Iz života

Rim - Studijski seminar o postkoncilskoj redovničkoj obnovi


četvrtak, 03. ožujak 2011, 16:08:00


Obnova redovničkog života trajni je zadatak kojeg uvijek iznova treba privoditi kraju i iznova započinjati. Napose je Drugi vatikanski koncil pozvao Institute posvećenog života da krenu putem obnove vraćajući se k izvorima karizmatskog nadahnuća i aktualizirajući svoju prisutnost u svijetu precizirajući uz to opća načela obnove, dok su postkoncilski dokumenti nastojali upraviti tu obnovu ističući posebna načela. Taj zadatak zajednice su različito shvaćale i ostvarivale u postkoncilsko vrijeme s ciljem da dostignu cilj obnoviteljskih nastojanja: biti ispovijest trojstvenog života u Bogu, biti znak evanđeoskog zajedništva i služiti u ljubavi Kristovoj. U svrhu studijskog promišljanja zahtjevne obnove redovništva i u cilju shvaćanja biti, dimenzija i posljedica ispravno shvaćene obnove, na Institutu za pastoral zvanja pri Papinskom sveučilištu Salesiana (Rim), 2 ožujka 2011, od 15,30 do 18,30 održan je zanimljiv studijski seminar pod naslovom «Postkoncilsko predimenzioniranje redovničkog života» (Ridimensionamento della vita consacrata nel postconcilio).
Tim naslovom organizator je htio istaći samu bit procesa obnove, koji nije samo prestrukturiranje ili kvantitativno preuređenje redovničke zajednice, nego ponovno uređenje redovništva prema njegovoj izvornoj biti – proročkoj i izvornom iskustvu – karizmatskom. Nakon uvodnih riječi prof. Maria Llanosa SDB, ravnatelja Instituta i koordinatora seminara, slijedila su četiri predavanja i diskusija s ciljem da se preciziraju temeljne odrednice predimenzioniranja redovništva i označe pedagoške posljedice tog procesa kako bi ono moglo sve više biti aktualan i djelatan dar Crkvi i svijetu.
Prvo predavanje pod naslovom «Veliki izazovi posvećenom životu danas» održala je podtajnica Zbora za ustanove posvećenoga i društva apostolskoga života, prof. s. Enrica Rosanna FMA. Polazeći od problema koje danas karakteriziraju redovništvo europskog kontinenta, sestra je naglasila sve veću svijest zajednica o krizi kvalitativne naravi. Od mnoštva izazova predavačica je izdvojila tri izazova koje prema podacima koje pristižu u rimski dikasterij smatra središnjima. Na prvom mjestu je visoka srednja dob zajednica, odnosno smanjen broj novih zvanja što uključuje i napuštanje nekih apostolskih djelatnosti. No uz tu problematiku su puno značajnije problematike vezane uz kreativno upravljanje i tretiranje starijih članova, te nedostatak osoba srednje životne dobi formiranih za preuzimanje odgovornih službi te njihova zatvorenost nužnoj preobrazbi načina života. Na drugom mjestu naglasak treba staviti na pastoral zvanja riječima i primjerom života budući da živimo u svijetu gdje se vjerodostojnost mjeri vidljivošću identiteta. No, pastoral zvanja postaje besmislen, ako ga ne prati preobražaj zajedništva u osobnoj i zajedničkoj dimenziji. I kao treći naglasak i izazov, izdvojena je formacija, početna i permanentna, koja mora biti puno bolje programirana nego prije budući da je baš nedostatak formacije temeljni motiv napuštanja redovništva, naglasila je prof. Rosanna. Kako bi se zajednice suočile s tim izazovima potrebno je da slijede «Isusove nedostatke» odnosno: da imaju slabu memoriju zla, kao Isus na križu; da ne pozivanju na matematičke principe, jer jedan izgubljen vrijedi kao sto ostalih; da ne poznaju logiku ovog svijeta, jer je tražena i nađena drahma sve blago; da budu slobodni u zahtjevima i smjeli reći «ako hoćeš»; da se ne vode principima ekonomije i prihoda, nego prihvaćanja i nagrade radnika posljednje ure. Kao primjer takve evanđeoske radikalnosti istaknut je lik Majke Terezije.
Profesor Methode Gahungu, dijecezanski svećenik, kontestualizirao je temu seminara u afrički kontinent. Polazeći od iskustva redovništva, izvornog ili pridošlog, u Africi, te slijedeći temeljne crkvene dokumente, predavač je izdvojio temelji kriterij inkarnacije razvoja redovničkih zajednica – želja da se svima donese radosna vijest Isusove poruke i života. Iako, u afričkom kontekstu još uvijek ne nedostaju zvanja, redovništvo se susreće sa zahtjevom obnove. U tom smjeru i u skladu s crkvenim smjernicama predavač je izdvojio sljedeće perspektive: fuzija kongregacija sličnih karizmi, otkrivanje dubljeg smisla redovničkog života posredstvom proučavanja iskustva utemeljitelja/ica, vrednovanje monaških kvaliteta života kao graditelja kulture zasnovane na evanđeoskim vrijednostima, inkulturacija kako bi izričaj karizme u kontekstu bio poluga preobražaju na novi život, praćenje formacije evanđeoskim razlučivanjem i omogućivanje karizmatskog iskustva kandidatima, izabrati jasne ciljeva i djelovanja duboko uronjena u stvarnost mogućnosti i vjeru u providnost.
