18. nedjelja kroz godinu
Bogatiti se u Bogu
Starozavjetni mudrac, po zanimanju bogati poljoprivrednik, izriče u današnjem prvom čitanju osobno razočaranje što smrću prestaje uživanje osobnog rada i razboritog upravljanja. Pita se, ima li smisla ljudski život protkan napornim radom: "Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!"
U evanđelju neki mladić traži od Isusa da kao ugledni rabin presudi između njega i starijeg brata u sporu oko baštine. Isus to odlučno odbija, u popratnoj izreci sve upozorava na opasnost pohlepe, a u paraboli o ludom bogatašu potiče sve ljude da ne zgrću blago sebi, nego da se bogate u Bogu. Ova biblijska čitanja u današnjoj misi potiču nas na vjerničko vrednovanje zemaljskog rada i sticanja materijalnih dobara. Sam dolazak na misu prigoda je za predah u radnom tjednu. Nedjeljni sveti susret s Bogom te s braćom i sestrama u vjeri je duhovna oaza i milosno vrijeme izvlačenja iz redovnih tjednih poslova, kada u molitvi i žrtvenoj gozbi novog saveza osmišljavamo svoju svagdašnjicu. Dok živimo u materijalnom svijetu, potrebna su materijalna dobra nama i onima koji od nas ovise. Zgrćemo li svojim radom blago samo sebi i svojima? Znademo li izvršavajući zemaljske radne obaveze bogatiti se u Bogu?
U evanđelju neki mladić traži od Isusa da kao ugledni rabin presudi između njega i starijeg brata u sporu oko baštine. Isus to odlučno odbija, u popratnoj izreci sve upozorava na opasnost pohlepe, a u paraboli o ludom bogatašu potiče sve ljude da ne zgrću blago sebi, nego da se bogate u Bogu. Ova biblijska čitanja u današnjoj misi potiču nas na vjerničko vrednovanje zemaljskog rada i sticanja materijalnih dobara. Sam dolazak na misu prigoda je za predah u radnom tjednu. Nedjeljni sveti susret s Bogom te s braćom i sestrama u vjeri je duhovna oaza i milosno vrijeme izvlačenja iz redovnih tjednih poslova, kada u molitvi i žrtvenoj gozbi novog saveza osmišljavamo svoju svagdašnjicu. Dok živimo u materijalnom svijetu, potrebna su materijalna dobra nama i onima koji od nas ovise. Zgrćemo li svojim radom blago samo sebi i svojima? Znademo li izvršavajući zemaljske radne obaveze bogatiti se u Bogu?
Što ima čovjek od sve brige i truda (Prop 1, 1; 2, 21- 23)?
Starozavjetna knjiga iz koje je uzeto ovo čitanje zove se na hebrejskom Kohelet. Naši su je preveli kao Knjigu propovjednika. Kohelet u starozavjetnoj zajednici vjernika je služba, a ne ime. To je član vjerničke zajednice koji čita i tumači riječ Božju na kahalu, svetom sastanku. Ovaj mudrac ostavio je svoje nadahnute propovijedi kao jednu od knjiga SZ. U današnjem odlomku, a pomalo i u cijeloj svojoj knjizi, on postavlja pitanja smisla, jer ne prihvaća ondašnje shvaćanje da su pravednici sretni i zadovoljni već na ovom svijetu. Razmišljajući o razočaranjima koja doživljavaju svi ljudi u svom životu, on otkriva u Bogu smisao besmisla. Samo vjera u Boga pomaže mu da prihvaća paradokse i zagonetke života.
Za hrvatsku književnu riječ "ispraznost" stoji ovdje u hebrejskom izraz hebel koji doslovno znači "dašak, prolazni vjetrić", a u metaforama nešto lomljivo, nestalno, prolazno, isprazno, uzaludno. Ovaj izraz dolazi u Knjizi propovjednika 35 puta te predstavlja osnovnu misaonu nit cijele knjige. Današnji odlomak uzima uvodnu rečenicu koja zvuči kao naslov: "Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!" Zatim je za liturgiju odabran odlomak o mudračevu razmišljanju nad ljudskim radom. Pri svijesti da plodove svoga rada i razboritog upravljanja mora prilikom smrti napustiti te "ostaviti čovjeku koji se oko toga nije trudio" (r. 21), on pesimistički ističe: "I to je ispraznost i velika nevolja!" On ovdje ispušta iz vida radost rada za vlastitu obitelj. Pred ružnom zbiljom prolaznosti i smrti pita se, kakav smisao ima ljudski život, makar i pošteno radio da svojim članovima obitelji osigura pristojan život u svijetu u kojem nitko ne može dolično živjeti bez određenih materijalnih dobara. "Svi su dani njegovi muka i poslovi njegovi jad" je osporavanje ondašnjeg uvjerenja starozavjetnih vjernika da pravednik mora biti sretan. Dok su njegovi religiozni suvremenici držali da je zemaljska sreća cilj ljudskog života, ovaj mudrac otkriva u sebi nemir traganja za nečim višim i trajnijim. Ovaj nezadovoljni bogataš time hoće reći da zemaljska sreća nije dovoljna za utaživanje čovjekove životne gladi i žeđi. S njime bismo i mi trebali danas sebi postaviti pitanje dubljeg i trajnog smisla svega što radimo. Biti iskreno religiozan, znači hrabro postavljati pitanje smisla.
Psalam 95 je zahvalnica Bogu Stvoritelju. S psalmistom i mi danas kličemo: "Dođite, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!" U pozivu psalmiste "O da danas glas mu čujete" nastojmo u svome "danas" čuti osmišljavajući glas Božji.
