riječima o Riječi

31. nedjelja kroz godinu






S Isusom ulazi spasenje u kuću

  Isus, koji je upozoravao na opasnost bogatstva, u današnjem evanđelju opaža bogataša Zakeja na smokvi te mu izjavljuje da želi biti njegov gost za vrijeme boravka u Jerihonu. Zakej ga prima sav radostan, jer je u Isusovu postupku uvidio da Bog i njemu nudi oproštenje. Oni koji su Zakeja zauvijek bili otpisali zato što je po zanimanju carinik prigovaraju Isusu što se svratio grešniku. On odgovara: "Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer i on je sin Abrahamov!"
   Starozavjetna podloga ovom događaju u današnjoj liturgiji je razmišljanje o Božjoj blagosti i milosrđu: "Ti si milostiv svima, jer možeš sve, i kroz prste gledaš grijehe ljudima koji su se pokajali!"
   Tako se u današnjoj liturgiji okupljamo oko Isusa koji uprisutnjuje milosrđe Božje. Zakej je svojim zanimanjem uzdržavao svoju obitelj te svoje ukućane činio materijalno povlaštenima u odnosu na ostale stanovnike Jerihona. Međutim i Zakej i njegovi ukućani nisu bili sretni u srcu. Željeli su se iščupati iz svoje prividne sreće, a sugrađani im to nisu dopuštali. Isus u punoj svijesti svoje povezanosti s Ocem govori da s njime u Zakejevu kuću ulazi spasenje koje oni zahvalno prihvaćaju. Na ovoj misi i mi zahvalno prihvaćamo spasenje koje nam ulazi s Isusom, obnavljamo vjeru u milosrđe Božje prema svim ljudima i primamo zadatak da u svojoj sredini uprisutnjujemo Božje milosrđe.

Milostiv je i milosrdan Gospodin (Mudr 11, 22-12, 3)

  U prikazivanju egipatskih zala, koja su bila kazna za grešan život i izrabljivanje Izraelaca, sveti Mudrac se zaustavlja na trenutak te obrazlaže razloge Božje umjerenosti pri kažnjavanju. Bog u svojoj pravdi i moći ne pretjeruje: "Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove, da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospode" (12, 2).
   Glavni razlog Božje suzdržljivosti pri kažnjavanju je ljubav prema svijetu koji je stvorio i uzdržava u postojanju: "Jer ti ljubiš sva bića, i ne mrziš nijedno koje si stvorio... ti štediš sve, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života..." (11, 24.26). Nigdje drugdje u Starom zavjetu nije tako snažno izražena ljubav Božja prema stvorenom svijetu i čovjeku kao kruni Božjih stvorenja. Zato Bog ne prestaje ljubiti i kad pripušta prirodne nepogode ili bolest. On to čini da bi ljudi snažnije doživjeli i prihvatili svoju ovisnost o njemu.
Psalam 145 je vjerničko iskazivanje hvale Bogu kao gospodaru prirode i svijeta. Iako je kralj, on je u biti samo milosrđe: "Milostiv je i milosrdan Gospodin, spor na srdžbu, bogat dobrotom. Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim" (r. 8-9).

Ne dajte se pokolebati u svom shvaćanju (2 Sol 1, 11-2, 2)

  Druga Solunjanima zove na oprez pri izračunavanju Isusova drugog povratka ili paruzije. Vjernici Soluna razumjeli su Apostolovo propovijedanje i samu Prvu Solunjanima kao da uskoro predstoji Dan Gospodnji. Izvor panike i krivih proračuna može biti "neki duh" ili "neka riječ". To bi bilo pozivanje na privatna viđenja i objave od strane panično raspoloženih članova vjerničke zajednice. Krivo izračunavanje datuma može doći i od samovoljnog tumačenja Apostolovih poslanica.
   "Da vas Bog učini dostojnima poziva" (r. 11). Taj je kršćanski poziv, poziv na vjeru u Krista. Biti dostojan kršćanskog poziva znači živjeti u skladu s darovanim oproštenjem grijeha te pridruženošću Kristu i Crkvi po krsnom preporodu. Takav poziv traži da se "proslavi ime Gospodina našega Isusa s vama" (r. 12). Isus se proslavljuje po nama vjernicima ako živimo po svojoj vjeri i svjedočki djelujemo među ljudima.

