riječima o Riječi

3. nedjelja došašća




Radost iščekivanja


Ova se nedjelja od starine zove "Gaudete - Radujte se" jer taj usklik sadrži ulazna pjesma koja je uzeta iz Fil 4, 4 i zove na radost zato što je Gospodin blizu. Dopuštena je ružičasta boja misnice, dok se na ostale nedjelje i dane u došašću upotrebljava ljubičasta.
U zbornoj molitvi celebrant ističe da sabrana zajednica s vjerom očekuje blagdan rodenja Gospodnjeg i u ime nje prosi da i ove godine radosno dočekamo i proslavimo božićne blagdane. Slično u popričesnoj: "Gospodine, utječemo se tvojoj dobroti: po ovoj svetoj gozbi očisti nas od grijeha i pripravi nam duh na buduće blagdane".
U prvom čitanju prorok zove Jeruzalem na radost zato što je Bog usred njega i obnavlja mu svoju privrženost. U drugom čitanju sužanj Pavao zove vjernike na radost zato što je Gospodin blizu. U evanđelju Luka donosi nastavak Krstiteljeve propovijedi. Narod u iščekivanju pitanja, da Ivan nije Mesija a on najavljuje Jačega koji će krštavati Duhom Svetim i ognjem. Luka ovakvu Krstiteljevu propovijed naziva pobudom i navještajem evanđelja. I kad prijeti, Krstitelj je navjestitelj radosne vijesti o spasenju koje je na dohvatu.


Klikći od radosti - Bog tvoj u sredini je tvojoj (Sef 3, 14-18a)

Prvo čitanje je psalamska pjesma uzeta sa završetka knjige proroka Sefanije. On je djelovao u Judeji između god. 640, i 630. pr. Kr., u vrijeme kad su pripadnici Sjevernog kraljevstva već odvedeni u asirsko sužanjstvo a asirski se utjecaj sve više osjećao i u Jeruzalemu. Prorok je najavljivao Dan Jahvin protiv poganskih naroda koji tlače Židove a svoje sunarodnjake pozivao na obraćenje.
Na kraju svoga propovijedanja (i knjige koja sadrži njegove propovijedi) pozvao je na radost "kćer sionsku, Izrael, Jeruzalem". To su zborni nazivi za cijeli narod Božji, posebno za stanovnike glavnog grada. U ovom kratkom psalmu dva puta ponavlja da je Bog usred svoga naroda. Kad govori "Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio", upotrebljava proročki perfekt koji znači futur: zasada je to samo u Božjem planu, ali će to Bog sigurno izvesti. Prorok naziva Boga kraljem Izraelovim, jer je doživio slabost zemaljskih vladara koji nisu bili sposobni obraniti narod od poganske vojske. Sadašnja Božja prisutnost sigurna je garancija budućeg spasenja od svih neprijatelja. "Kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani" podsjeća na blagdansko raspoloženje prijelaznika preko Crvenog mora, kad je Aronova sestra Mirjam udarala u bubanj te s drugim ženama pjevala Bogu izbavitelju (usp. Izl 15, 20-21). Izraelci su vanjskim veseljem i pjesmama slavili svoje vjerske blagdane u skladu s biblijskom slikom o čovjeku koji i svojim tijelom, svojom igrom pred Bogom, izražava zahvalnost za Božje spasotvorne intervente u prilog zajednici i pojedincu.
Ovaj prorokov poziv na radost zbog prisutnosti Boga koji će uskoro intervenirati tiče se i nas kršćana na bogoslužju. Kao što starozavjetnim vjernicima prorok poručuje da osnovni temelj radosti nije materijalno blagostanje nego Božja spasonosna prisutnost, tako poručuje i nama. Prorokov perfekt koji označuje futur i nama je poticaj da vjernički analiziramo iskustvo crkvene zajednice i pojedinaca, uvjereni da je Bog intervenirao u prošlosti te da se zato možemo radovati i njegovim budućim intervencijama.


