TA UČIO IH JE KAO ONAJ KOJI IMA VLAST
(Mk 1,21-28)
Proteklih smo nedjelja razmišljali o Isusovu poziv prvih učenika i čovjekovu trajnom putu traženja nečega ili nekoga koje završava susretom s Njim. Današnja liturgijska čitanja pozivaju nas na promišljanje Isusova naučavanja i prvog čuda učinjena u sinagogi u Kafarnaumu. Marko bez mnogo riječi opisuje Isusovo naučavanje u sinagogi i reakciju njegovih slušatelja. Za razliku od pismoznanca obrazovanih pravnika, moralista i teologa Isusova, ali i kasnijeg vremena, koji su vodili i poučavali židovsku zajednicu, Isus poučava kao onaj koji ima vlast, što je u njegovim slušateljima pobudilo čuđenje i zanesenost. O kakvoj je vlasti riječ?Markova upotreba pojma exousia – moć, vlast na početku (r. 22) i na kraju izvještaja (r. 27) svjedoči o njezinoj važnosti, napose u prvom dijelu Evanđelja (1,1-8,27) u kojemu biva najčešće upotrijebljena. Riječ je o kvaliteti ili bolje rečeno karakteristici Isusova djelovanja, vidljivoj napose u naučavanju, čudesima i Božjem oproštenju darovanu grešnicima. Isusovo poslanje biva, dakle, predstavljeno kao objavljenje Božje moći. Moći koja ne uništava, ne kažnjava, ne bori se za svoje vlastite privilegije, ne štiti svoje interese, nego se temelji na služenju koje čovjeka oslobađa od različitih otuđenja i ropstva duha i tijela, te ga vraća k Bogu, u njegovoj vlasti ljubavi i praštanja.
Oslobođenjem opsjednutoga čovjeka u Sinagogi u Kafarnaumu Isus započinje borbu sa Sotonom i sa svime onime što čovjeka zarobljava. Vjera u svijet anđela i demona bila je snažno prisutna u antičkoj kulturi koja je kraljevstvo Zloga vidjela u svakoj čovjekovoj zarobljenosti i ograničenosti. Nadalje, jedno od «vječnih» čovjekovih pitanja bez obzira u kojem vremenu živio i kojoj kulturi pripadao pitanje je uzroka zla u svijetu. U svakom slučaju značajno je upravo to da Isusova prva borba u Markovu evanđelju nije bila protiv njegovih uobičajenih neprijatelja: pismoznanca, farizeja, saduceja… nego protiv zloduha koji opsjeda čovjeka.
Moć Isusova djelovanja u susretu s opsjednutim očituje se u snazi njegove proročke riječi: «Umukni i iziđi iz njega!». Na taj način Isus svjedoči o ispunjenju Mojsijeva proročanstva o budućem Proroku, kako čitamo u današnjem prvom čitanju iz Knjige Ponovljenog Zakona: «Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog Tvoj; njega slušajte!» (18,15).
Isusova snaga očituje se u snazi njegove proročke riječi kojom stvara i na novi život rađa čovjeka, oslobađajući ga od sila tame i ropstva u kojemu je bio zarobljen. Svojom riječju vraća mu dostojanstvo Božjega sina, te ga vraća Bogu i samome sebi u punini njegove čovječnosti i istine.
Zanimljivo je uočiti kako u susretu s opsjednutim Isus ne preuzima inicijativu i ne obraća se opsjednutom nijednom riječju. Naprotiv, bio je dovoljan samo jedan pogled! Naime u susretu s Isusom zlodusi ne mogu podnijeti njegovu šutnju, niti mogu opstati u njegovoj blizini, te mu se prvi obraćaju riječima u kojima priznaju njegovo bogočovještvo: «Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!» (1,24).
Bog je podigao svojega proroka, kao jednoga od nas i u njegovoj riječi, čudesnim djelima objavio dolazak svojega Kraljevstva, a u njegovoj muci i uskrsnuću konačnu pobjedu ljubavi i života. Zlodusi su ga prepoznali i priznali Svecem Božjim, a mi danas? U susretu s njegovom i danas snažnom i živom Riječju otkrivamo li snagu njegova otkupljenja, koja će nas osloboditi od svih naših duhovno-tjelesnih zarobljenosti i vlasti koja ne dolazi od njega? Komu ili čemu robujemo?
Snaga Riječi
čovjek opsjednut znam tko si Svetac Božji
umukni i iziđi zapovijeda pokoravaju
Gospodine, snaga Tvoje proročke riječi pobijedila je tamu i snagu zloduha koji je čovjekom ovladao. Nije bilo potrebno mnogo govoriti, davati podrobna objašnjenja o svojoj osobnosti, podrijetlu ili poslanju. Susret s Tobom i pogled oči u oči bili su dovoljni za spoznaju istine. U borbi s mračnim silama zla bila je dovoljna samo jedna Tvoje riječ za čovjekovo novo rađanje.
Gospodine, progovori danas i meni u snazi svoje Riječi. Oslobodi moje srce od svake zarobljenosti i podložnosti vlasti koja od Tebe ne dolazi. Neka naš današnji susret u Tvojoj Riječi bude susret oslobođenja, susret novog rađanja u kojemu ću se vratiti k Tebi i samoj sebi - hramu u kojem Ti prebivaš.
Nisi susreo opsjednutoga Gospodine, negdje u pustinji ili negdje drugdje u dalekim, mračnim i samotnim mjestima, kako bismo mogli očekivati, nego u sinagogi - mjestu Božje prisutnosti, molitve i susreta s Tobom. Biti neprestano u Tvojoj blizini, slušati Tvoju Riječ, blagovati Tvoje Tijelo i piti Tvoju Krv ne znači biti slobodan i živjeti u punini Tvojega Kraljevstva. Mnogo je i među nama i u nama koji se tvojim imenom zovemo lažnih, ali tako dobro prikrivenih «zloduha» koje niti ne primjećujemo kako malo-pomalo ulaze u naš život, želeći njime ovladati, te gubimo svoje ljudsko-kršćansko dostojanstvo ne živeći u istini sa samima sobom, s drugima i s Tobom.
Snagom svoje Riječi oslobodi, Gospodine, srce svakog čovjeka koje dolazi k Tebi i učini ga dionikom svojega kraljevstva ljubavi i oproštenja.
s. Silvana Fužinato