POZVANI SMO BITI ŠIMUN CIRENAC
NA KRIŽNOM PUTU SVOG BLIŽNJEGA
NA KRIŽNOM PUTU SVOG BLIŽNJEGA
Korizma je milosno vrijeme koje nam liturgijska godina donosi kao pripravu za proslavu najradosnijeg i najvećeg kršćanskog blagdana - Uskrsa. Vrijeme je to u kojemu nam Crkva upućuje jasan poziv da, kao njezini članovi i udovi Kristova Tijela, dublje upoznamo Kristovo vazmeno otajstvo te u svakodnevnom životu radosno živimo i aktivno svjedočimo Kristovo uskrsnuće, pobjedu svjetla nad tamom i života nad smrću.
Svake smo godine, dakle, iznova pozvani na još veće zalaganje i služenje kako bismo se tješnje pridružili Kristu čije ime nosimo i čijom smo žrtvom otkupljeni. Međutim, dublje uranjajući u vazmeno otajstvo uvijek iznova osjećamo svoju grješnost, nesavršenost kao i nedovoljnu spremnost srca i odvažnost duha u nasljedovanju Krista na njegovu križnom putu. Aktivno slušanje Božje riječi, molitva, post, djela milosrđa kao i veće zalaganje u kršćanskom životu pomažu nam zaustaviti se bar na trenutak nad tajnom KRIŽA koji je znak i očitovanje neizmjerne Kristove ljubavi te dublje proniknuti u otajstvo njegove smrti i uskrsnuća.
Vrijeme korizme, zapravo, je poziv upućen svakom čovjeku da uspravi svoju klonulu glavu i svoj pogled usmjeri prema Kalvariji, prema Kristovu križu! Naime, svjedoci smo kako u svakodnevnom životu često puta u središte svoje pozornosti stavljamo svoj vlastiti križ koji nam se čini pretežak i pod čijom težinom zbog iznemoglosti i iscrpljenosti posrćemo i padamo. Klecava koljena, savijena kralježnica i pognuta glava izražaji su našeg tijela, a još više duha nemoćnog usmjeriti svoj pogled prema Kristovu križu koji je ne samo znak Božjeg spasonosnog čina i neizmjerne Očinske ljubavi, nego i najbolja škola duhovnog života, kao i izvor snage u svakodnevnom nošenju svoga vlastitog križa.
Svake smo godine, dakle, iznova pozvani na još veće zalaganje i služenje kako bismo se tješnje pridružili Kristu čije ime nosimo i čijom smo žrtvom otkupljeni. Međutim, dublje uranjajući u vazmeno otajstvo uvijek iznova osjećamo svoju grješnost, nesavršenost kao i nedovoljnu spremnost srca i odvažnost duha u nasljedovanju Krista na njegovu križnom putu. Aktivno slušanje Božje riječi, molitva, post, djela milosrđa kao i veće zalaganje u kršćanskom životu pomažu nam zaustaviti se bar na trenutak nad tajnom KRIŽA koji je znak i očitovanje neizmjerne Kristove ljubavi te dublje proniknuti u otajstvo njegove smrti i uskrsnuća.
Vrijeme korizme, zapravo, je poziv upućen svakom čovjeku da uspravi svoju klonulu glavu i svoj pogled usmjeri prema Kalvariji, prema Kristovu križu! Naime, svjedoci smo kako u svakodnevnom životu često puta u središte svoje pozornosti stavljamo svoj vlastiti križ koji nam se čini pretežak i pod čijom težinom zbog iznemoglosti i iscrpljenosti posrćemo i padamo. Klecava koljena, savijena kralježnica i pognuta glava izražaji su našeg tijela, a još više duha nemoćnog usmjeriti svoj pogled prema Kristovu križu koji je ne samo znak Božjeg spasonosnog čina i neizmjerne Očinske ljubavi, nego i najbolja škola duhovnog života, kao i izvor snage u svakodnevnom nošenju svoga vlastitog križa.
Nisu li sav naš život, samoća, ljubav, patnja i umor, svakidašnji trud, zahvalnost i nada, posrtanje i padanje upisani u drvo Kristova križa?! Naime, u Kristovu križu svatko od nas može iščitati svoje ime, prepoznati svoj lik te pronaći križ po mjeri svog srca.
Zahvaljujući Kristu i njegovoj kalvarijskoj žrtvi naš život dobiva jednu potpuno novu dimenziju. Križ više nije kazna, sredstvo okrutnog mučenja, neopisivih boli i patnji, nego put dubljeg duhovnog sazrijevanja i rasta u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, jer upravo primjer Kristova križa rasvjetljuje tamu našeg srca, daje snage u životnim patnjama i bolima, potiče na ustrajnost na putu svetosti te utvrđuje kreposti u kušnjama i protivštinama svakodnevice.
Križ je, nadalje, dragocjeni dar Kristova Srca koji je vječna Božja Mudrost od iskona izabrala kao dar i sredstvo našeg spasenja. Kristov križ Božji je dar nama, ali i naši životni križevi, kao i križevi naših bližnjih također su Božji darovi nama, darovi bez kojih ne možemo premostiti sami sebe i doprijeti do brata čovjeka, a samim time i do Boga. Lako ćemo ustvrditi kako je svatko od nas pozvan nositi svoj križ, a u isto vrijeme pozvani smo biti Šimun Cirenac i Veronika na križnom putu svoga brata i sestre.
Zahvaljujući Kristu i njegovoj kalvarijskoj žrtvi naš život dobiva jednu potpuno novu dimenziju. Križ više nije kazna, sredstvo okrutnog mučenja, neopisivih boli i patnji, nego put dubljeg duhovnog sazrijevanja i rasta u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, jer upravo primjer Kristova križa rasvjetljuje tamu našeg srca, daje snage u životnim patnjama i bolima, potiče na ustrajnost na putu svetosti te utvrđuje kreposti u kušnjama i protivštinama svakodnevice.
Križ je, nadalje, dragocjeni dar Kristova Srca koji je vječna Božja Mudrost od iskona izabrala kao dar i sredstvo našeg spasenja. Kristov križ Božji je dar nama, ali i naši životni križevi, kao i križevi naših bližnjih također su Božji darovi nama, darovi bez kojih ne možemo premostiti sami sebe i doprijeti do brata čovjeka, a samim time i do Boga. Lako ćemo ustvrditi kako je svatko od nas pozvan nositi svoj križ, a u isto vrijeme pozvani smo biti Šimun Cirenac i Veronika na križnom putu svoga brata i sestre.
s. Silvana Fužinato