Iz života

Proslava svetkovine Družbe u Kući matici




 
  Nakon trodnevne pripreme koju je predvodio vlč. dr. Mario Tomljanović, rektor Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u Rijeci, u petak 8. lipnja svečano je u Kući matici proslavljena svetkovina Presvetog Srca Isusova. Prijepodnevno euharistijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić, a u koncelebraciji je bilo desetak svećenika. U prigodnoj propovijedi Nadbiskup se posebno zadržao na svjedočanstvu sv. Ivana apostola o krvi i vodi koje su potekle iz Isusova probodenog Srca. Taj evanđeoski odlomak potom je protumačen u svjetlu Starog i Novog saveza kako bi u njem otkrili poruku spasenja koje nam je darovano po Isusovoj žrtvi podnesenoj iz ljubavi i poslušnosti prema Ocu, zaključio je Nadbiskup.
  Ta poruka spasenja, o Isusu – Jaganjcu bez mane koji oduzima grijeh svijeta, potom je još bolje osvijetljena trima evanđeoskim prispodobama o milosrđu: Dobrom Pastiru, ženi koja traži izgubljenu drahmu i onu o izgubljenom sinu, odnosno milosrdnom Ocu. Te nam „slike“ predstavljaju božansko Srce. U njima nas Bog poziva da se zagledamo u svoje srce i potrudimo se uvidjeti čime je ono ispunjeno. Ako smo iskreni pred sobom, pred Bogom i jedni pred drugima, uvidjet ćemo da je i svakome od nas potrebno pokajanje i oproštenje. „Komentirajući te Lukine prispodobe o Božjem milosrđu, papa Benedikt XVI. u nagovoru je uz molitvu Anđeo Gospodnji, u rujnu 2010., između ostaloga, rekao: 'Dragi prijatelji, kako ne otvoriti svoje srce sigurnosti da nas Bog ljubi, premda smo grešnici? On nam neumorno ide ususret, uvijek prvi prelazi put koji nas dijeli od Njega.'“ Stoga je Nadbiskup na kraju potaknuo sve prisutne da ne budu ravnodušni na tu činjenicu te, da po uzoru na prvu kršćansku zajednicu, daju prednost svjedočanstvu u ljubavi.
  Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je klanjanje do večernje sv. mise u 18 sati koju je predvodio vlč. Kristijan Malnar, župnik na Donjoj Drenovi, a koncelebrirao je mons. Gabrijel Bratina. U homiliji se vlč. Malnar posebno zadržao na simbolu srca. U liturgijskom kontekstu taj simbol govori nam o punini ljubavi Božje koja nam se očitovala u Isusu Kristu. „Činjenica da je on darovao svega sebe, svoje Srce, za svakog od nas poimence, ne može nas ostaviti ravnodušnima jer nas ta nenadmašiva ljubav potiče da otvorimo svoja srca pozivu na uzvrat ljubavi, tj. pozivu na svetost. Bog nam je darovao sve, svoje Srce, da u njemu tražimo sve što nam je potrebno i da od njega učimo ljubiti kao što je on ljubio, svaki dan i u svakoj situaciji, u sve većem predanju. Tako će naš život biti 'živa' pokaznica koja će donositi ljubav Božju, sebedarnu, istinitu, neproračunatu,… ljubav koja nam govori o Bogu, a ne o nama samima. Takva ljubav izgoni strah, a ostvaruje zajedništvo“, zaključio je vlč. Malnar.
  Ovaj kratki prikaz našeg slavlja svetkovine Družbe, u kojem su nam se pridružile i sestre milosrdnice i vjernici laici, zaključujem molitvom sv. Gertrude, koju je molila i naša Majka Utemeljiteljica:

„Pozdravljam Te, Presv. Srce Isusovo,
Srce moga Spasitelja,
živi i neiscrpni izvore radosti i vječnoga života,
neizmjerna riznico božanstva,
gorljivi ognju božanske ljubavi!
Ti si moje utočiste, moje prebivalište, moje sve.
Srce puno ljubavi rasplamti moje srce ognjem,
koji Tebe rasplamćuje.
Ulij sve milosti u moje srce,
koje iz Tebe kao iz izvora istječu.
Daj da moja duša bude s Tobom vazda sjedinjena i
da se moja volja Tvojoj vazda potpuno podlaže.
Samo jedno Te molim,
Tvoja volja neka bude jedino pravilo i
jedini cilj svih mojih djela.
Ovomu se pouzdano nadam od Tebe. Amen.“
 
s. Marijana Mohorić