Slijedio je prikaz iskustva Kongregacije Sestara Franjevki Misionarki iz Asiza koje su u tijeku pripreme generalnog kapitula, održanog prošle godine, ušle u proces predimenzioniranja i svjedoci su bogatstva i zahtjevnosti obnove koje kušaju na osobnom i zajedničkom nivou. Sestre su predstavile povijest svoje zajednice, pripremu, tijek i ostvarenje odredbi kapitula koje je u tijeku. Pripremu su započele tri godine prije saziva kapitula s ciljem produbljivanja karizme zajednice i pronalaženja usmjerenja obnove. Godinu dana prije uprava je zatražila pomoć stručnjaka koji je pratio pripravu i rad kapitula u suradnji s Institutom za obradu empirijskih istraživanja. Slijedio je saziv svih sestara kojim se željelo animirati pripravu. U proces su na poseban način bile uključene voditeljice zajednica s kojima se dogovaralo o kriterijima vrjednovanja života sestara i zajednica i izradio nacrt upitnika sa sljedećim varijablama: primat Boga, karizma zajednice, zajednički život, formacija, apostolska djelatnost, vrhovna uprava. U tu svrhu osnovana je i tehnička komisija koja je imala zadatak sa stručnjakom prirediti radni dokument za kapitul na temelju obrade odgovora na upitnik. Prvu interpretaciju podataka načinila je stručna grupa i onda su sestrama dani rezultati. Članice Komisije potom su pristupile razgovorima sa svakom sestrom i laicima s kojima sestre surađuju. Potom je izrađen operativni prijedlog dokumenta za kapitul na kojem je izabrana nova uprava i izrađen temeljni dokument za sljedeće trogodište. Trenutno se zajednica nalazi u fazi provođenja programskih odredbi za koju su stvorene radne grupe za formaciju, apostolat, ekonomiju, informacije i animaciju zajedničkog života. Sestre su posvjedočile i o ne malim preprekama na koje nailaze, i već sam podatak, da 54 članice od njih 140 imaju više od 80 godina i da zajednica ima samo 3 sestre u dobi između 25 i 30 godina, potvrdio je da su odabrale teži put koji ih već sada, nakon 4 godine intenzivnog rada dovodi kvalitativnoj obnovi.
Posljednje predavanje održao je prof. Giuseppe Mariano Roggia SDB, govoreći o perspektivama i zahtjevima predimenzioniranja polazeći od pedagogije zvanja. Nakon predstavljanja procesa redovničke obnove, predavač je naglasio kako je ona još uvijek u fazi tranzicije, ni izdaleka dovršena. No, prema riječima predavača u tijeku su zabrinjavajući naglasci u tom procesu: zatvaranje u intimističku pobožnost, prijelaz od karizmatske kreativnosti na standard k održanju struktura, održanje rigidne tradicionalnosti koja blokira protok evanđeoskog života unutar zajednice i u apostolskoj djelatnosti njezinih članova; gubljenje horizonta u nasljedovanju kriterija profitnosti, … redovništvo se nalazi na kraju jedne epohe neplodnog načina života i pred zadatkom da na kreativan način pokuša ponovno kombinirati život članova u zajednici s apostolatom u duhu karizme davanjem prednosti onome što društvo zanemaruje, a što je u skladu sa zahtjevima nove evangelizacije. U tom kombiniranju potrebno je istovremeno sačuvati identitet osobe i zajednice s orijentacijom na misiju, a ne na preživljavanje nečega što se tako «oduvijek činilo». Redovnici nisu pozvani učiniti obnovu, nego biti u stalnoj obnovi, što nužno zahtijeva animaciju članova na suodgovornost tako da se postigne željena, a ne nametnuta obnova, davanjem primata odnosu s Bogom i omogućivanjem vjerskog sazrijevanja, formacijom redovnika koji zna, zna činiti, zna živjeti zajedno i biti ono što jest, u vidljivom, a ne prividnom zajedništvu, u osjetljivosti za stvarnost i prisutnost u novim siromaštvima svijeta, zaraznim svjedočanstvom, interkongregacionalnom suradnjom, uključenjem u projekte mjesne Crkve, otklanjanjem fosilnih naslaga koje su prepreka proročkoj kvalifikaciji redovništva u Crkvi i svijetu.
Slijedila je diskusija i sažetak u obliku mogućih smjernica koje se izvrsno podudaraju sa sljedećim odlomkom poruke pape Benedikta XVI. izrečene povodom 46. svjetskog dana molitve za zvanja:
 
«Korisno je još jednom ustvrditi kako čovjek u svojem odgovoru na Božji poziv, budući da smo svjesni da je inicijativa na Božjoj strani i da On ostvaruje svoj naum spasenja, nikada ne smije postupiti poput bojažljivog lijenog sluge koji je zakopao u zemlju povjerene mu talente (usp. Mt 25, 14-30), već mora spremno prihvatiti Gospodinov poziv, po uzoru na Petra koji, pouzdavši se u Učiteljeve riječi, nije oklijevao ponovno baciti mreže, premda čitavu noć nije ništa ulovio (usp. Lk 5, 5). Nipošto ne poričući osobne odgovornosti, slobodan čovjekov odgovor Bogu postaje "suodgovornost", odgovornost u Kristu i s Kristom, u snazi djelovanja njegova Duha Svetoga; postaje zajedništvo s Onim koji nas čini kadrima donijeti obilat plod (usp. Iv 15, 5).»
 
Neka nas sve u ovakvim nastojanjima prati zagovor Utemeljiteljice, koja se znala darovati Bogu i ljudima osluškujući potrebe vremena i oduševljavajući suradnice u razvoju karizmatskog dara.
s. Marijana Mohorić