Zakejeva obitelj - obraćeni bogataši (Lk 19, 1-10)

  Zgodu o Zakeju donosi jedini Luka. Prije toga, pred Jerihonom, Isus ozdravlja slijepca koji se "uputi za njim slaveći Boga" (18, 43). U Lukinu evanđelju ima dosta zgoda kad Isus upozorava na opasnost materijalnog bogatstva. Ovdje Isus daje šansu i bogatašima vjerujući da se i oni mogu držati distancirano prema materijalnom blagostanju i priznavati Boga za svog vrhovnog gospodara.
   "Nadcarinik", jer je Jerihon bio posljednja postaja na putu prema Arabiji, poznat po proizvodnji balzama. "Želio ga je vidjeti" (r. 3) pokazuje da je Zakej, kao i grešnica koja je Isusu prala noge u farizejevoj kući (Lk 7, 36-50), želio iščupati se iz svoga duhovnog stanja, ali mu sugrađani nisu pružali šansu, iako je bio "sin Abrahamov". Smokve u Jerihonu imaju dugačke grane i veliko lišće. Na jednu od njih popeo se rimski činovnik Zakej koji je morao prije toga čuti da Isus nikoga ne otpisuje. Na Zakejevu inicijativu Isus odgovara vlastitom; zaustavlja se pod smokvom, oslovljava omraženog suradnika okupacijske vlasti osobnim imenom u znak poštovanja, a zatim moli za sebe i Dvanaestoricu smještaj u Zakejevoj kući u toku boravka u Jerihonu. Siromašni prijatelj siromaha moli gostoprimstvo bogataša pomažući mu da se počne bogatiti u Bogu.
   "Žurno siđe i primi ga sav radostan" (r. 6) je Zakejevo prihvaćanje Isusove inicijative. U ovom radosnom primanju Putnika za Jeruzalem uključeno je kajanje za učinjene grijehe i prihvaćanje oproštenja koje Bog po Isusu nudi. "Svi koji to vidješe stadoše mrmljati" (r. 7) je Lukino poopćavanje. Neće biti baš svi, ali svakako mnogi. Isus se ponaša mimo očekivanja većine pobožnih Jerihonaca koji su smatrali da je Zakej nepopravljiv i zato nedostojan Isusova društva. U znak spremnosti da slijedi Isusa u nauci o odgovornoj uporabi materijalnih dobara, Zakej daje polovicu svoga imanja siromasima i spreman je četverostruko nadoknaditi onima koje je oštetio. Time pokazuje da je drugačiji od bogataša iz parabole koji je sam trošio svoja dobra ne primjećujući Lazara u čirevima.
   Da Zakejeva žena, djeca i sluge nisu bili spremni kuhati, posluživati i zabavljati Isusa i Dvanaestoricu kao goste, Zakej sam ne bi mogao primiti Isusa. Očito da su ukućani sa Zakejem morali pričati o Proroku iz Galileje koji se prema ljudima iz njihove "klase" ponaša doduše kritično, ali ih ne odbacuje. Ukućani su morali pristati na dijeljenje polovice imanja siromasima. Zato Isus donosi spasenje ne samo domaćinu nego cijeloj obitelji: "Danas je došlo spasenje ovoj kući!" (r. 9). U stara vremena bilo je nezamislivo da ukućani ne prihvaćaju vjeru domaćina. Vezala ih je s njime ljubav, život pod istim krovom, međusobno povjerenje i česti dijalog o presudnim životnim pitanjima. Zato su Zakejevi ukućani postali dionici spasenja koje je Isus donio domaćinu.
   U današnjem evanđelju Isus dvaput spominje "danas" u vezi sa svojim spasotvornim djelovanjem: "Danas mi je proboraviti u tvojoj kući" (r. 6); "Danas je došlo spasenje ovoj kući" (r. 9). Sveti Luka posvećuje posebnu pažnju ovom Isusovu "danas". On tako u noći Isusova rođenja izvješćuje o ukazanju anđela pastirima koji javljaju da se danas rodio Spasitelj u gradu Davidovu (2, 11). Prilikom svoga prvog nastupa Isus se poistovjećuje sa starozavjetnim prorokom koji se osjećao pomazanim Duhom i poslanim da siromasima propovijeda evanđelje. Na početku svog mesijanskog djelovanja Isus najavljuje da se to danas ispunilo (4, 21). Kad je Isus čudesno ozdravio paralitičara, narod klikće: "Danas vidjesmo nešto neviđeno!" (5, 26). Razbojniku s križa Isus obećava da će još danas biti s njime u raju (23, 43). Iz ovih mjesta izlazi da je u trećem evanđelju "danas" središte povijesti spasenja. To je vrijeme Isusova djelovanja u onom povijesnom trenutku.
   Taj "danas" nastavlja se i iz Isusova proslavljenog stanja. On i u naše dane ulazi u kuće svojih vjernika. I danas donosi spasenje pojedincima i obiteljima.
prof. dr. Mato Zovkić