Svečano i dostojanstveno u katedrali sv. Vida u Rijeci 29. rujna liturgijskim slavljem zaključen je program proslave jubileja službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice jedine riječke autohtone družbe - Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. U povodu 170. obljetnice rođenja i 100. obljetnice blaženog preminuća Riječke Majke, sv. misu služio je riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić u suslavlju s krčkim biskupom mons. Ivicom Petanjkom i mnogobrojnim svećenicima.

  Život Marije Krucifikse Kozulić sažet je u tri rečenice kojima su joj naši preci odali poštovanje i zahvalnost. Bila je prava majka siročadi, siromašnih i napuštenih proviđajući im besplatno krov, zaklon, prehranu, odjeću, odgoj i obrazovanje. Prošla je blagoslivljajući sve, blagoslivljajući uvijek. Revnim djelima na slavu Božju i ljubavlju prema bližnjima posvetila je svoju dušu, jednostavnu, čistu, poniznu, hrabru bez uznositosti i ozbiljnu bez strogosti, rekao je mons. Uzinić podsjećajući na rečenice kojima se opisivala buduća blaženica. Tim izrazima zahvalnosti i poštovanja naših predaka pridružujemo se i mi, potomci i svjedoci da je njezino djelo nastavilo živjeti i živi u sestrama Družbe, a koje se trude iz njezina nadahnuća odgovoriti potrebama našega vremena. U kontekstu blagdana svetih Mihaela, Rafaela i Gabrijela, koji se toga dana slavio, arkanđela koji su se na Božjoj strani uključili u iskonsku borbu protiv zla i njegovih posljedica te u svjetlu izrečenog epitafa o Riječkoj Majci, istaknuo je da Mariju Krucifiksu Kozulić možemo danas promatrati kao 'našeg riječkog anđela'. Ona je na strani dobra dala svoj nezanemariv doprinos iskonskoj borbi protiv zla. U tom smislu izdvojio je misli pape Grgura Velikog o evanđeljima da je potrebno znati kako riječ 'anđeli' označavaju naziv službe, a ne naravi. Ne ulazeći u narav anđela koji nas nadilaze i koji su puno savršeniji od nas, rekao bih da i mi ljudi možemo postati anđeli i arkanđeli za druge, poput Marije Krucifikse Kozulić, po dobru koje činimo, često u zlom okruženju svijeta u kojemu živimo. Naša Riječka Majka je zapravo 'velika' upravo po tome što je u okružju zlog svijeta i okolnostima svoga vremena neumorno činila dobro. Ona je prije svega, dobra žena - biblijski vrsna žena - i kao takva, živeći u socijalno podijeljenom svijetu u kojemu je nagli industrijski razvoj socijalno neosviještene Rijeke stvarao puno sirotinje, ona nije kao vrsna žena prošla svijetom ravnodušno i nezainteresirano za druge, nego se prignula nad siromašne, posvetivši svoj život zaštiti, odgoju i obrazovanju mladeži, osnivajući i gradeći karitativne odgojno-obrazovne ustanove i Družbu koja će joj pomoći u izgradnji tog dobrog djela. Navodeći da su Isusu u njegovu djelu spasenja bili potrebni anđeli i arkanđeli, ali i dobri ljudi koji će osnaženi Duhom Svetim i osposobljeni njegovom milošću u zajedništvu Crkve nastaviti njegovo poslanje spasenja svijeta od zloga i njegovih zamki, nadbiskup je istaknuo da je upravo takav čovjek bila Riječka Majka.

 

  U tom kontekstu osvrnuo se na evanđeoski ulomak (Iv 1, 47-51) o susretu Isusa i Natanaela. Osobitost tog Isusova učenika jest da je bio dobar čovjek. To znamo jer ga je Isus opisao kao 'istinskog Izraelca u kome nema prijevare' te mu rekao da ga je vidio 'pod smokvom'. Simbolično to znači biti dobar čovjek. U svjetlu tumačenja biblijskih tekstova dobar čovjek ne znači biti bez pogrešaka, biti bezgrešan. Smokva simbolizira da nismo bezgrešni jer je Bog prve ljude nakon grijeha pronašao pod smokvom. To nam poručuje da nas, unatoč našoj grešnosti, Bog ne odbacuje, već nam oprašta i od nas ne odustaje. Kada znamo da Bog ne odustaje od nas, tada znamo da ni mi ne smijemo odustati od drugih i upravo je zalagati se za svakog čovjeka i njegovo spasenje ono što nam omogućuje 'biti dobri ljudi'. U duhu blagdana koji se toga dana slavio, a osobito sv. Mihaela čije ime znači 'Tko je kao Bog?' i kojega se prvenstveno shvaća u kontekstu moći, propovjednik je pojasnio da biti dobar čovjek ne znači krenuti u borbu protiv nekoga. Ne znači krenuti u ideološke i svete ratove, a zatim i stvarne ratove u kojima se ljudi ubijaju oružjem, ali i riječima. Dobar čovjek je uvijek za čovjeka bez obzira na sve. Dobar čovjek u drugome ne vidi neprijatelja, prijetnju, konkurenciju, nego brata i sestru. Dobar čovjek je opredijeljen za dobro, za Boga. Dobar čovjek je i mudar čovjek. Dobar čovjek je poučljiv i druge uči onome što zna. Dobar čovjek ne može biti prignut nad sebe i nad svoje interese. Dobar čovjek ne gomila novac dok drugi ne mogu zadovoljiti osnovne potrebe. Dobar čovjek ne dopušta da ga u svoje mreže zahvate strukture zla, grijeha ili ravnodušnosti. Dobar čovjek ne krade od drugih kako bi on imao više, već ljubi i oprašta. U dobrom čovjeku se na zemlji ponovo otvara nebo i anđeli nastavljaju ulaziti i silaziti na Sina Čovječjega. Svaki dobar čovjek je znak, stvarnost Božjeg kraljevstva na zemlji, neovisno bio on vjernik ili nevjernik, kazao je mons. Uzinić.

