Kao što je za prvu korizmenu nedjelju svojstven događaj Isusove kušnje pred početak mesijanskog djelovanja, tako je za ovu svojstven događaj preobraženja koji se, prema Matejevu evanđelju, zbiva između dviju najava muke (usp. Mt 16, 21 i 17, 22, 23). Neposredno pred izvještaj o preobraženju Matej je stavio Isusov poziv učenicima da uzmu svoj križ i pođu za njim (usp. Mt 16, 24-28). Preobraženje je zgoda u kojoj Otac nebeski priznaje Isusa za ljubljenoga Sina pri novom stupnju njegova mesijanskog djelovanja, kad je postalo jasno da ga čeka nasilna smrt. Za Isusa je to bilo povlačenje u osamu, gdje će pred Ocem ispitati svoj daljnji način mesijanskog djelovanja. Popeo se na goru tražeći Očevo svjetlo o svom životu i smrti. Za apostole je to bila potvrda sinovstva Isusova u trenutku kad kreće prema nasilnoj smrti. Ona slijedi nakon Petrove ispovijesti i pokušaja odgovaranja Isusa od puta u Jeruzalem (usp. Mt 16, 13-23). Glas iz neba želi razjasniti Petru - i nama danas - da je Isus Sin kojega trebamo slušati i onda (ili upravo onda) kad prihvaća nasilnu smrt kao sastavni dio svoga poslanja.
   Starozavjetna podloga ovom događaju jest Abrahamov put iz domovine u novu zemlju, u kojoj ga čekaju ne male teškoće. Abraham putnik nagoviješta Isusa - vođu puta u eshatonsko preobraženje. U drugom čitanju za uzor misionarske i vjerničke strpljivosti postavljen je Isus "koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju".
  Predslovlje izvrsno sažima smisao preobraženja u okviru korizmene liturgije: "Krist je učenicima svoju smrt navijestio i na svetoj gori otkrio svoju slavu te im svjedočanstvom Zakona i Proroka učvrstio vjeru da se po muci i smrti stiže k slavi uskrsnuća."
  U zbornoj se podsjećamo na Očevu naredbu da slušamo Sina, koji putuje prema nasilnoj smrti, i molimo da nas Božja riječ krijepi kako bismo se jednom radovali s gledanja Božje slave.

Abraham se zaputi kako mu je Gospodin rekao (Post 12, 1-4a)

  S Abrahamom počinje novo razdoblje u povijesti spasenja. Jednog dobro stojećeg istočnjačkoga šeika Bog je u vremenu oko 1850. pr. Kr. pozvao da radi bolje mogućnosti obdržavanja prave vjere iseli iz svoje domovine. Do Abrahama ljudi su se odvraćali od Boga. U Abrahamu počinju se Bogu obraćati. Abraham je praotac Izraela kao naroda Božjega, i zato mu Knjiga postanka posvećuje građu od 12. do 25. poglavlja.
  Inicijativa dolazi od Boga, ne od Abrahama. Bog se objavljuje Abrahamu te od njega najprije traži da ostavi "zemlju svoju, zavičaj i dom očinski". U ono doba nije bilo Ujedinjenih naroda ni Europske zajednice kao međunarodnih pravnih foruma koji građanima različitih zemalja jamče slobodu seljenja i odabiranja države boravka. Tko se isključio iz svog plemena, gubio je zaštitu koju pleme nudi ponajprije svojim pripadnicima. Bog, osim toga, traži od Abrahama da ostavi visokorazvijenu državu i seli u primitivni narod. Iz kasnijeg tijeka događaja znamo da je od Abrahama tražio da se naseli u Kanaanu, koji u ono doba još nije bio organiziran u moćni savez država-gradova kakav je postojao u Mezopotamiji Abrahamova vremena.
  "Velik ću narod od tebe učiniti" (r. 2) odnosi se na Izrael kao narod monoteističke objavljene religije. Preko Izraela Abraham će postati svetac triju religija (židovstva, kršćanstva i islama). "Blagoslovit ću te i sam ćeš postati blagoslov" (r. 2b) znači da će Bog poslušnog praoca obdariti duhovnim i materijalnim dobrima tako da će ostali ljudi poželjeti: "Bilo nam kao Abrahamu!"
 "Abram se zaputi" (r. 4) uključuje naporno putovanje sa stokom, slugama i ženom Sarom. Poslanica Hebrejima hvali ovdje Abrahamovu vjeru: "Vjerom pozvan Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide" (Heb 11, 18). Tim poslušnim hodom vjere Abraham je slika Isusa u današnjem evanđelju.

Obeskrijepi smrt i učini da zasja život (2 Tim 1, 8b-10)

