Drugi i treći dan trodnevne duhovne priprave uoči proslave Dana Riječke Majke održani su u kapelici Družbe sestara Presvetog Srca Isusova na Pomeriju u Rijeci. Misno slavlje predvodio je gvardijan Trsatskog svetišta fra Bernard Barbarić. Oba dana obilježena su raznovrsnim programom koji je pripremila Družba, a u glazbeno animiranje euharistije uključile su se učenice Ženskog učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić i riječki katedralni zbor Cantores Sancti Viti.

  U homiliji drugoga dana trodnevne duhovne priprave fra Bernard je prisutnima govorio o svetosti. Sveci uvijek najviše govore o sebi, govoriti o njima uvijek je nezahvalno jer što god se kaže prazno je i nikada nije dostatno. Sveci su govor neba, rekao je započevši svoju propovijed i dodao da je svet čovjek uvijek protivština ovome svijetu i ne nailazi na razumijevanje nego na mnoge neprilike u vlastitom životu. Promatrajući životni hod naše Riječke Majke koja je potjecala iz bogate obitelji i mogla je imati lijep i uspješan život, ostajemo zadivljeni koliko je bila jednostavna, skromna i pobožna. I kada je imala, a još više kada je ostala bez svega. U tome se prokušavaju sveci. Kada gledamo njezin život vidjet ćemo da je neprestano nešto gubila. Izgubila je bogatstvo, obitelj pa onda i duhovni oslonac koji joj je trebao biti oslonac u životu i radu. No veličina čovjeka je u tome da se nikada ne gasi. Ono što je Božje ne može se utrnuti, nego živjeti jer se ne može ugasiti Duh Božji. Iz Knjige Propovjednikove koja govori o ništavnosti i ispraznosti čovjeka čuli smo o svim našim očekivanjima koja i dovode do razočaranja. Gledajući sliku Majke Krucifikse i čitajući o njoj, pročitao sam, rekao je fra Bernard, da je bila ozbiljna i blaga. To je Božja odlika. Vjerujem da Majka Krucifiksa nije puno toga očekivala u svome životu. Brinula se o potrebitima, ali je i sama iskusila kako je biti u potrebi. Poruka svetaca je da ne odustanemo. Današnje evanđelje nam isto donosi nešto neočekivano. Kaže da je mladić 'htio vidjeti Isusa'. Koja je razlika između vjere i znatiželje? Vjera uvijek ide dalje od znatiželje. Susresti se s Bogom, pustiti ga u život je ono što vodi dalje i to je ono što čine sveci. To je prepoznala naša Marija Krucifiksa jer je ona živjela od euharistije. Činila je ono što je Bog stavio na njezin put. Brinula se za malene, za odbačene i siromašne i to je iz dana u dan činila u svome životu – bila je ustrajna. Ustrajnost je uvijek ono što je u Bogu i to je ono što košta. Povjerenje u Boga košta, košta gubitka vlastitog sebe, i to je veličina svetaca. To je čisto evanđelje – uzeti svoj križ i poći za Isusom. Križ je naš vlastiti život. Pusti sebe i stavi Boga ispred sebe. To je živjela i Marija Krucifiksa svaki dan – izgubila je sebe i živjela je ono što je Božje. Zanemarivati sebe i pomagati bližnjemu je poziv svakoga dana svima nama. Najbitnije je biti svjestan svoje ljudskosti i svoje nedostatnosti i biti svjestan Božje veličine, dobrote, ljubavi, milosrđa i strpljivosti. Na kraju, fra Bernard je poželio svima da imaju blago srce Riječke Majke, srce kakvo je ona imala – barem djelomično, ljubav prema Bogu iznad svega i ljubav prema bližnjemu.

