Sv. Franjo je volio oganj jer ga je podsjećao na Gospodina, na njegovu moć i želju da u nama gori ljubavlju svoga Božanskog Srca. S upaljenim svjetiljkama i mi smo se te večeri našli pred likom sv. Franje slaveći njegov prelazak s ovoga svijeta u Porcijunkuli, kraj Asiza, njegovu pomirenost sa sobom, sa svim stvorenim, njegovo predanje svevišnjem Bogu u vjeri i ljubavi o čemu pjeva i himan Večernje o njegovu spomenu: „O divne duha čvrstine i tvrde vjere muža tog, o žarke li mu ljubavi, što sažiže ga plamenom!“
Izvješće o događaju Franjina rođenja za nebo, godine 1226., donosi nam sv. Bonaventura: „Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje. Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: 'Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem.' Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu koje počinje riječima: 'Bijaše blagdan Pashe'.“ Nakon čitanja evanđelja (usp. Iv 13, 1-17), pjevanja Psalma 142, otpjeva i antifona, poslušali smo i izvješće brata Ilije koje donosi obred preminuća, a iz kojeg rado izdvajam ove misli: „Kratko vrijeme prije smrti brat i otac naš pojavio se raspet; na svome je tijelu nosio pet rana koje su doista biljezi Kristovi. Njegove su ruke i noge imale ubode čavala, probodene s obiju strana, rane su bile trajne i pokazivale su crnu boju čavala, a njegova su se rebra pojavila kopljem probodena i često su gubila krv. Zato braćo, blagoslivljajte Boga i hvalite ga pred svima, jer nam se smilovao i sjećajte se oca i brata našega Franje na hvalu onoga koji ga je uzveličao među ljudima i proslavio ga pred anđelima. Molite za njega, kao što je od nas prije tražio i molite njega da nas Bog s njime učini dionicima svoje svete milosti.“
Nakon obreda uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje su animirali mladi Frame Krnjevo sa župnikom i nama sestrama. Nadahnjujući se na prekrasnim tekstovima sv. Franje, iznijeli smo Isusu koji je, kako kaže sv. Franjo, „sva naša slast – do sitosti“, u Presvetom Oltarskom Sakramentu svoje zahvale i molbe, nadanja i želje. Naš susret zaključen je u prostorima franjevačkog samostana na Krnjevu nakon radosnoga druženja.
„Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva!
Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude!
Neka pogled svoj svrne na vas i mir vam podari!“
(Blagoslov sv. Franje)
s. Marijana Mohorić