odlazak u biti
kad budem odlazila
iz ovoga jesam
u onaj dan
kad zanijemi iskustvo rečenog,
naučenog, očekivanog
u dan
u koji ne znam kad će se zbiti
kako će sve biti
kakva ću biti
kad odem iz ovoga što jesam
i nastavim biti
u odlasku koji me čeka
željela bih imati
beskrajnu slobodu
u ostavljanju,
raširene ruke
za prihvaćanje nove, obećane stvarnosti,
srce spokojno i sigurno
da ono kamo odlazim
daje smisao ovome što jesam
i pitam se,
ne bih li trebala
već sada, danas,
u svakom dolasku
biti spremna i za odlazak
ne bih li već trebala biti vješta u
odlascima tolikih dolazaka
odlascima u biti
toliki dolasci i odlasci obećavaju i povratke,
...ispunjenost prolaznošću...
ali onaj, posljednji,
obećava
samo i jedino
vječni susret
i trajanje
i tako često zaboravim
kako odlazak
koji je već sada prisutan u ovom trajanju,
odlazak, upitan u tajnovitosti neiskustvenosti,
ispunjen sigurnošću odsutnosti
ponovnog dolaska i nove, druge prilike,
ujedno je i povratak
u puninu bivanja
s Onim koji jest
s. Lidija Turić