 

  U Rijeci se to dogodilo sa životom Marije Kozulić te se nastavlja i s njezinom Družbom. To otvaranje neba i silazak anđela na Sina Čovječjega s Riječkom Majkom nije se dogodilo slučajno. Da bismo mogli biti i postati dobri ljudi i anđeli za druge, potrebni su nam i dobri ljudi kojima nas je Bog stavio na put i kojima je dao zadaću da budu naši anđeli čuvari, kazao je propovjednik. Navodeći 'anđele' Riječke Majke, najprije je izdvojio njezinu obitelj kao primjer dobre kršćanske obitelji. Obitelj je najvažnija zajednica u formiranju dobrog čovjeka. Spomenuo je podatak koji je izrečen tih dana na Teološko-pastoralnom seminaru kako se u Rijeci 50% brakova prošle godine rastavilo. „To su strašne brojke. To su ruševine obitelji. Unište li se obitelji, nećemo moći imati dobrih ljudi. Jesmo li toga svjesni? Teško netko bez tog temelja može izgraditi sebe u zdravu osobu spremnu da se daruje, a problem rušenja mnogih obitelj jest problem da se ne želimo darovati i služiti.“ Nadbiskup je nastavio istaknuvši kako je Mariji Krucifiksi Kozulić u formaciji pomagala zajednička obiteljska molitva. Ta molitva omogućuje obitelji ostati zajedno i suočiti se s poteškoćama i problemima. Bilo bi važno u obitelji vratiti molitvu koja bi mogla pomoći našim obiteljima, no bojim se da su rijetke one u kojima se zajedno moli. Vratimo molitvu u naše obitelji, poručio je mons. Uzinić.

  Osim obitelji, važnu ulogu u formaciji Riječke Majke imali su duhovnici i svećenici koji su je pratili i s kojima je surađivala, osobito kapucin Arkanđeo iz Camerina. To ukazuje na važnost Crkve u formiranju mladih ljudi kako bi mogli postati dobri ljudi. Ta odgovornost postaje još veća jer prva karika sve manje fukcionira, ali se trebamo pitati funkcionira li i naša? Ne smijemo odustati od zadaće da budemo oni koji usmjeravaju polazeći od Krista i njegova evanđelja, a ne prepuštati tu zadaću tko zna kome, upozorio je propovjednik. Na kraju, sestre Družbe su one bez kojih Mariji Krucifiksi ne bi bilo moguće ostvariti ovo Božje djelo. To nam govori o važnosti onih s kojima se družimo za našu formaciju, ali i o našoj odgovornosti za njihovu formaciju. I u jednom i drugom slučaju važno je 'biti dobri ljudi'.

 

  No, danas nam nije dovoljno samo to ustvrditi, ispričati ono što je ona prošla, nego, nadahnuti primjerom Riječke Majke i onih koji su bili njezini anđeli, vlastitim sposobnostima i vjerom učiniti sve što je u našoj moći da se u Rijeci ponovno dogodi otvoreno nebo i da jedni za druge postanemo anđeli koji uzlaze i silaze na Sina Čovječjega po onima koji su gladni i žedni njegova Evanđelja. Nadbiskup se osvrnuo i na posljednje podatke s popisa stanovništva i činjenice da je Rijeka grad s najmanje katolika, a najviše ateista. To je izazov za nas. U tome ne vidim problem, nego poslanje. Možda i svojevrsnu žeđ onih koji žeđaju za Evanđeljem. Neka nam arkanđeli pomognu da se poput Riječke Majke uključimo i učinimo ono što možemo učiniti i ono na što nas je ona svojim primjerom zadužila i na što nas Gospodin poziva, zaključio je nadbiskup Uzinić. Na kraju, u svoje i uime riječkog nadbiskupa mons. Ivana Devčića, uputio je čestitke sestrama Družbe Presvetog Srca Isusova, a zahvalnu riječ predvoditelju misnog slavlja, kao i svima koji su svojim dolaskom uveličali proslavu, uputila je vrhovna predstojnica Družbe s. Dobroslava Mlakić. Podsjećajući na bogatu povijest Družbe, izrekla je riječi zahvale i 118 preminulih sestara koje su se ugradile u povijest grada, ali i Riječke metropolije.

  Prigodnu riječ na kraju liturgijskog slavlja uputila je uime primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine njegova zamjenica Marina Medarić. Sestrama je čestitala uime PGŽ, svoje osobno ime i Župana te istaknula da je Marija Krucifiksa Kozulić svojim djelima, nesebičnim humanitarnim radom, posvećenosti pomaganju djeci, siromašnima, još za života prozvana Riječkom Majkom. Osnovala je Družbu koja je nastavila njezino poslanje. Vođena ljubavi prema Bogu, tu je ljubav širila nesebično tamo gdje je ona bila najpotrebnija, među djecom, mladima, potrebitima i među svima koji su tražili utjehu i snagu za životne izazove. Obilježavanjem obljetnica u srca pozivamo milost i dobrotu koju je i sama širila skrbeći za siromašne i napuštene. Svojim djelovanjem nas uči da je nesebično davanje najveći dar. Zbog sve dobrote koju je pružala i svega što je činila još za života zaslužila je veliko poštovanje, a njezina duhovna ostavština ima neprolazne vrijednosti. Neka nas posvećenost Riječke Majke potakne na izgradnju boljeg, pravednijeg, solidarnijeg i sigurnijeg društva, kazala je Medarić.

H. Anušić