Biti maturantica jedno je nevjerojatno iskustvo; sve školske i domske obveze privode se kraju u što ubrajamo i naše odlaske na sve četiri dosadašnje regionalne i državne domijade. Ovogodišnja Državna domijada u Rovinju bio je naš zadnji turnir odigran za Dom. Ne možemo opisati koliko smo bile tužne zbog te činjenice, a u isto vrijeme i jako sretne zbog samog natjecanja.

  Većinu naših suigračica poznavale smo iz prijašnjih godina. U turnir smo krenule bolje nego što smo očekivale, sve smo mečeve dobivale s rezultatom 2:0, no nešto se promijenilo u zadnjem kolu. Zaigrale smo na sve ili ništa, odlučno, bila je to najnapetija i ujedno najbolja partija u životu, te smo na kraju osvojile izvrsno 2. mjesto.

  Osjećaji su se izmjenjivali u rasponu od tuge do euforije, ali na kraju je ipak prevladao osjećaj zadovoljstva. Uz naš turnir gledale smo i ostatak programa iz područja kulture te glasno navijale za predstavnike naše Regije. Bila je to još jedna i ujedno posljednja od naših domskih avantura, koje ćemo zauvijek pamtiti. Zahvalne smo Domu koji nam je to omogućio, odgojiteljicama koje su uvijek bile uz nas i najglasnije navijale, svima koji su za nas molili i podržavali nas. Ove četiri školske godine bile su pune šahovskih bitki i slatkih pobjeda, ali najviše predivnih druženja.

Antonela B., 4. r. Gimnazije A. Mohorovičića

Mikela O., 4. r. Medicinske škole u Rijeci