajnu ljubav i s njime sklapa savez mira (Iz 54, 5-14). Taj starozavjetni Sion slika je Crkve. Peto je čitanje poziv Izraelcima na gozbu koju Bog besplatno sprema u naoko bezizlaznoj situaciji, jer njegove misli nisu ljudske misli (Iz 55, 1-11). Šesto je čitanje odlomak iz Baruhove knjige, upućen Izraelcima koji "stare u zemlji tuđinskoj". Da bi sačuvali svoj vjerski i nacionalni identitet, trebaju u tuđini prianjati uz Boga kao vrelo mudrosti (Bar 3, 9-15. 32 - 4, 4). Sedmo je čitanje iz Ezekiela, preko kojega Bog obećava vratiti sužnje u zemlju djedova, dati im novo srce i u njih udahnuti svoga Duha (Ez 36, 16-17; 18-28). Takvo novo srce kršćani dobivaju krštenjem.
   Nakon svakoga od starozavjetnih čitanja slijedi pripjevni psalam u kojem sudionici liturgije pjevajući razmišljaju o pročitanom. Nakon psalma svećenik moli molitvu koja se odnosi na dotično čitanje i primjenjuje ga na crkvenu zajednicu. U molitvi nakon posljednjega starozavjetnog čitanja svećenik moli Boga da na Crkvi izvede ono što obećava po proroku kako bi svijet iskusio i vidio da Bog pridiže što je palo, pomlađuje što je staro, sabire rasuto po Kristu, koji je početak svemu.
   Sada svećenik intonira misni himan "Slava Bogu na visini", koji se nije pjevao u korizmi. To može biti popraćeno zvonjavom zvona, prema mjesnom običaju. U zbornoj molitvi koja slijedi svećenik izriče vjeru da Bog ovu noć obasjava slavom Kristova uskrsnuća te moli da Bog u nama oživi "duh posinstva što smo ga u krštenju primili".
   Za poslanicu imamo Pavlov odlomak Rim 6, 3-11 0 krštenju kao sakramentu kojim se povezujemo s Kristom umrlim i uskrslim: "Ako smo, doista, s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću... Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime" (r. 5 i 8). Krštenje nas je povezalo s Kristom raspetim i donijelo nam klicu uskrsnog života s Kristom, ali krštenik treba cijeli život usklađivati svoje postupke s darovanom krsnom milošću. Krštenje nije magijski čin unutarnje promjene niti unaprijed osiguranog spasenja, nego životno uključenje u Krista raspetog i uskrslog, koje traži život usklađen s tim darom.
   Za evanđelje ove noćne mise imamo ove godine Matejev izvještaj o otkriću praznoga groba i Isusovu ukazanju ženama (Mt 28, 1-10). U usporedbi s Markovim sličnim izvještajem, Matej je pojačao elemente dostojanstva u vezi s Uskrslim. Ključna je anđelova izreka: "Uskrsnu kako reče!" (r. 6). "Kako reče" - to je dodao Matej. U toku Isusova ministerija Matej je više od ostalih evanđelista isticao kako se na Isusu ispunja Pismo (tzv. citati refleksije). Sada naglašava da se i ispunja Isusova vlastita riječ o uzvišenju nakon poniženja u smrti. Time Isusova riječ biva dignuta na razinu Pisma. Pošto anđeo protumači nadnaravni događaj uskrsnuća, ukazuje se i sam Isus ženama. Matej mu stavlja u usta grčki pozdrav: "Hairete - budite zdrave, želim vam dobro zdravlje!" Naši su prevoditelji to pojednostavili kao da Isus pozdravlja poput nas: "Zdravo!" Isus je ove Židovke morao pozdraviti sa "Šalom - mir vama!". U tom je građanskom i vjerskom pozdravu uključena želja i molitva da Bog udijeli mir svoj onima koji se susreću, razilaze ili putuju. Isus traži od žena da kažu njegovoj "braći" kako trebaju ići u Galileju i tamo ga vidjeti. Anđeo ih je u r. 7 nazvao "učenicima njegovim". Već naziv "učenici" pokazuje da im je Bog oprostio što su se kukavički razbježali ispod križa te ih je ponovno postavio među učenike koji su sljedbenici. Naziv "braća" još više svjedoči o oproštenju i rehabilitaciji. Uskrsli je na poseban način brat svojih sljedbenika na koje prenosi svoju uskrsnu milost, ali i brat svih ljudi kojima donosi plodove svoje pobjede nad smrću, grijehom i zlom.

Krsna služba

  Najdoživljajniji znak da vjernici dobivaju udio u Kristovu uskrsnuću je krštavanje odraslih kandidata u liturgiji uskrsne noći. U prvim stoljećima kršćanstva to je bila redovna praksa. Kad su kršćanski roditelji počeli krštavati malu djecu s obvezom da ih odgoje u krsnoj vjeri, nestalo je odraslih kandidata koji bi se krštavali u uskrsnoj noći.
   Zato je Pio XII. 1951. i 1955., prilikom obnove vazmene; liturgije, odredio da u uskrsnoj noći kršteni vjernici obnavljaju svoja krsna obećanja. Na početku ovog dijela vazmenog bdjenja mole se Litanije svih svetih, tako da se mogu umetnuti zaštitnici kandidata za krštenje ili sveci tog mjesta i naroda. U svecima slavi Crkva Kristovo pashalno otajstvo, jer su oni svetački živjeli i umrli snaženi krstom i euharistijom. Njih zaziva kad blagoslivlja vodu kojom će biti kršteni kandidati ili poškropljeni kršteni sudionici liturgije koji iznova prihvaćaju ono što su u djetinjstvu umjesto njih učinili roditelji i kumovi. Bitni dio blagoslova je prošnja: "Molimo te, Gospodine, da po tvome Sinu siđe u ovu vodu sila Duha Svetoga: koji s Kristom budu ukopani u smrt, neka s njime po krstu ustanu na život."
   Slijedi odricanje od grijeha, ispovijest vjere i svećenikova molitva Ocu, koji nas je preporodio vodom i Duhom Svetim, da nas čuva svojom milošću u istom Kristu Gospodinu našem za život vječni.
   U ovoj misi Litanije svih svetih služe kao Molitva vjernika, a obnova krsnih obećanja kao Vjerovanje. Euharistijska služba završava radosnim uskrsnim poklikom: "Aleluja!", koji doslovno znači "Hvalite Boga!" Taj je poklik izraz vjerničke radosti što je Bog uskrisio Krista od mrtvih i što nam krštenjem i euharistijom daje udio u životu Uskrsloga.

prof. dr. Mato Zovkić