Iz života

Preminula s. M. Vjekoslava Radman



s. M. Vjekoslava (Stajka) Radman
 
  Okrijepljena svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminula 7. kolovoza 2018. u 85. godini života i 55. godini redovništva naša s. Vjekoslava Radman.
  Vjerujemo da su i u njezinoj duši odjekivale riječi Evanđelja dana koje je Isus uputio Petru, kad je i lađa njezina života, katkada šibana valovima životnih teškoća i u zadnje vrijeme bolesti, prešla s druge strane obale: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se! A Petar prihvati i reče: 'Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!' A on mu reče: 'Dođi!'” (Mt 14, 22-36).
  Naša s. Vjekoslava rođena je 6. veljače 1933. godine u Nijemcima kod Vinkovaca od kršćanskih roditelja, oca Ilije i majke Mande r. Meseljević.
  Na krštenju, sljedeći dan, u župnoj crkvi sv. Katarine Aleksandrijske u Nijemcima dobila je ime Stajka. Sakramenat sv. potvrde primila je 31. kolovoza 1947. Uz s. Vjekoslavu koja je bila najstarija i pomagala kod kuće gdje je bilo potrebno, roditelji su podigli i drugu djecu koja su se već preselila u vječnost, a ispratili su ih još živuće sestre Eva i Katarina.
  U zrelim godinama svoga života, u ožujku 1961. odlučila je slijediti Krista i iz ravne Slavonije uputila se u Crikvenicu gdje je nakon nekoliko mjeseci kandidature, 3. listopada 1961. primljena u novicijat u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Prve zavjete vjernosti Gospodinu položila je godinu dana kasnije, 3. listopada 1962. Svoj doživotni „da“ izrekla je također 3. listopada 1968. godine i zavjete položila u ruke časne majke s. Franciske Ivković i pred riječkim biskupom Josipom Pavlišićem.
  Tijekom 55 godina svoga redovničkoga služenja i predanja Gospodinu po svetim zavjetima djelovala je na području tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije, Porečke i pulske biskupije te Zagrebačke nadbiskupije u uređenju crkve i ostalim domaćinskim poslovima u župama Cetingrad, Brod na Kupi, Klanac, Senj, Ličko Lešće, Divjake, Ravna Gora, Krasno, Cernik, potom u župi Sv. Obitelji u Rijeci, u Franjevačkom samostanu u Crikvenici, u Bogoslovnom sjemeništu u Rijeci, u župi Sv. Križa u Ogulinu, u Puli te u našim samostanima u Slatini i u Dobrinju u njezi bolesnih i nemoćnih.
  Zadnjih nekoliko godina svoga života provela je u Kući matici u Rijeci pomažući u zajednici koliko su joj dopuštale zdravstvene teškoće koje je mirno i strpljivo podnosila, zahvalna srca za sve.
  S. Vjekoslava je bila tiha, požrtvovna i marljiva, pobožna i oslonjena na Gospodina trudila se svojim redovničkim životom biti znak onima kojima ju je Božja providnost slala.
  Sprovodne obrede prevodio je na starom drenovskom groblju u četvrtak 9. kolovoza mons. Nikola Uravić, povjerenik za redovnice Riječke nadbiskupije. Na svetoj misi zadušnici u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije Karmelske uz mons. Uravića koncelebrirali su mons. Gabrijel Bratina i o. Branko Zebić, karmelićanin.
  Neka je Gospodin nagradi za sve što je za života činila i u vječnosti joj udijeli svoj mir i počinak u svom Presv. Srcu.
s. Lidija Turić