Uvijek me razveseli poziv mojih dragih sestara Martine i Marijane, pogotovo kad me pozovu na duhovnu obnovu u samostan. Srce mi se tada ispuni još većom ljubavlju i toplinom. Teško je riječima opisati kako se lijepo osjećam u njihovoj blizini. Svaka duhovna obnova kod njih je sve ljepša i ljepša. Svaki put se osjeti neizreciva ljubav, zajedništvo, toplina, radost, Isusova i Marijina blizina. Svakom obnovom moja vjera je sve jača i jača. Uvjerena sam da isto mišljenje dijele i ostale djevojke koje su prisutne na tim obnovama.

  Tako je za mene bilo i 17. ožujka u samostanu „Nazaret“ na Drenovi kada smo se, nas 41 djevojka, okupile na duhovnu obnovu. Sa sestrama smo promišljale o svojemu životnom putu s Bogom. Isus nas vodi, daje nam snagu, tješi nas kad je teško i diže nas kada padamo. Saznanje kako Bog ni u najtežim situacijama nije digao ruke od nas daje nam poleta da damo sve od sebe i živimo svoj život kao dar i zadatak. Postoji Prijatelj i Suputnik koji nikada neće otići od nas. To je Isus. On će nadomjestiti našu krhkost svojom snagom i naše nedoumice svojom jasnoćom. Trebamo mu stoga zahvaljivati i slušati njegov glas u molitvi, jer njegova ljubav prema nama je neizreciva i neiscrpna. U ozračju te ljubavi možemo naprijed hodati i ići k Cilju. Kada se na naš život nekada nadviju mračni oblaci, Isusova ih ljubav raspršuje.

  Hvala ti, dragi Isuse, na svakoj ovoj obnovi i na svim darovima koje nam daješ. Zahvaljujem Ti što si na moj put stavio drage sestre i sve djevojke koje sam upoznala na duhovnim obnovama.
  Isuse, uzdamo se u Tebe i neka Tvoj blagoslov siđe na nas!

Anamaria P.