  Druga Timoteju Pavlovo je oproštajno pismo suradniku i učeniku Timoteju pred smrt. U njemu s jedne strane izražava nadu da će ga Bog dostojno nagraditi za ustrajno propovijedanje evanđelja, a s druge daje upute mladomu crkvenom predstojniku za vođenje crkvene zajednice u vremenu nakon smrti apostola.
 Dio koji danas imamo za drugo čitanje uzet je iz šireg odlomka u kojem Apostol potiče Timoteja da "raspiruje milosni dar Božji koji je u njemu polaganjem ruku" samog Apostola (r. 6). Moli ga da javno svjedoči u prilog Gospodinu Isusu te da se ne stidi Pavlovih okova. Nespretni izraz "zlopati se zajedno sa mnom" poticaj je na podnošenje muka koje su neizbježni dio kršćanskog i apostolskog zvanja u svijetu. Synkakopatheo znači zajedno trpjeti sa sviješću da raspeti i uskrsli Krist osmišljava vjernički prihvaćenu patnju. "Patiti se za evanđelje" znači ustrajno naviještati evanđelje i voditi crkvenu zajednicu kao grupu onih koji pristaju uz Isusa kao evanđelje. Svoju krsnu pridruženost Kristu Apostol naziva ostvarenjem Božjeg nauma "prije vremena vjekovječnih" (r. 9). Odabranje za vjeru i misionarsku službu nije mu povod za umišljenost i osuđivanje svih koji nisu u Crkvi, nego poticaj na zahvalnost Bogu, koji ljude zove bez njihovih prethodnih zasluga.
 Krist Isus je očitovanje i ostvarenje Božjeg nauma, zasnovanog prije vjekova. On je to učinio tako što je svojom smrću na križu i uskrsnućem "obeskrijepio smrt te učinio da zasja život i neraspadljivost" (r. 10). Po Božjoj odredbi Isusova je smrt pobjeda nad fizičkom i duhovnom smrću ljudi. Ona donosi pravi život ljudima. Sve to biva "po evanđelju": po misionarskom naviještanju evanđelja, ali i po življenju crkvene zajednice u skladu s prihvaćenim evanđeljem.

Slušajte ga i kad ide u smrt (Mt 17, 1-9)

Po književnoj vrsti izvještaj o preobraženju apokaliptički je prikaz koji podsjeća na neke starozavjetne zgode. Tako u Dn 8, 16-18 i 10, 9-10 starozavjetni vidjelac pada u nesvijest pred najavom budućih događaja, a anđeo ga dotiče te mu tumači smisao viđenja. Zato su ključne riječi glasa iz neba "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" (r. 5). One su istovjetne s glasom iz neba prilikom Isusova krštenja (usp. Mt 3, 17). Važna je i Isusova gesta prikazana u r. 7: "Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: 'Ustanite, ne bojte se!'"
Trojica svjedoka preobraženja ponovno će se spominjati u vrtu samrtne borbe (usp. Mt 26, 37). Ovdje Matej ističe da je Jakov brat Ivanov, čime bi mogao aludirati na potrebu bratske povezanosti među Isusovim sljedbenicima. "Preobrazi se" označuje promjenu na tijelu i odjeći koja otkriva eshatonski cilj životnog putovanja. Izraz podsjeća na Izl 34, 29-35, gdje je rečeno da je Mojsijevo lice posebno sjalo nakon razgovaranja s Bogom. Isus obasjava učenike i otkriva svoj intimni identitet te vodi učenike u eshatonsku preobrazbu, koju Bog svima pripravlja.
 Mojsije i Ilija, koji se trojici svjedoka ukazuju uz preobraženog Isusa, predstavnici su Zakona i Proroka, koje je Isus došao dopuniti, a ne ukinuti (usp. Mt 5, 17; 7, 12; 11, 13; 22, 40). Iako nije rečeno o čemu su Mojsije i Ilija razgovarali s Isusom, iz prethodnog poziva na nošenje križa (Mt 16, 24) izlazi da je riječ bila o Isusovu načinu razumijevanja i propovijedanja Kraljevstva koje ga vodi u nasilnu smrt.
  Kao što je u ime Dvanaestorice ispovjedio vjeru u Isusovo mesijanstvo (Mt 16, 16), tako sada Petar u ime kolega zove Isusa Gospodinom te predlaže da izgradi tri sjenice: za njega i starozavjetne propovjednike riječi Božje. Htio bi trajno zadržati ono što trenutno doživljava. U apokaliptičkoj književnosti sjenice su vječni šatori pravednika. Matej ovdje štedi Petra prešućujući Markov podatak: "Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni" (Mk 9, 6). Kao što je kod Cezareje Filipove po objavi otkrio da je Isus Mesija, tako sada po objavi otkriva njegov pravi identitet na putu u nasilnu smrt i želi zadržati taj uvid u Isusovu osobnost. Izraz "zasjeni" u r. 5 podsjeća na Iz 140, 35, gdje je istaknuto da je oblak zasjenjivao Šator sastanka. Glas iz neba predstavlja Isusa riječima iz Prve pjesme o Sluzi Patniku (Iz 42, 1) te traži da ga učenici slušaju. Time Otac nebeski Isusu i svjedocima potvrđuje ispravnost Isusova hoda u Jeruzalem. Traži da učenici slušaju Isusa upravo zato što pristaje i na nasilnu smrt iz vjernosti Bogu i ljudima. Tko s Isusom želi postići konačni cilj svog života, mora ići za njim.
 Strah učenika, padanje na zemlju i dodir Isusov uz ohrabrenje: "Ne bojte se" reakcija su na objavu koja se dogodila i prizivanje u prozaičnu svagdašnjicu u kojoj Isus i učenici trebaju nastaviti svoje poslanje. Nalog o šutnji do Uskrsa ima za cilj pomoći apostolima da proživjevši žalost Isusove nasilne smrti i slavnog uskrsnuća postanu svjedoci njegovi u svijetu i u Crkvi.
Ove korizmene nedjelje zove nas Bog da idemo za Isusom noseći svoj križ. Zbiljski želimo slušati njega spremna na smrt iz vjernosti Bogu i ljudima, ali u ovoj misi za to također prosimo snagu.

prof. dr. Mato Zovkić