Putem Kalvarije
RUBAC - VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Iskrena ljubav ne poznaje osjećaje straha i zabrinutosti za svoju vlastitu egzistenciju. Ne obazire se na prezirne poglede, moguće krive optužbe i eventualne napade. U njezinu središtu ne nalazi se moje JA nego TI koje ljubi. Samo takva ljubav mogla je ispuniti Veronikino srce odvažnom smjelošću i odlučnošću kojom je učinila iskorak iz Isusu neprijateljske svjetine te prići onomu kojeg je ljubila. Ljudskim očima gledano nije mogla puno učiniti. Pružila ti je, Isuse, samo svoj rubac i njime obrisala krvlju i znojem obliveno lice. Ali u tvojim očima koje proniču dubine čovjekova srca dala je SVE, sve stoje imala, željela, osjećala, mislila... svoje srce, razum, duh... U ovom jednostavnom činu ljubavi svu sebe predala je tebi! Pruženi rubac bio je samo izvanjski znak nutarnje, u ovom trenutku duboko proživljene stvarnosti. Takvo što mogla je učiniti samo LJUBAV!
Toliko puta do sada našla sam se u sličnoj situaciji, Gospodine. Trpio si i vapio za mojom pomoći u bratu čovjeku na čijem sam se životnom putu i ja zatekla. No, nisam uvijek imala snagu postupiti poput Veronike. Srce je zaista voljelo, suosjećalo, željelo pomoći, ali je nedostajala snaga za odlučujući iskorak prema naprijed. Ljudski obziri, predrasude i strah u tom su trenutku nadjačali moju ljubav. Ostala sam nepomična u mnoštvu dok je bol parala srce, a suza na licu oplakivala vlastitu slabost. Hoću li nakon ove imati drugu priliku? Hoću li je i tada tako olako propustiti?!
Molim te, Gospodine, za ljubav jaču od svake riječi, pogleda, osude i obzira, za ljubav koja će, ljudski gledajući, nemoguće učiniti mogućim. Učini me svojom Veronikom na putovima križa mojih bližnjih.
Cijeli tekst možete pogledati ovdje.