25. nedjelja kroz godinu
Sticati trajne prijatelje prolaznim bogatstvom
Za današnje evanđelje imamo Isusovu parabolu o snalažljivom upravitelju koji razmišlja na vrijeme o budućnosti. Ovaj upravitelj, koji je optužen da "rasipa" gospodarevo imanje, predviđa skoro otpuštanje iz službe, zove dužnike i briše im dio provizije koja bi pripala njemu kao honorar za obavljeni posao. Tako se pripravlja za budućnost koja sigurno predstoji: primit će ga ljudi kojima je pomagao od svog materijalnog dobra. Isus ga stavlja za uzor snalažljivosti: "I ja vama kažem; napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u šatore vječne" (r. 9). Mamonas adikias (nepošteno bogatstvo) za Isusove suvremenike monahe u Kumranu bio je novac kojim su se služili "vanjski", ljudi što nisu pripadali zajednici. To je svjetovni novac. Isus ovim potiče da pomaganjem siromaha od svjetovnog bogatstva kojim raspolažemo na ovom svijetu pribavljamo sebi prijatelje za vječnost. U r. 13 "ne možete služiti Bogu i bogatstvu" je poticaj da se po uzoru na Gospodina Isusa materijalnim dobrima i zemaljskim uspjesima služimo, ali da im ne robujemo.
Starozavjetna tamna pozadina ovoj Isusovoj pouci su samarijski bogataši iz vremena materijalnog prosperiteta izraelskog kraljevstva oko god. 750. pr. Kr. Njih kritizira prorok Amos da "gaze potrebnika, satiru uboge u zemlji, kupuju potrebita za sandale".
Na odgovornu uporabu prolaznog materijalnog blaga upozorava i zborna molitva:
Bože, sav si svoj zakon
sveo na ljubav prema tebi i bližnjemu.
Daj da vršimo tvoje zapovijedi
i postignemo vječni život.
Mislimo li na razdoblje kad će uminuti svjetovno blago? Stičemo li prijatelje koji nas mogu primati u šatore vječne?
Starozavjetna tamna pozadina ovoj Isusovoj pouci su samarijski bogataši iz vremena materijalnog prosperiteta izraelskog kraljevstva oko god. 750. pr. Kr. Njih kritizira prorok Amos da "gaze potrebnika, satiru uboge u zemlji, kupuju potrebita za sandale".
Na odgovornu uporabu prolaznog materijalnog blaga upozorava i zborna molitva:
Bože, sav si svoj zakon
sveo na ljubav prema tebi i bližnjemu.
Daj da vršimo tvoje zapovijedi
i postignemo vječni život.
Mislimo li na razdoblje kad će uminuti svjetovno blago? Stičemo li prijatelje koji nas mogu primati u šatore vječne?
Gazite potrebnika, satirete uboge (Am 8, 4-7)
Amos je bio rodom iz Tekoe, desetak kilometara južno od Betlehema. Bio je po zanimanju stočar i sezonski poljoprivredni radnik, kad mu je Bog odredio proročko zvanje među pripadnicima sjevernog kraljevstva ili Izraela oko god 750. pr. Kr. (usp. Am 7, 10-17). Imao je opasnu zadaću samarijskim moćnicima u ime Božje poručivati da krivo rade što materijalno blagostanje u državi koriste samo za osobno obogaćivanje tlačeći siromašne državljane.
U današnjem odlomku on se obraća bogatašima koji su religiozni, jer obdržavaju propis o mlađaku i subotnjem počinku. "Kad li će mlađak proći" (u r. 5) odnosi se na propis br. 28, 11-15 kad se na prvi dan lunarnog mjeseca trebalo počivati od redovnog rada i poslova te prinijeti bogata žrtva paljenica i okajnica. "Subota" izvorno glasi šabat i znači "odmor, prestanak redovnih poslova" radi bogoslužja, molitve, obiteljskog drugovanja i razmišljanja (usp. Post 2, 2-4). Bogataši Samarije obdržavaju blagdane, ali jedva čekaju da prođe propisano vrijeme počinka pa da se vrate izrabljivačkim spletkama.
SZ strogo zabranjuje varati na mjerama (usp. Lev 19, 35; Pnz 25, 14-15), osobito siromahe. Bogatašima to ne izgleda obavezno. Prorok ih posebno napada što krivim mjerenjem izrabljuju siromaha. Efa je bila mjera za zapremninu, šekel za težinu. "Potrebita za sandale" (r. 6) može označavati podmitljivost sudaca koji za malo mita presuđuju u prilog bogatašima protiv siromaha. Ovaj izraz može značiti i prodavanje siromaha u ropstvo za male novce zato što nisu u stanju vratiti dug. "Otražak od žita" je loše žito koje je trebalo biti bačeno, a gramzljivi trgovci ga prodaju siromasima kao sasvim ispravno. "Ponos Jakovljev" je sam Bog. Ovdje je to ironija: Jakov se ponosi vjerom u Boga jedinog i saveznika, a Bog mu poručuje da neće zaboraviti njegova zlodjela protiv siromaha u Božjem narodu.
U ovoj kratkoj prorokovoj propovijedi protiv nepravednih bogataša vidimo simpatiju Biblije kao riječi Božje za siromahe, ugnjetene i izrabljivane.