Pripjevni psalam

Ovo je himan zahvale za spasenje kojim završava "Knjiga o Emanuelu" u Izaijinoj knjizi (usp. Iz 6-12). Zove na radosnu zahvalnost zajednicu usred koje boravi "Svetac Izraelov". Izaija često naglašava svetost Boga koji je drugačiji od stvorenog svijeta i ljudima daje udio na svojoj "pravdi" ili savezu. Takav Bog-Svetac je snaga, pjesma i spasenje vjernika koji mu iskazuju zahvalnost na bogoslužju i raduju se njegovoj prisutnosti.


Vjernička radost "u Gospodinu" (Fil 4, 4-7)

Za drugo čitanje imamo dio poslanice Filipljanima koju je Pavao pisao iz zatvora. U današnjem odlomku zove na radost "u Gospodinu" zato što je "Gospodin blizu".
Iako se nalazi u zatvoru dok piše poslanicu Filipijanima, Pavao u njoj često govori da se raduje (1, 4.18; 2, 2.17; 4, 10). Razlog njegove radosti jest vjera zajednice koju je utemeljio, propovijedanje evanđelja koje nije obustavljeno njegovim hapšenjem, materijalna pomoć koju su Filipljani poslali po Epafroditu. On također zove na vjerničku radost (1, 25; 2, 28-29; 3.1; 4, 4). U današnjem odlomku poziva na radost a Gospodinu uvijek i posvuda, među ljudima drugih uvjerenja. Radost u Gospodinu koji je blizu je svijest spasenja u koje su vjernici uključeni krsnom vjerom i koje će se potpuno ostvariti u sasvim sigurnoj budućnosti. Vanjski znak te radosti treba biti blagost vjernika među ljudima.
U izrazu "Gospodin je blizu" vidi se odjek liturgijskog izraza Marana tha (usp. 1 Kor 16, 22 i Otk 22, 20) koji znači "Naš Gospodin je došao" i "Naš Gospodine, dođi" Tim usklikom prvi su kršćani u euharistiji ispovijedali vjeru u Isusovu nazočnost te molili da on ponovno dođe o svršetku vremena. "Mir Božji koji je iznad svakog razuma" je aluzija na opomenu iznesenu u 4, 2-3 koja prethodi našem odlomku. U toj je opomeni Pavao zamolio zaslužne filipinske vjernice Evodiju i Sintihu da se pomire jer njihova posvađanost škodi cijeloj vjerničkoj zajednici. Tko prihvaća mir Božji, oprašta bližnjemu i prihvaća oproštenje. Mir od Boga darovan i zadan, je duhovni stražar koji čuva pojedince i zajednicu u vjerničkoj radosti.


Ivan je narodu navješćivao Evanđelje (Lk 3, 10-18)

