Vrlo skrovita i vedra duha, s. Pavlinka je izlazila ususret svim potrebitima koji su joj se obraćali za bilo kakvu pomoć. Svoje dužnosti obavljala je marljivo, nesebično i savjesno, skladno povezujući molitvu i rad, iako to u domaćinstvima nije bilo uvijek jednostavno ni lako. U svojemu životu naša pokojna s. Pavlinka tako je u duhu karizme Družbe u zajedništvu s Crkvom, obavljala povjereno joj apostolsko djelovanje marljivim radom u svrhu spasenja duša (Usp. Konstitucije, br. 46).
U kolovozu 2013. godine proslavila je zlatni redovnički jubilej ističući kao svoje životno geslo: „Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu“ (1 Iv 4, 16). Na to ostajanje u Ljubavi s. Pavlinka nije bila pozvana samo tijekom aktivnosti u službama, nego i u križu prihvaćanja i nošenja križa svoje bolesti i svoje nemoći da se više posveti bilo kojoj službi osim onoj molitve i prikazivanja. Ono što nedostaje patnjama Kristovim, Sestra je nastojala prinijeti i u vlastitoj tjelesnoj boli i patnji kroz koju je prolazila posljednjih godina života. U Kući matici na Drenovi boravila je od jeseni 2015., gdje je već posve iscrpljena, ali okrijepljena svetim sakramentima za „posljednje putovanje“, blago u Gospodinu preminula 24. srpnja 2016. u večernjim satima.
s. Marijana Mohorić