Svetkovina Presvetog Srca Isusova i ove je godine svečano proslavljena u Kući matici naše Družbe u Rijeci na Drenovi. Prijepodnevno euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli u 10.30 sati predvodio je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika i dva đakona, a liturgijsko slavlje pjevanjem su animirale sestre naše Družbe pod ravnanjem s. Valentine Marinović.

  Nadbiskup Devčić potaknuo je sve nazočne na promišljanje o bezgraničnoj Božjoj ljubavi koja sve pokreće, koja čovjeka stvara i spašava, ali i poziva na sebedarnu ljubav po uzoru na onu koja nam se očitovala u Isusovu probodenom Srcu. Bez ljubavi koja nema granica, nema sreće unatoč svemu što možemo imati. Takve ljubavi treba u svakom vremenu. I danas su nam potrebni svjedoci autentične Božje ljubavi bez koje nema pravoga života, istaknuo je mons. Devčić, zahvaljujući ujedno za život i djelovanje sestara naše Družbe čije postojanje proizlazi iz ljubavi Presvetog Srca Isusova.

 

 

  Nakon prijepodnevnoga misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje do večernje sv. mise u 18 sati koju je predvodio don dr. Elvis Ražov, pročelnik Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru u koncelebraciji s o. Franjom Kovalom, mons. Gabrijelom Bratinom i vlč. Tomislavom Miletićem. Tijekom slavlja liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor s Drenove „Lahor“ pod ravnanjem prof. Daniele Marinović. U prigodnoj homiliji don Elvis je na temelju povijesnih i otačkih spisa te evanđeoskog svjedočanstva sv. Ivana apostola ukazao na bit štovanja otajstva Božje ljubavi koja nam se objavila u Kristovu probodenom Srcu iz kojeg su potekle krv i voda, baš kao što je to bilo vidljivo i prilikom židovskih žrtvenih obreda u hramu kad su se o devetoj uri žrtvovali jaganjci. Probodeno srce Isusa, nevinog jaganjca bez ijedne mane, postaje tako sveti Božji hram, mjesto istinske i jedine čiste žrtve, iz kojeg do nas dopiru znakovi otajstva Crkve. Ta Ljubav, koju smo pozvani gledati, biva probodena na Kalvariji i ostaje neuzvraćena, izdana, neprihvaćena. Tu postaje jasno što nam je činiti. Bog ničim ne uzvraća, već samo ljubavlju, a spokoj nalazimo samo onda kad nasljedujemo njegovo Srce kao instrumenti njegove ljubavi za sve ljude, istaknuo je don Elvis.
 

 

  Slavlju svetkovine prethodila je trodnevna duhovna priprava koju je od 20. do 22. lipnja predvodio fra Ivan Miklenić, OFM. Fra Ivan je sve nazočne poticao na autentično življenje kršćanskoga života u svjetlu Božje riječi koja nam se tih dana nudila u liturgijskim slavljima. Prvoga dana trodnevnice razmatrali smo o ljubavi prema neprijateljima; drugoga dana tema su bila dobra djela koja čovjeka čine pravednim pred Bogom, a koja smo pozvani činiti u skrovitosti, dok je treći dan bio posvećen razmatranju o zahtjevima prave molitve u kojoj se od nas traži prije svega da dopustimo da nas Bog oblikuje po mjerama svoga Srca, jer njegovo je Srce, iako probodeno, puno ljubavi za sve koji ga zazivaju. U predvečerje svetkovine Družbe ostali smo u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom kako bi naše srce sam Isus učinio po svome Srcu.

 

 

  Svetoj Margareti Mariji Alacoque Isus je dao doživjeti tu izmjenu srca već pri prvoj objavi, kada joj je izričito rekao da je ona neprikladno sredstvo za provođenje zadaće koju joj je on sam povjerio. Što je Isus potom učinio? – Zatražio je od nje srce, a ona ga je molila da ga uzme k sebi. I to je Isus učinio. Stavio je njezino srce u svoje klanjanja dostojno Srce. Njezino maleno srce našlo se u plamenoj peći Srca Isusova, a kad je Isus vratio srce Margareti Mariji ono je nalikovalo jednom ognjenom plamenu u liku srca. Tom prilikom Isus joj je rekao: „Gledaj sada, moja preljubljena, dragocjen zalog moje ljubavi, koji u tvojem boku zatvara malenu iskru mojega najživljeg plamena da ti posluži kao srce i da te do posljednjeg časa sažiže“. Kako se Margareta Marija toga časa osjećala opisuje ona sama: „Ne mogu se više baviti nijednom drugom stvari, nego samo presvetim Srcem mojega Isusa. Zadovoljno ću umrijeti mognem li mu samo neku čast pribaviti… Samo ako ga ljubim i ako On vlada, to mi je sasvim dovoljno“ (Vie et OEuvres, II., 107, 379-380).

s. Marijana Mohorić