Drugi dan trodnevne duhovne priprave, 27. rujna, održan je u samostanu sestara Presvetog Srca Isusova na Pomeriju. Misno slavlje u 18 sati predvodio je vlč. Saša Ilijić u koncelebraciji s mons. Nikolom Imbrišakom, a slavlje su glazbeno animirale sestre Družbe Presvetog Srca Isusova iz Rijeke.

  Vrhovna predstojnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova u Rijeci i postulatorica kauze za proglašenje blaženom službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić, s. Dobroslava Mlakić uputila je dobrodošlicu vlč. Ilijiću i srdačno pozdravila sve prisutne koji su došli i drugi dan trodnevne duhovne priprave za spomendan blaženog preminuća u čast Riječke Majke.

  „Jučer smo trodnevnu duhovnu pripravu započeli u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, u crkvi krštenja naše Majke, a drugi dan nastavljamo ovdje u samostanu gdje je naša Riječka Majka boravila. I drugoga dana ove trodnevne duhovne priprave je vlč. Saša Ilijić s nama, krčki svećenik i postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega krčkog biskupa Antuna Mahnića. Pozdravljam i mons. Nikolu Imbrišaka koji je uvijek s nama, a Vama, velečasni Ilijiću, zahvaljujem što ste prihvatili predvoditi trodnevnu duhovnu pripravu. Biskup Antun Mahnić i Majka Marija Krucifiksa Kozulić su suvremenici i puno je stvari što ih povezuje, a najviše to što su i jedno i drugo imali sluha i srca za potrebite, a bili su veliki molitelji i klanjatelji Božji. Svakako će nam još puno toga reći i velečasni te ražariti naša srca da se mi više i zaufanije molimo i utječemo slugama Božjim da ih što prije ugledamo na oltaru“, zaključila je s. Dobroslava.

  „Važno je da se kao i sinoć ujedinimo oko jedne misli, a to jest da je Gospodin silan i čudesan u djelima svojim, a ta djela njegova smo mi ovdje, ta djela njegova su oni koji su nas pretekli u vječnost, ta djela njegova su sveci i svetice Božje, to djelo je i službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić – svi smo mi to djelo njegovo, njegova svetinja i Bog je u svima nama svet“, započeo je propovijed vlč. Ilijić. „To je važno imati na umu ove trodnevnice, ali i svakoga dana našega života jer iz te misli proizlazi sve ostalo. Slušali smo današnje evanđelje po Luki koje je nastavak jučerašnjeg. Jučer smo slušali onaj događaj s Herodom gdje Herod tetrarh čuvši za Isusa, želi ga upoznati i pita za Isusa – on traži priliku da upozna Isusa. U Herodu su sadržane komponente – slušati, čuti, tražiti i naći. Danas nam evanđelist Luka dodaje nastavak jučerašnjeg evanđelja i možemo reći da dolazimo u sredinu njegova evanđelja, da želi dovršiti priču – priču slušanja, traženja i prelaska na življenje. Za razliku od Heroda, danas imamo apostole, učenike koji slušaju Isusa. Učenici su pošli za Isusom, našli su Isusa i sad ih Isus želi poučiti kako živjeti. Pokušajmo i mi maštom ući u ovaj događaj među apostole koji slušaju, koji žele živjeti Isusa Krista. Koja je razlika između herodovskog hoda i hoda jednoga učenika. Herod hoda i sluša, i sve želi podrediti svojemu mišljenju, sve želi podrediti svojim stavovima i svojoj vlasti. Takav način traženja ne može dovesti do Isusa. Učenici su oni koji zajedno s Isusom lome kruh i takav način traženja može nas donekle dovesti do Isusa. Isus nas, koji smo čuli na raznim stranama o njemu, pita što mi kažemo tko je on. Upoznati Isusa nije čin vjere, živjeti Isusa nije čin vjere, nego je stil života koji rezultira povjerenje. Moj stil života će se odraziti na to mogu li ja doći do spoznanja Isusa Krista. Vidjeli smo Herodov stil života – hoda, traži, želi podvući svoje interese i ne dolazi do Isusa Krista, ne želi slušati i ne želi vidjeti. Učenik koji želi upoznati je onaj koji stil svojega života podređuje Isusu Kristu – kako je On živio, kako je On djelovao, kako je govorio. Sve su to komponente koje govore kako nasljedovati Isusa Krista. Nasljedujući Isusa Krista dolazimo donekle do iskustva Isusa Krista, dolazimo donekle do iskustva da znamo reći Isus je za mene to. Nemojte se prestrašiti zato što kažem 'donekle' jer smo mi još uvijek tražitelji. Vidjet ćemo ga ako smo svoj stil života stavili na njegov put, ako smo naša dva puta izravnali, iako će ti putevi zbog grijeha šarati, ali ćemo se uvijek pronalaziti u Isusu Kristu. 'Tu sam došao zato što sam se cijeli svoj život trudio živjeti evanđelje da bih ga mogao prepoznati.' Isus govoreći Petru govori i nama, da budemo iza njega i da On bude naš put, onaj svjetionik prema kojemu ćemo svoj život okretati jer ako smo ispred Isusa idemo u provaliju. Isus želi da ga imamo ispred sebe i da njega gledamo i kada u njega gledamo onda sve ono što dolazi i okreće naš život, ponovno se vraća i centrira na onoga u koga gledamo. Majka Marija Krucifiksa Kozulić je na putu svetosti. Bila je usmjerena na Isusa Krista, usmjerena na Presveto Srce Isusovo, u svim teškoćama i tegobama, razmišljanjima i razmatranjima i na svim mogućim nesuglasicama. Ona je usmjerena na njega i govori mu: 'Dozvoli mi da umrem sveta.' Ovo možemo parafrazirati i reći: 'Dozvoli mi da dođem tebi. Dozvoli mi da cijeli ovaj svoj život s tobom slavim, s tobom živim, da se s tobom radujemo.' Drugim riječima, dozvoli mi da budem u tvojoj ljubavi. Ljubav kroz život koji je sada davala neka ispuni cijelo njezino biće, duh i tijelo o uskrsnuću u Kraljevstvo Božje.

