U ruke uzimam violinu,

laganim pokretom ruke stvaram
novi svijet

kojim letim i uzdižem se u nebeske visine.

 

Zamišljam da si pored mene

I da me slušaš, smješkaš se...

Ne mogu ti svoju zahvalu izraziti riječima,

ali ipak, zahvaljujem ti za sve;
što nas čuvaš, pomažeš nam,
usmjeravaš nas, vraćaš na pravi put

i što ćeš uvijek to s ljubavlju izvršavati.

 

A ja u ime zahvale
i dalje pokretom ruke stvaram
novi svijet

kojeg ćeš ti uvijek nadopunjavati.

 

Alisa Šepić,