Iz života

 "Anđeli u adventu"


Anđeo uđe k njoj i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (Lk 1, 28). Promišljanje nad odlomkom iz Lukina evanđelja koji govori o navještenju Isusova rođenja Blaženoj Djevici Mariji, bila je polazišna točka, ali i sadržaj adventske pripreme u skupini „Anđeli“ za dar Isusova rođenja. K tom cilju usmjeravali smo sve naše aktivnosti s djecom nastojeći održati radost živahnom. Stoga smo naše zajedničke aktivnosti uvijek započinjali molitvom „Anđele čuvaru“, a završili molitvom „Tri Zdravo Marije“. Time smo nastojale stvarati molitveno ozračje u skupini te pobuditi u djece potrebu za molitvom, stavljajući naglasak na važnost Isusova rođenja u tišini i čistoći njihovih malenih srca.

 Okupljajući se oko adventskog kalendara u vjerskom kutiću, svakoga dana otvorili smo jedan prozorčić, pročitali molitvenu nakanu jednoga djeteta i svi zajedno pomolili se po toj nakani, za to dijete i njegovu obitelj. Time smo nastojale staviti naglasak na svetost obitelji i ozračja ljubavi i milosrđa, vjere i poštovanja u njoj tako potrebnih za sretan i zdrav razvoj djece. Kako bismo i roditelje potaknuli na molitvu i predočili im važnost zajedničke obiteljske molitve, za njih smo priredile kutić „Adventskog sela“ u kojem su roditelji svakoga djeteta imali zadatak pronaći kućicu s imenom svoga djeteta, izvući iz nje zvjezdicu s molitvenom nakanom i odlukom djeteta te je prikačiti iznad kućice. No da bi ta zvjezdica zaista zablistala i obasjala njihov dom kao obavezu imali su zajednički se pomoliti i pomoći vlastitomu djetetu u ostvarenju njegove nakane.

Osim vjerskim, naš advent nastojali smo obogatiti i drugim aktivnostima, posebno likovnim i glazbenim, što djeci pruža širok spektar izražavanja i učenja, ali i razvojem literarnih i glumačkih sposobnosti, pripremajući se time za božićnu priredbu kojom će djeca svojim najdražima prirediti veliku radost i još jednom pokazati da su ponos svojih roditelja. Kako ne bi zaboravili važnost sakramenta euharistije, poticali smo ih na redovit odlazak u crkvu s roditeljima što je ujedno bila i prigoda za izradu velikoga adventskog vijenca s četiri svijeće. Svaki tjedan upalili su plamičak na još jednoj svijeći što je povećavalo radost djece zbog približavanja Isusova rođenja.


Posebno su se veselili izradi čizmica i dolasku sv. Nikole u naš vrtić. Za taj dolazak pripremali smo se cijeli tjedan upoznavajući lik sv. Nikole i pripremom za njegov doček uz pjesmu i recitaciju. Veselje im uvijek pruža i izrada božićnih čestitki čime razvesele svoje roditelje. Posebnu važnost pridali smo i blagdanu sv. Lucije čiji smo lik također nastojale približit djeci. Tom prigodom djeca su napravila likovne uratke, a svako je dijete imalo mogućnost samo posijati svoju pšenicu i o njoj se brinuti.

   


Ono što me osobno posebno oduševilo nakon navedenih adventskih aktivnosti i intenzivnog rada i pripreme s djecom je izjava jednoga dječaka iz skupine koji je, usred igre, dotrčao do mene pitajući: „Je li tako časna da drugima možemo najbolje pomoći tako da im uvijek oprostimo?“. To je uistinu za svakoga od nas, i dijete i odraslu osobu, najbolja adventska priprema, jer oprost podrazumijeva prihvaćanje, ljubav i mir. „Učini Bože i naša srca velikima u svojoj malenosti. Amen.“

s. Tajana Hrvatin