Iz života

Preminula s. Helena (Kata) Vučić



Zagorje (Ogulin), 10. ožujka 1938. – Lovran (Rijeka), 12. prosinca 2016.
 
  U noći 12. prosinca 2016. godine u Domu pastoralnih susreta u Lovranu iznenada je preminula u 78. godini života i 58. godini redovništva s. Helena Vučić. Rođena je 10. ožujka 1938. godine u Zagorju kod Ogulina (Ribarići) kao najstarije od devetero djece oca Nikole i majke Ruže r. Dujmić. Na krštenju je dobila ime Kata. Osnovnu školu pohađala je u Zagorju i Ogulinu gdje završava i srednju strukovnu školu krojačkoga usmjerenja. U Družbu sestara Presvetog Srca Isusova ušla je 18. veljače 1957. godine u Crikvenici. Ušavši u novicijat dobila je redovničko ime s. Helena. Nakon godine dana novicijata u samostanu Srca Isusova u Crikvenici je položila zavjete 3. listopada 1958. godine, a doživotne šest godina kasnije na isti dan.
  Tijekom pedeset i osam godina redovničkog života s. Helena je bila na službama u Ravnoj Gori, na Jordanovcu u Zagrebu (1958.), Cetingradu (1963.), Senju (1964.-1969., 1982.-1991.), Rijeci (1969., 1981.), u Austriji u Alkovenu (1972.), u Njemačkoj u Karlsfeldu (1980.), Dobrinju (1980.), Grižanama (1981.), te u Lovranu (od 1991.). Vršila je različite službe u zajednici sestara, po župama i crkvenim ustanovama na području Riječke nadbiskupije. U prvim godinama redovništva bila joj je povjerena služba odgoja djece, potom razni poslovi u župnom pastoralu, njega bolesne djece u Alkovenu. Bila je u više navrata predstojnica zajednica sestara u Domovini i inozemstvu te učiteljica novakinja u samostanu Srca Isusova u Rijeci. U Grižanama, Dobrinju, Karlsfeldu i u Bogoslovnom sjemeništu u Rijeci brinula se za starije i nemoćne osobe. Poseban trag ostavila je na župi u Senju gdje je bila na službi u dva navrata, a još mnogo snažniji u dušama svih onih koji su od sredine rujna 1991. godine do dana njezine smrti boravili u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. Na tisuće ljudi iz Domovine i inozemstva, laika, svećenika, redovnika i redovnica, tražeći odmor svojoj duši i tijelu, s. Helena je zajedno sa svojim suradnicama i suradnicima primala, ugošćivala i ispraćala. Za sve što je bilo potrebno kako bi Dom bio u službi svih onih koji su se javljali radi različitih potreba, tečajeva formacije, duhovnih obnova i vježbi, brinula se velikodušno i spremno, čvrsto uvjerena da svojim služenjem sudjeluje u Božjem djelu obnove i spasa duša. U tome, iako već narušena zdravlja, nije sustezala darivati svoje snage do posljednjega dana.
  Dana 14. kolovoza 2008. godine s. Helena je proslavila 50. godišnjicu redovničkih zavjeta. Životna misao vodilja bila joj je: „Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi“ (Ps 37, 5). Gospodin je s. Helenu vodio zaista raznim putovima služenja. Okušala se u radu s malenima i velikima, bolesnima i zdravima, laicima i posvećenim osobama, siromašnima i imućnijima, izbjeglima i dobro situiranima, zahtjevnima i jednostavnima, mlađima i starijima. Doveo ju je k mnogima i k njoj mnoge koje je želio više privesti k sebi. U zoru 12. prosinca, na spomendan Gospe Guadalupske, Gospodin je s. Helenu pozvao k sebi.
  U Poslanici sv. Brauliona biskupa čitamo da Krist, nada svih vjernika, one koji su otišli s ovoga svijeta zove usnulima, a ne mrtvima te nastavlja: „Prožima nas dakle nada u uskrsnuće, jer one koje ovdje izgubismo tamo ćemo opet vidjeti; potrebno je samo da u to vjerujemo, poslušni dakako, njegovim zapovijedima, jer on posjeduje snagu da lakše probudi mrtve nego što mi možemo probuditi usnule. To govorimo, a ipak suze lijemo i osjećaj lomi u nama želju koja iz vjere proizlazi. (…) Ne pripadamo naime sebi samima, već onome koji nas otkupi, onome o kome treba uvijek ovisiti naša volja. Zbog toga u molitvi govorimo: Budi volja tvoja. Potrebno je stoga da kažemo s Jobom koji je bio u prašini: Gospodin dade, Gospodin uze, neka je blagoslovljeno ime Gospodnje. Recimo to s Jobom ovdje na zemlji, da ovdje budemo slični njemu a ondje njegovi zajedničari“ (usp. Časloslov II, str. 1600).
  Sprovod drage sestre bit će u četvrtak 15. prosinca 2016. u 15 sati na starom drenovskom groblju.
s. Marijana Mohorić