Liturgija Crkve - molitva za sve ljude (1 Tim 2, 1-8)
Prva Timoteju u drugom poglavlju donosi upute za liturgiju Crkve u vremenu odgođene paruzije. Dok je prema 1 Kor 16, 22 i Otk 22, 20 i dalje važno moliti "Dođi, Gospodine Isuse", Crkva koja uvida da ima djelovati u konkretnom svijetu osjeća potrebu moliti za svijet. Problemi svijeta tiču se i kršćana.
"Za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti" (r. 2) očituje svijest da kršćani trebaju svijet u kojem javna vlast garantira red i mir. Iako su u vrijeme nastanka ove poslanice državni činovnici osuđivali kršćane zato što ne prihvaćaju državnu religiju, kršćani se osjećaju zaduženima moliti za nosioce vlasti ukoliko oni pridonose zajedničkom dobru i prosperitetu svih građana. Razlog ove sveopće molitve je što "Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine" (r. 4). To znači da Crkva sa svojim bogoslužjem treba biti opći znak i sredstvo spasenja. Ima misijski djelovati; ne smije biti zadovoljna s postignutim i okrenuta samo čuvanju tradicije. Daljnji razlog molitava za sve ljude je jednota i jedincatost posrednika između Boga i ljudi - Isusa Krista (r. 5). Pristavši na smrt kao potvrdu sveopće ljubavi Božje prema svima kako ju je naviještao u toku mesijanskog ministerija, Krist je "samoga sebe dao kao otkup za sve" (r. 6). Može biti posrednik između Boga i ljudi zato što je pravi čovjek i pravi Sin Božji, subrat ljudi i miljenik Očev (usp. Heb 2, 14; Gal 3, 19-20). On je jedan posrednik! Naše štovanje svetaca i Gospe ne smije zasjenjivati Krista jedincatog posrednika. Zagovor svetaca i Gospe moguć je zato što se u njima proslavio Krist raspeti i uskrsli. Molitva za sve ljude ima biti "na svakome mjestu" a to znači gdje god kršćani žive i okupljaju se na svoje svete čine. Od ove odredbe u obnovljenoj liturgiji ponovno je oživljena tzv. molitva vjernika u kojoj uz zazive za svu Crkvu, za potrebe sudionika liturgije i za mrtve trebaju biti zazivi i za sav svijet. Te zazive mole ili pjevaju laici, dok predvoditelj slavlja moli uvod i zaključak.
Da vas, kad ono umine, prime u vječne šatore (Lk 16, 1-13)
Parabola o snalažljivom upravitelju dobro je ukorijenjena u Palestini Isusova vremena. Ili točnije u Galileji u kojoj je Isus proveo najveći dio svoga mesijanskog djelovanja. Tamo su postojali veliki poljoprivredni posjedi s vlasnicima koji su boravili daleko u gradu ili čak inozemstvu i svakih par godina dolazili da uberu prihode. Iznajmljivali su među domaćim ljudima sposobne upravitelje koji su dobivali velike ovlasti za sklapanje unosnih poslova. Što su upravitelji potpisali, gospodari su morali smatrati važećim.
"Da rasipa imanje" (r. 2) moglo se odnositi na nerazborito pozajmljivanje i loše ulaganje. Upravitelj zna da će biti otpušten i poduzima na vrijeme pothvate nužne za razdoblje krize. "Sto bata ulja" (r. 5) je po procjeni stručnjaka urod s oko 146 stabala masline. "Sto kora pšenice" je urod s oko 42 jutra oranice. Upravitelj nije falsificirao račune nego dao napisati nove zadužnice odrekavši se provizije na koju je imao pravo kao upravitelj.
U cijeloj paraboli ključni su izrazi: "nepošteni upravitelj" (r. 8) kojega može hvaliti gospodar iz parabole ali i Gospodin Isus, zatim "nepošteno bogatstvo - ho mamonas tes adikias" (r. 9) i "bogatstvo - mamonas" (r. 13). Riječ "mamonas" je grčki oblik odgovarajućeg aramejskog izraza koji prvenstveno znači "novac" a onda svako materijalno bogatstvo. Kod kumranskih monaha stručnjaci su pronašli naziv "nepošteni novac" s primjenom na novac koji upotrebljavaju vanjski, grešni ljudi, iako je sama zajednica ovih monaha upotrebljavala novac, ali vlastiti. Zato "nepošteni upravitelj" znači "svjetovni, poslovni, snalažljivi". Steći prijatelje "nepoštenim bogatstvom" znači tako se služiti svjetovnim novcem i drugim dobrima da stječemo prijatelje za eshatonsko vrijeme kad novac i materijalno blago ne pomažu ništa. Prijatelji koji primaju u šatore vječne kad prestane važiti svjetovno bogatstvo su anđeli, sveci i svi kojima smo svojim blagom ili uslugama pomagali u toku zemaljskog proputovanja. Zato, u duhu Lukine teologije o ispravnoj uporabi zemaljskih dobara, "stjecati prijatelje nepoštenim bogatstvom" isto je što i bogatiti se u Bogu pomažući sve koji su u oskudici.
Prilijepimo li se previše uz svoje ušteđevine, postignute uspjehe, kuću i zemaljske veze, tada više služimo bogatstvu nego Bogu. Isus nas danas opominje da u prikupljanju duhovnog blaga nasljedujemo maštovitost poslovnih ljudi u svijetu, ali da se ne dadnemo zarobiti svjetovnim načinom vrednovanja i življenja.
prof. dr. Mato Zovkić