riječima o Riječi

Krštenje Isusovo







Pomazan Duhom Svetim
da siromasima donosi blagovijest spasenja


   Izvorno je ovaj blagdan bio sastavni dio Bogojavljenja kao najstarije svetkovine rođenja Kristova. Kršćani Istoka slavili su istog dana Isusovo očitovanje u događaju poklona Mudraca i početak njegova mesijanskog djelovanja u krštenju na Jordanu kad je - prema Mateju - bio predstavljen kao Ljubljeni Sin kojeg ljudi trebaju slušati.
    Prema Markovu i Lukinu prikazu glas iz neba rekao je Isusu: "Ti si Sin moj ljubljeni!" Bio je to susret Preteče i Mesije pri kojem je Isus bio predstavljen kao Mesija koji počinje djelovati; doživio unutarnji poticaj da krene u mesijansko djelovanje, ali da bude Mesija po uzoru na Slugu Patnika iz Izaijine knjige. Misne molitve više su pod utjecajem Matejeva prikaza ovog događaja, a prefacija ističe: "Ti si na Jordanu čudesnim znakom navijestio novo krštenje i glasom s neba objavio; ti si Krista pomazao Duhom Svetim da Riječ tvoja prebiva među nama; da siromasima donese blagovijest spasenja." Ova prefacija uzima u obzir i Lukin izvještaj u evanđelju i Djelima apostolskim gdje je istaknut unutarnji Isusov doživljaj na Jordanu kao oslon na Duha Očeva pri mesijanskom djelovanju, kao pomazanje Duhom.
    Mi smo dobili udio na Isusovu pomazanju Duhom prilikom krštenja i potvrde i tako osposobljeni za kršćansko zvanje u svijetu. Slaveći ovaj blagdan molimo da "vjerno slušamo Očeva Jedinorođenca te se zovemo i budemo Božji sinovi i kćeri" (popričesna).

Sluga Božji koji ne viče i ne lomi napuknutu trsku (Iz 42, 1-4. 6-7)


   Prvo čitanje je Prva pjesma o Sluzi Patniku iz Izaijine knjige. Iz sviju četiriju pjesama o Sluzi izlazi da bi on za prve povijesne čitaoce mogao biti jedan konkretni silom ušutkani prorok čiju vrijednost ljudi otkrivaju tek nakon njegove nasilne smrti. Ima, međutim, u pjesmama o Sluzi i crta koje pokazuju da bi to mogao biti cijeli Narod Božji među poganskim narodima.
    U ovom odlomku Bog predstavlja Slugu kao svoga izabranika i miljenika te najavljuje da podupire svoga Slugu pri nastupu proročke službe. Izlijeva na njega svoga Duha i time ga osposobljava za zadaću koju mu je namijenio u zajednici vjernika. U SZ Duh Božji "obuzimao je", bio "izlijevan" ili "pomazivao" suce, proroke i kraljeve na početku njihove delikatne službe. Jačan Duhom, Sluga pri vršenju svoga poslanja neće žeti vanjske uspjehe niti biti praćen ovacijama.
    Glavna zadaća Sluge je naviještati riječ Božju: "Postavih te za svjetlost pucima, da otvaraš oči slijepima, da izvodiš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami". Ovdje je riječ o duhovnoj sljepoći i tami koja se otklanja prihvaćanjem Božje riječi. Sluga je također postavljen "za Savez narodu". On je potpuno poslušan Bogu savezniku i zove na vjerničku poslušnost obavezama saveza. Pri obavljanju svoga poslanja on neće vikati ni lomiti napuknutu trsku, što znači da neće nastupati kao vlastodržac i silnik nego će poklanjati punu pažnju svakoj osobi, pomagati ojađenima da se pridignu te u svjetlu objave nastave svoj životni hod.
    U ovom Sluzi Isus je sam prepoznao svoju predsliku kad je ustvrdio da je došao služiti ljudima i život svoj dati "kao otkupninu za mnoge" (Mk 10, 45). U današnjoj liturgiji ovaj odlomak je starozavjetna podloga za smisao onoga što glas iz neba govori Isusu i o Isusu prilikom krštenja: Isus je miljenik Božji u smislu Sluge Patnika koji ima biti Mesija što ne lomi napuknutu trsku.

Bog pomaza Isusa Duhom Svetim i snagom (Dj 10, 34-38)


   Za drugo čitanje imamo glavni dio Petrova govora u Kornelijevoj kući. Podsjetimo se da je prema Dj 10, 1 Kornelije, rimski oficir stacioniran u Cezareji, primorskom gradu gdje je stolovao rimski upravitelj. On je postao "bogobojazni" stranac, tj. poganin koji je povjerovao u Boga jedinoga, čitao SZ na grčkom, ali nije mogao prihvatiti sve disciplinske propise koje su židovske vjerske vlasti tražile od poganskih obraćenika. Čuo je za Isusov pokret i poslao po Petra da izravno čuje uvjete za pristup u Crkvu. Petar počinje radosnim usklikom da Bog nije pristran, tj. da ne pravi razliku među Židovima i poganima, kad je riječ o pozivu na spasenje u Kristu Isusu. Zatim iznosi ključne događaje Isusova mesijanskog djelovanja te smrt, uskrsnuće i ukazanja odabranima svjedocima.
    U misionarsku propovijed spadala je građa od krštenja Isusova do ukazanja Uskrsloga. Događaji djetinjstva nisu se iznosili u misionarskim nastupima. Krštenje na Jordanu Petar tumači kao događaj pomazanja Duhom Svetim. Tek nakon toga mogao je Isus "proći zemljom čineći dobro i ozdravljati". Prema Lukinu izvještaju, već kod začeća Duh je Sveti osjenio Isusovu majku i tako pripravio put za jedinstvenu Majku jedinstvenog Sina. Pomazanje prilikom krštenja je mesijansko ustoličenje, jer su se pomazivali svećenici, proroci i kraljevi na dan nastupa službe - iako su svećenici i kraljevi već samim rođenjem bili određeni za tu službu. Isusova pomazanost Duhom prilikom krštenja znak je da je Isus bio od Boga predstavljen kao Mesija koji počinje svoju djelatnost i da mu je Duh Sveti davao snagu u djelovanju.
    Novozavjetni spisi uče da su svi vjernici pomazani ili "opečaćeni Duhom" (usp. Ef.1, 13-14; 4, 30; 2 Kor 1, 22) te da ova pomazanost trajno ostaje (usp. 1 Iv 2, 20-27). Kao što je Isusa Duh jačao u njegovu zvanju, tako jača i nas u našem kršćanskom zvanju.

Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus (Lk 3, 15-16. 21-22)


   U ovoj liturgijskoj godini čitamo iz Lukina evanđelja pa je i događaj krštenja uzet iz Luke. U Lukinu izvještaju postoje tri vlastita elementa:
1."Kad se krstio sav narod, krsti se i Isus" (r. 21a);
2. "I dok se molio, rastvori se nebo..." (3, 21b);
3. "... a glas s neba zaori: 'Ti si Sin moj, Ljubljeni'!" (r. 22). Posvetimo pažnju tim Lukinim crtama ovog događaja. Kroz nekoliko tjedana od Krstiteljeva nastupa na Jordanu narod je sve više dolazio i pitao se, "nije li on Krist" (r. 15). Krstiteljev poziv na pokorničko krštenje i obraćenje radi skorog nastupa Jačega privukao je ljude spremne na obraćenje i otvorene Božjim zahvatima. Glas o Krstiteljevu pokorničkom pokretu došao je i do Nazareta u Galileji, gdje je Isus kao "privatni građanin" radom svojih ruku hranio Majku i sebe nakon Josipove smrti. "Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus" znači da je pošao na Jordan s ostalim Galilejcima da dadne podršku svima koji se uključuju u Krstiteljev pokret vjerske obnove i da tom prilikom izvidi, nije li došlo vrijeme za njegovo mesijansko djelovanje. Prema Luki, Isus prati vjerske i druge događaje u svom narodu. Usp. npr. podatak o Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s njihovim žrtvama (Lk 13, 1-5).
    Isus se, nadalje, na Jordanu molio. Iz konteksta možemo naslutiti i sadržaj njegove molitve: tražio je svjetlo o početku mesijanskog djelovanja i o stilu mesijanskog uprisutnjivanja kraljevstva Božjega. Treba li biti Mesija kakvog žele sunarodnjaci, Mesija politički vođa? Dok tako u molitvi traži volju Božju o sebi, rastvara se nebo, na njega silazi Duh u obliku goluba i čuje se glas iz neba. Taj je glas odgovor na Isusovu molitvu. Luka prikazuje deset puta kako Isus moli i pri tome inspirira apostole da i oni požele moliti kao on (usp. 11, 1-2). Kao obraćeni poganin Luka je više od ostalih evanđelista uočio na Isusu crtu molitelja i učitelja molitve. Zato je pokazao da Isus moli pred mesijanski nastup i ustoličenje.
    Glas s neba govori Isusu da je Ljubljeni Sin. "Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba" već je predstavio Isusa prisutnim pokornicima kao miljenika Božjeg koji počinje nešto novo u prilog svima spremnim na obraćenje. Za razliku od Matejeva izvještaja, prema kojemu glas iz neba govori mnoštvu "Ovo je Sin moj...", Luka prikazuje odjek tog glasa u Isusu. Glas iz neba govori citatima iz dvaju mjesta SZ. "Ti si Sin moj" je iz Psalma 2, 7 koji je pjesma intronizacije kralja. Na dan preuzimanja službe u narodu Božjem kralj biva nazvan sinom Božjim u smislu da preuzima službu u prilog svim vjernicima i olakšava im zajedničko vršenje zapovijedi Božjih. Kad su kraljevi izumrli, narod je dalje recitirao ovaj psalam i u njemu gledao budućeg Mesiju. Zato "Ti si Sin moj" znači "Ti si Mesija koji sada počinje svoje mesijansko djelovanje." "Ljubljeni! U tebi mi sva milina" je iz prijevoda Sedamdesetorice prve pjesme o Sluzi koju smo imali za prvo čitanje. To znači: vrijeme je da Isus počne mesijansku djelatnost, ali treba biti poput Sluge Patnika; ne bučiti, ne lomiti napuknute trske, svojom vjernošću Bogu "biti Savez", to jest uprisutnjenje Božjeg kraljevstva, otvarati oči slijepima, iz tamnice izvoditi one što žive u tami.
    Isus pomazan Duhom podsjeća nas na našu krsnu pomazanost i opečaćenost Duhom. Isus spreman na skromno mesijansko djelovanje potiče nas da i mi svoje kršćansko zvanje obavljamo vršenjem svagdanjih ljudskih i vjerničkih dužnosti. Isus koji podržava druge spremne na pokoru i vjersku obnovu zove nas da podržavamo jedni druge. Isus molitelj uči nas da i mi molimo pred važne životne odluke.

prof. dr. Mato Zovkić