Ivka s. Imelda Ćurić

Podhum kod Livna (BiH), 23. lipnja 1944. – Rijeka, 28. studenoga 2015.

Uoči prve nedjelje došašća, 28. studenoga, Gospodin je iznenada pozvao u vječni život našu s. Imeldu Ćurić u 71. godini života i 49. godini redovništva. Posljednjih godina u tišini je provela mnoge sate u osobnoj molitvi pred Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Iako se nije mogla uvijek do kraja izreći, očitovala je svojom pojavom ono što je izricalo njezino geslo koje ju je pratilo od srebrnoga redovničkog jubileja, a ujedno i uvjerenje naše Majke Utemeljiteljice: „Samo je u Srcu Isusovu radost i mir!“. S tim je uvjerenjem s. Imelda živjela; sada molimo da je posve zahvate radost i mir koji izviru iz Božje ljubavi kako bi spokojna mogla u Bogu vječno živjeti.

Ivka Ćurić rođena je 23. lipnja 1944. u Podhumu kod Livna (BiH), od oca Mate i majke Janje r. Mioč, a krštena samo dva dana poslije u župi sv. Ivana Krstitelja. U obiteljskom ozračju učila je prve korake vjere. Još u školskoj dobi bila je u svojem kraju zapažena kao lijepa djevojčica vesele naravi, sklona druženju, plesanju i pjevanju. Vrlo sitna stasa, ali zato gromka glasa još kao mala djevojčica započinjala je pjevati na sv. misama zornicama. Krizmana je 19. kolovoza u dobi od deset godina. Sazrijevajući u skladnom prožimanju ljudskih i kršćanskih vrlina u svojoj dvadesetoj godini Ivka se odlučuje za posvećeni život. Napušta svoj rodni kraj i odlazi u Hrvatsko primorje, u Crikvenicu, gdje je 15. rujna 1964. primljena u Družbu sestara Presvetog Srca Isusova. Ulaskom u novicijat dobila je ime s. Imelda. Novicijatsku godinu provela je u Grižanama. Prve redovničke zavjete položila je 3. listopada 1966. u samostanu Srca Isusova u Crikvenici, a doživotne 15. kolovoza 1972. u kapelici Srca Isusova u Rijeci.

Najveći dio života s. Imelda je provela u župnom apostolatu kao sakristanka, orguljašica, katehistica i domaćica. Djelovala je u Crikvenici, Divjakama, Krasnom, Kosinju, Gospiću te Pećinama u Rijeci. Tijekom 49 godina redovništva sestre i župnici s kojima je surađivala pamte je kao vedru, požrtvovnu i uzornu redovnicu koja se znala nositi i s križem bolesti. Bila je bliska ljudima i njihovim potrebama, srdačna i jednostavna u susretima i u prenošenju vjere, napose onim najmanjima koje je pripremala za prva sakramentalna slavlja, stavljena upravo pod zaštitu svoje zaštitnice bl. Imelde Lambertini. Posljednja župa na kojoj je djelovala s. Imelda bila je Lipa. I tamo je prema riječima, sada već preminulog župnika vlč. Mate Pavlića: „mnogima ušla u srce“.

Unatoč svoj dobroj volji, zdravlje joj nije dopuštalo ostati u župnom apostolatu, pa je od 2012. godine boravila u Kući matici na Drenovi. Rado je zapjevala koju euharistijsku ili marijansku pjesmu, pomagala u kućnim poslovima i s tugom uzdahnula kad to nije mogla učiniti onako kako je prije mogla i još uvijek željela. Posebno je voljela molitvu sv. krunice i Časoslova. Unatoč teškoćama koje joj je zadavala bolest sudjelovala je u životu zajednice do dana iznenadne smrti.

s. Marijana Mohorić