U srijedu 29. prosinca 2021. nas sedam djevojaka - četiri studentice i tri srednjoškolke, krenule smo iz Zadra u Rijeku sa s. dr. sc. Marijanom Mohorić u kombiju kojim je upravljao o. Franjo Kowal. Bilo je to putovanje u samostan - Božji dom ovdje na zemlji, a odazvale smo se ustrajnih srdaca u traženju Njega. Ako vas tko pita kako se dolazi do toga doma, nije riječ o nekom posebnom putu. Dovoljno je samo nešto sitne radosti, čežnje za Njim i odlučnosti probuditi se i rano ujutro krenuti. Netko će vas dovesti do Njega, kao što je nas s. Marijana pozvala i o. Franjo vozio na ovo naše hodočašće u Rijeku. Bog nam je u ovom danu providio toliko lijepoga. U vožnji bile smo ispunjene tihom radošću koju smo u srcu osjetile, a odražavala nam se na licu dok smo molili krunicu, pjevali, šalili se i smijali.

  Na ulazu u samostan Srca Isusova, u ulici Pomerio u Rijeci, sestre Presvetog Srca Isusova dočekale su nas raširenih ruku. Prema programu bilo je najprije euharistijsko slavlje u kapeli posvećenoj njegovu Presvetom Srcu na kojem su sudjelovale i sestre. Pater Franjo nas je u propovijedi potaknuo na razmatranje tri otajstva, tri čuda ljubavi koje je isticala službenica Božja Majka Marija Krucifiksa: jaslice, križ i euharistiju.

  Objed je također bio obilat ljubavlju. Započeli smo najprije okrepom duše, pa tijela, a onda smo se i zasladili. Slast nije bila samo u kolačima nego i u upoznavanju života i duhovnosti utemeljiteljice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, Majke Marije Krucifikse koju nam je predstavila vrhovna predstojnica s. Dobroslava Mlakić. Bilo je lijepo doći u ovu kuću u kojoj je njegova službenica djelovala, gdje se posvetila siromašnoj djeci vršeći volju Božju. Pozvalo ju je Božansko Srce i ona se odazvala. Gledajući slike, prošlost i biti u sadašnjosti - na mjestu na kojem je živjela i vršila svoje poslanje Majka Marija Krucifiksa, gdje se Bogu predala, ispunile su se i naše duše posebnom ljubavlju prema Srcu Isusovu.

  Ako čeznemo za Bogom i tražimo ga, gdje god bili i kakvi god bili, naći ćemo ga. Takvi osjećaji ispunili su nam duše i pri posjetu Kuće matice na Drenovi i u Dječjem vrtiću „Nazaret“. I ovdje su nas dočekale sestre raširenih ruku i otvorena srca. U dječjem vrtiću primila nas je s. Kristina Tunić. Jednostavni razgovor, osmjeh i zagrljaj - ispunjeni toplinom i blagoslovom, pomogli su nam da se otvorimo Božjoj ljubavi kao i ove sestre.

  Na kraju, krenule smo ondje, gdje se svaka duša susretne s Isusom i Marijom, htjela ona to ili ne, gdje se svaka njezina žeđ za njima ovdje na zemlji može utažiti. U svetištu Majke Božje Trsatske razgledali smo, molili, zahvaljivali i predali nebeskoj Majci svoje molbe. Bio je to doista, prigodan završetak našeg hodočašća sestrama, Bogu i nebeskoj Majci. U večernjim satima zaputili smo se prema našem dragom Zadru gdje su nas Bog i naši bližnji dočekali promijenjene.

  Vožnja prema Zadru bila je povremeno kroz maglu, ali u zagrijanom kombiju to nam nije smetalo. Kad čovjek na svom duhovnom putu ima trenutke utjehe, kad bezbrižno provodi dane s Bogom i tako ga jednostavno pronalazi u svemu i vozi se bez poteškoća Njegovim cestama, dođu i trenuci tame, noći i magle kad se sporije vozi, ali ipak kreće se polako naprijed i dođe onamo kamo nas je Bog uputio. Zatim dođe velika noć iz koje se izrodi svjetlo i osoba je obogaćena još jednim iskustvom Boga. Posjet sestrama i/ili susret s Bogom u osobnoj pustinji – na isto dođe. Bilo je tako i te srijede, posljednjeg 29. u mjesecu ove godine, kad se rado sjećamo Majke Krucifikse koja je za Nebo živjela dok je na zemlji prema potrebitima s ljubavlju hodila.

Sara M.