  Nakon misnog slavlja prisutnima se obratila vrhovna predstojnica Družbe s. Dobroslava Mlakić. Zahvalila je svima na dolasku te ih je pozvala u dvoranu gdje se nastavio prigodni program koji su pripremile djevojke Ženskog učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić. Program je vodila odgojiteljica Doma Katarina Štambuk. Scenskim igrokazom i glazbenim točkama obilježeno je predstavljanje Godišnjaka Doma te je zaključen program drugoga dana trodnevnice.

  Zadnjega dana trodnevne duhovne priprave u homiliji fra Bernard je prisutnima nastavio govoriti o svetosti osvrnuvši se na život i rad Majke Marije Krucifikse Kozulić. „Vjerujem da svi želimo znati što će biti i trčimo uvijek pred rudo“, rekao je. "Život u Bogu je sasvim nešto drugo. To je povjerenje u kormilara s kojim se osjećamo sigurno jer bez njega brod ne može nikamo. Često stvarnost uspoređujemo s nadom, ona koja vodi ljudski život u određenom smislu. Zato nam Propovjednik danas izvrsno govori – sve ima svoje vrijeme. Mi bismo voljeli da nekad vrijeme ide brže, a nekad sporije. Svetost ima odliku raspoznavanja vremena jer se svetost utemeljuje u svetome. To je odlika naše Majke Krucifikse. Ona je znala prepoznati svoje vrijeme. Uvijek će nešto umirati u našem životu, ali će se novo i rađati. Uvijek će netko rušiti naše snove, ali Bog će dati novu snagu da gradimo nešto novo. Uvijek ćemo plakati za nečim, ali Bog će nam dati radost. Majka Krucifiksa je pokušala nešto graditi u svome životu, ali to je nekome smetalo. Njoj to nije smetalo niti je obeshrabrilo. Svatko od nas je pozvan prepoznati znakove vremena u kojemu živimo. Majka Krucifiksa je to znala. Ne ona, nego Duh Božji koji je živio u njoj. Mi bismo nekada htjeli činiti najbolje za Boga, ali Bog ne gleda na to, On gleda na nas, On želi našu raspoloživost. U našim htijenjima i željama razočaramo se i ljutimo na Boga kada nešto ne dobijemo ili ne ostvarimo, a zaboravljamo ono najbitnije, a to je da Bog to tako nije htio, nije Božje. Treba plesati s Bogom, uhvatiti njegov korak, njegov ritam u vlastitom životu, jer On silazi u moju stvarnost kako bih ja bio sretan i ispunjen. Ne ono što ja mislim da bi trebalo biti, nego ono što će mene ispuniti kao pravoga čovjeka. S Bogom se ne živi jedan tjedan ili mjesec, nego dan po dan. Ono što izvire iz svake misli i iz svakog dijela života Majke Marije Krucifikse je biti temeljito Božji. Ona je znala u svome životu prepoznati vrijeme. Konstantno je ustrajala, nije odustajala od onoga što je Božje. Iz dana u dan nosila je svoj križ i vjerujem da je na sutrašnji dan mogla s radošću reći: 'Dobar sam boj bila, trku završila, vijenac života zaslužila'. Želim nam svima da tako živimo i da možemo zadnji dan svoga života reći: 'Hvala ti što si mi ti pomogao u trci moga života, što me nisi ostavio i što mi nisi dopustio da te ostavim'. Neka nam Majka Krucifiksa bude snaga da to možemo. Imamo našu Riječku Majku koja nas i danas poziva da živimo svoju vjeru. Neka Bog blagoslovi vaše korake i neka svima bude zagovornik na putu u vječnost“, zaključio je uz ostalo propovijed fra Bernard.

  Duhovna priprava zaključena je predstavljanjem spota i pjesme o Riječkoj Majci koju je napisala Barbara Brezac Benigar. Zahvalila je Družbi na podršci i suradnji koju je imala te svima koji su sudjelovali u projektu i stvaranju spota. Sestra Dobroslava tom je prigodom uručila darove dječici, 'malim glumcima', koji su sudjelovali u snimanju spota i koji su prikazali pravi apostolat koji je Riječka Majka njegovala do kraja svoga života.