Sve i u svima Krist (Kol 3, 1-5. 9-11)
Ovaj odlomak je završni dio Pavlove polemike protiv zablude Kološana i početak moralnih uputa za život krštenika u poganskoj sredini. Vjernicima, koji su počeli podlijegati vjerskom strahu pred zlim duhovima u zraku, Apostol poručuje da su vjerom i krsnim pridruženjem Kristu zadobili trajni udio na Kristovoj uskrsnoj pobjedi: "Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!" (r. 1). "Umrijeste" znači krsno umiranje grijehu. Tom zgodom vjernici su postali sinovi i kćeri Božje pa zlo i grijeh nemaju nad njima više vrhovnu vlast. "Život je vaš skriven s Kristom" znači zbiljski duhovni preporod koji u vrijeme zemaljskog proputovanja nije materijalno zamjetljiv, ali je zbiljski. Krštenje je "svlačenje starog čovjeka s njegovim djelima" i "oblačenje novog čovjeka" koji je stvoren na sliku Božju te osposobljen i zadužen da životom pokazuje svoju sličnost s Bogom. Krštenje nije donijelo magijsku promjenu u moralni život krštenika. Zato trebaju izbjegavati poganske grijehe i mane. Jedan od njih je i pohlepa koju Apostol naziva idolopoklonstvo, jer čovjek se počinje klanjati stečenim materijalnim dobrima kao božanstvu.
Jedna od poganskih mana je i nacionalna rascjepkanost. Krštenjem vjernici nisu prestali biti Grci ili Židovi, barbari ili Skiti, robovi ili slobodnjaci. Židovi su prezirali Grke i sve druge narode zato što nemaju objave i žive u opačinama, a Grci su uzvraćali jednakim prezirom Židovima zato što obrezanjem sakate ljudsko tijelo i ne žive kao ostali građani. Barbari su pripadnici naroda koji ne znaju grčki, prema tome "zaostali, zatucani". Skiti su bili divlji narod sjeverno od Kološana koji nije prihvaćao grčko-rimsku civilizaciju. U Crkvi nema nacionalnih, rasnih i staleških razlika, ali to ne znači da su kršćani pošteđeni od nacionalizma. Samo nabrajanje ovih napetosti pokazuje da se Pavao morao boriti za vjerničku jednakost i toleranciju unutar Crkve.
Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu
(Lk 12, 13-21)
Dvije povijesno odvojene zgode Luka je stavio zajedno radi Isusova i vjerničkog stava prema materijalnim dobrima.
U prvoj zgodi "netko iz mnoštva" traži od Isusa presudu u obiteljskoj svađi oko baštine. Mlađi brat morao je nakon očeve smrti seliti u bijeli svijet, a roditeljsko imanje prepustiti starijem bratu, kako se posjed ne bi odviše usitnio i postao nerentabilan. Stariji je brat pri tome morao mlađemu isplatiti u novcu dio koji mu pripada po Zakonu. Mlađi očito nije bio zadovoljan dobivenom svotom. Mjesto da ide na pravi sud, obratio se uglednom Proroku iz Galileje jer su se i drugi židovski vjernici obraćali mjesnim teolozima za presudu u sporovima te bili spremni postupiti kako teolog prosudi. Isus odlučno odbija ne samo zato što mlađi brat traži jednostavno da Božji čovjek presudi njemu u prilog nego zato što se Isus osobno ne veže uz materijalna dobra. On se njima služi, ali im ne robuje. Takav stav traži i od svih ljudi. Njegova opomena je stroga: "Čuvajte se svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje!" (r. 15). Ima i drugih vrsta pohlepe, osim gramzljivosti u materijalnim dobrima. Npr. pohlepa za dominiranjem nad drugima, pohlepa za slavom, znanjem, sportskim uspjesima... U svemu tome nije sadržajni i pravi život. Čovjek je više od onoga što posjeduje, čini, zna, drži pod svojom kontrolom. Isus ovim zove na vjernički sadržajno življenje.
Luka je ovdje dodao Isusovu parabolu o bogatom poljoprivredniku koji ne zna vjernički sadržajno živjeti. Iz općeg konteksta je očito da ovaj poljoprivrednik nije oteo zemlju. Marljivo je dao obraditi njive koje posjeduje, uredno isplaćivao nadničare. Godina je dobro rodila i on stoji pred problemom: kamo spremiti novi urod marljiva rada i razboritog poslovanja? Bog ga u paraboli zove "bezumnikom", iako je ovaj marljivi posjednik postupao po svim pravilima poslovne mudrosti: odlučio je srušiti stare žitnice, sagraditi nove i reći "duši svojoj": "Imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!" Ovdje je "duša" izraz za osobu. Ovaj poljoprivrednik razgovara sam sa sobom u paraboli, prema pravilima istočnjačke književnosti, da čitaoci mognu prodrijeti u njegovo unutarnje raspoloženje i mišljenje. Prema pravilima zemaljskog poslovanja, ovaj bogataš je mudar i poslovan čovjek. Prema objavi koju Isus iznosi, on je bezumnik zato što se ne bogati u Bogu nego "sebi zgrće blago". Iz parabole o snalažljivom upravitelju (Lk 26, 1-13) te o bogatašu i Lazaru (16, 19-31) kao i izreka o pomaganju siromasima u Lk 12, 33 i 18, 22 vidimo što znači bogatiti se u Bogu: tako se služiti materijalnim dobrima i osobnim sposobnostima da pomažemo siromahe svih vrsta. Bogaćenje u Bogu je prihvaćanje osobnog prijateljstva s njime služenjem ljudskoj braći i sestrama. Prihvaćanje Božjeg vrhovništva tako da se ne lijepimo za materijalna dobra i opažamo nevolje ljudi oko nas.
prof. dr. Mato Zovkić