Zov Srca





 
 

 
Imenom sam te zazvao.
(Iz 43, 1b)
 
Mnoge mlade ljude zanima što je to duhovni poziv. Živimo u svijetu u kojem se sve odvija tako brzo, često i površno. Nije stoga neobično što se mnogi začude kada vide mladog svećenika, redovnika ili redovnicu, a još k tome ako je na njegovu ili njezinu licu osmijeh i vedar pogled, stvar postaje jako „začuđujuća“.
Pišući ove retke i osobno sam se zapitala zašto sam izabrala baš ovaj put i zašto me taj put čini sretnom i ostvarenom osobom. Vjerujte mi, ne znam zašto je Bog izabrao baš mene kada postoji toliko boljih i sposobnijih. No jedno je sigurno, Bog se nikada ne šali s nama. Nisam primila obećanje da će mi biti uvijek lako, da će me svi prihvaćati i da ću uspjeti u svakom poslu koji započnem, ali sigurna sam da je Bog uvijek uza me.
Bog zove svaku osobu da odgovori na ono poslanje koje je za nju najbolje, na ono u kojem će osjećati mir i blagoslov za svoj život. Većina ljudi pozvana je u obiteljski život, ima i osoba koje se posvećuju služenju među ljudima živeći u beženstvu, ali ima i onih koji osjećaju da su pozvani živjeti kao redovnici i redovnice ili kao svećenici. Velika je radost za našu Teologiju u Rijeci kada se netko od studenata odazove Božjem pozivu i krene putem redovničkoga ili svećeničkoga poziva. U proteklih nekoliko mjeseci svjedočili smo takvim radosnim trenutcima. Siniša Pucić ušao je u Red manje braće, Silvija Ivančić se uputila u daleku Španjolsku i ušla u samostan bosonogih karmelićanki u Ciudad Realu, a Oliver Mandić je ušao u red karmelićana.
I za kraj, svima koji razmišljaju o duhovnom pozivu, ali i svima koji planiraju obitelj: „Ne bojte se!“, Onaj koji vas je pozvao, On će vas i voditi.
 s. Martina V.