  Dragi svi, večeras bih htio da osim onoga što sam govorio da smo pozvani na svetost, ponesemo želju da se naš stil života, kao što ga je živjela službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić, izravna ili nasljeduje na stilu života Isusa Krista, da ostanemo zagledani u njega unatoč svim poteškoćama i protivštinama svijeta. Kada je službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić odlučila okupiti sestre oko Isusa Krista koje žele raditi na izgrađivanju Kraljevstva Božjega na zemlji, potražila je prije svega pomoć mnogih svetaca. Ovdje bih se posebno htio dotaknuti jednoga sveca o kojemu ona previše ne govori, ali se u njezinu životu može nazirati život toga sveca. To je sveti Franjo Asiški. Majka je molila da umre sveta. Sveti Franjo Asiški prije svoje smrti molio je da mu, prije nego umre, Gospodin udijeli dvije milosti – da za svoga života koliko može osjeti onu bol koju je Isus podnio tijekom pregorke muke i da u svome srcu osjeti onu neizmjernu ljubav koju je On, Sin Božji, dragovoljno podnosio za nas grešnike. Što on moli, a što moli Majka? Dvije čudne milosti – moli bol i moli ljubav. Mi ćemo te dvije stvari odvojiti, ali oni mole u jednom. Živjeti svetost znači živjeti i bol i ljubav. To dvoje uvijek ide zajedno, nema ljubavi bez bola. I zato kada gledamo Majku, čiji je život bio toliko isprepleten turbulencijama, nepravdama, vidimo bol, ali u tome i ljubav i žrtvu. Ta njezina bol bila je itekako djelotvorna jer je u svemu tome pronalazila kako ostati zagledana u Isusa Krista. Svi imamo turbulencije u svojim životima. I sveci su to prolazili, ali ono što su dali na vani je ljubav jer su ostali zagledani u višu silu pa su rekli ako je Gospodin toliko trpio, toliko nas ljubio i za nas to učinio da i oni to žive i osjete. To nam svima želim, da i ove druge večeri porastemo u ljubavi jedni prema drugima, u ljubavi prema Bogu i da svoje živote uvijek usmjeravamo Isusu Kristu i njegovu Božanskom Srcu koje kuca za svakoga čovjeka“, poručio je vlč. Ilijić.

  Na kraju misnog slavlja, sestre i prisutni vjernici zajedno s predvoditeljem misnog slavlja ispred slike Riječke Majke izmolili su molitvu službenici Božjoj Mariji Krucifiksi Kozulić.