U evanđelju imamo nastavak Krstiteljeve propovijedi. Ljude različitih staleža on zove na plodove dostojne obraćenja ističući dužnost pravednosti (reci 10-14) te najavljuje dolazak Jačega koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem (r. 15-17). Luka ovakvo djelovanje Krstitelja naziva naviještanjem radosne vijesti koja se tiče svih ljudi euangelizesthai (r. 18).
U odlomku koji prethodi našemu Krstitelj je pozvao mnoštvo hodočasnika koji su došli na Jordan da prime obraćeničko krštenje: "Donosite plodove dostojne obraćenja!" (r. 8). To mnoštvo pita ga u današnjem odlomku, što treba činiti. Čisto povijesno, "dvije haljine" se odnosilo na pokornike koji su se spremali da hladnu noć provedu u Jordanskoj dolini. "U koga ima hrane" odnosilo se na one koji su ponijeli za put. Međutim, Luka voli prikazivati Isusa kao Božjeg siromaha i prijatelja siromašnih. Zato je za njega Krstitelj preteča Isusa i u tome. On zove na obraćenje Bogu i bližnjemu koji je u oskudici.
Carinici su bili ovlašteni za skupljanje poreza te državi unaprijed isplaćivali traženi doprinos a kasnije često "ugonili" i više nego što je bilo potrebno. Njima Krstitelj govori da ne budu gramzljivi i ne traže "više nego što je određeno". "Vojnici" o kojima je ovdje riječ nisu profesionalni rimski vojnici nego Židovi u četama Heroda Antipe o kojem Josip Flavije svjedoči da je imao vlastitu vojsku. Vojnici su u Palestini Isusova i Krstiteljeva vremena imali priliku ucjenjivati građane, od njih tražiti novac i lažno ih prijavljivati. Krstitelj od njih traži da ne zloupotrebljavaju svoju službu i da budu zadovoljni plaćom.
U vremenu kad je Luka zapisivao za Crkvu ovu Krstiteljevu propovijed sva pitanja upravljena Krstitelju ticala su se krštenih vjernika. Ovom staleškom propovijedi Luka pokazuje da je kršćanstvo religija za sve staleže. Nitko ne treba napustiti svoje zemaljsko zanimanje da bi se pridružio Isusovu pokretu. Dovoljno je da ondje gdje ga je zatekao poziv na vjeru nastavi živjeti dostojno obraćenja (usp. 1 Kor 7, 17-21). Crkva Lukina vremena ne osjeća se zaduženom da potkopava nepravedne "strukture" nego da ljudima gdje jesu i što jesu navijesti spasenje ponuđeno u Kristu.
Slušajući Krstiteljevu "stalešku" propovijed, mnoštvo se pita: "Nije li on Mesija?" Ivan odgovara neizravno najavljujući Mesiju koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem te koji je Jači. Time pokazuje četverostruku prednost Mesije:
- dolazi "nakon" njega u kronološkom smislu; neće ići "za" njim, ne će biti Pretečin učenik;
- Preteča mu nije dostojan učiniti najnižu uslugu kao što je odvezivanje remenja na obući, jer tu su uslugu vršili robovi;
- Mesija će krštavati Duhom i vatrom; njegovo će krštenje zbiljski preporađati ljude, a Pretečino je samo potvrda kajanja pokornika;
- Mesija je Jači koji će "pročistiti gumno svoje" o eshatonskom nastupu; razvrstat će ljude po njihovoj zbiljskoj vrijednosti, a Preteča mu samo pripravlja put.
Slika o lopati i sabiranju žita uzeta je iz palestinske poljoprivrede onog vremena. Ratar je mlatio motkom pokošenu pšenicu ili se vodila životinja u krug i gazila po žitu. Zatim je "vijao" bacanjem slame u zrak pomoću rogulja ili lopate. Vjetar je bacao slamu i pljevu na stranu a ostajala je na mjestu ovršena pšenica. Ovom slikom Preteča najavljuje Mesiju kao eshatonskog suca svih ljudi. Kao što ratar podiže slamu i pljevu da bi ih odvojio od zrnja, tako će i Mesija razdvojiti dobre ljude od zlih. Ovdje je prvenstveno naglasak na spasenju koje donosi eshatonski sudac. Krstitelj i prijetnjama najavljuje spasenje koje donosi Jači. U noći Isusova rođenja Luka je anđelu u usta stavio riječ: " Evangelizaram vam veliku radost za sav narod" (2, 10). Ovdje za Pretečinu propovijed o Mesiji kaže: "I mnogim je drugim pobudama evangelizirao narod" (r. 18). Na građanskom području Lukina vremena "evangelizirati" znači razglašavati radosnu vijest koja se tiče svih građana. Ivan je evangelizirao pobudama. To znači da je poticao, hrabrio, podržavao pokornike u odluci o obraćenju, ulijevao im volju da se obrate. Iako najavljuje Mesiju koji će biti sveopći sudac, Krstitelj ostaje Preteča Mesije koji spašava. A spasenje koje Mesija nudi je evangelion, zbiljska radosna vijest za sve ljude.
Odazivajući se današnjim misnim čitanjima, pitajmo se, da li se znamo vjernički radovati? 3e li naša radost "u Gospodinu"? Znademo li pjevanjem i misnim poklicima izražavati svoju vjerničku radost?

prof. dr. Mato Zovkić