Moja malenkost u predstavi je imala ulogu sjemenke i sretna sam zbog toga. Htjeli smo, naime, prikazati put nastanka kruha kao hrane, ali i Božjega simbola. Isus je rekao: „Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12, 24). Želimo li nešto postići, trebamo se potruditi, odnosno umrijeti sebi. Isus je pšenično zrno koje je umrlo za nas i postalo kruhom života.
  Neslomljivi Bog se razlomio za nas. Zašto je Bog u euharistiji odlučio ostati među nama baš u obliku kruha? Zato što nam je kruh blizak, on je naša svakodnevna hrana. Bog nam želi biti blizu. Nadalje, kruh je hrana koja nam daje snagu za život. Na isti način nam je i Bog neophodan, jer je Stvoritelj svega. Stoga, Isus veli: „Ja sam kruh života“ (Iv 6, 35). Kada blagujemo tijelo Isusovo, blagujemo kruh života vječnoga. Zašto je odabrao vino da bude njegova krv? Vino je simbol radosti. U vinogradu je mnogo posla, zato je veliko veselje kada se napravi dobro vino. Isus je želio da nam njegova krv bude radost, jer je ona cijena našega spasenja, po njoj su nam otvorena vrata neba.

  Sva ta životna snaga sadržana je u jednoj jedinoj maloj sjemenci. Mi smo te sjemenke na Božjoj njivi. Kada umremo svojoj i prepustimo se Očevoj volji, tada nam On može dati da rastemo, brinući se pritom o nama s ljubavlju kako bismo mogli dati obilan urod. Ili, kako je to lijepo rekla naša draga Marija Krucifiksa Kozulić: „Sva se svetost sastoji u riječima: Da, Oče!“

Iva M., 1. r. Salezijanske klasične gimnazije