Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.
Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi!"
Siniša Glavašević: „Priča o gradu“
Naš Dom dvaput je obilježio ovaj mučenički spomendan: u srijedu 15. studenoga sudjelovanjem u Mimohodu sjećanja koji već jedanaestu godinu u kontinuitetu organiziraju Zdrug katoličkih skauta Riječke nadbiskupije, Prva sušačka hrvatska gimnazija, Zajednica udruga branitelja iz Domovinskog rata Primorsko-goranske županije i Klub navijača Armada Rijeka te u četvrtak 16. studenoga u našoj kapeli Presvetog Srca Isusova molitvom za sve pokojne i nestale vukovarske, ali i sve ostale žrtve Domovinskog rata.
U mimohodu su u koloni koja je krenula iz Vukovarske ulice, od murala VUKOVAR predvođena Armadom i braniteljima, u pratnji ravnateljice s. Anite, s. Dobroslave, s. Regine, s. Lidije i kandidatice Tee, sudjelovale i učenice Ana B. i Iva M. Obje kolone, s istočne i zapadne strane grada Rijeke našle su se u isto vrijeme, u 20.30 na Mostu hrvatskih branitelja Domovinskog rata gdje je održana molitva za sve poginule u Vukovaru i Hrvatskoj koju je predvodio kancelar Riječke nadbiskupije mons. Nikola Imbrišak.
Sljedeće večeri u kapeli Doma još jednom smo se prisjetili svih žrtava koje je podnio Vukovar – grad heroj. Uz nadahnuti duhovni nagovor s. Anite, zapalile smo svijeće za sve pokojne, pomolivši se uz zahvalu što svi mi danas možemo živjeti svoje živote zahvaljujući njihovoj velikoj žrtvi. A nema žrtve veće od te! Zapaljene svijeće nas podsjećaju na duše umrlih, a one su još uvijek nazočne u našim životima. Možemo i moramo biti zauvijek zahvalni našim braniteljima, jer su se izborili za našu i slobodu naše domovine! Da nisu uspjeli, mi danas ne bismo uopće bili živi ili bismo živjeli, ali ne bismo bili slobodni. Svakog dana zahvaljujmo Bogu što nas je izbavio iz velikog zla!
„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje“ (Iv 15, 9-17).
Ana B., 4. r. Medicinske škole
Terezija D., 1. r. Medicinske škole
|
|