Za prvo čitanje imamo odlomak iz Zaharije o krotkom Mesiji koji ne jaši na konju, nego na magarcu. On istrebljuje bojna kola i ratnike na konjima te navješćuje mir poganskim narodima, ali i narodu Božjem Izraelu. Iako neće ratovati, "vlast će mu se proširiti od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje". Sveti Matej dva puta ističe Isusovu mesijansku krotkost: jednom prilikom usklika o malenima koji u Isusu prepoznaju Božjeg poslanika, a Isus ih zove da idu za njim te prihvate njegov jaram, jer je on krotka i ponizna srca (11, 25-30). Drugi put prilikom Isusova mesijanskog ulaska u Jeruzalem na završetku ministerija, kad je Isus uzjahao na magare te uz klicanje naroda ušao u sveti grad. Matej tada izričito navodi citat refleksije o Mesiji koji jaši na magarcu (usp. Mt 21, 5 te Iz 62, 11 i Zah 9, 9).
   Podsjetimo se da je Isus povijesno djelovao u vrijeme rimskog upravitelja Poncija Pilata u Palestini. San puka i vjerskih vođa bio je političko oslobođenje od Rimljana. Isus za to nije "imao sluha", nego je propovijedao kraljevstvo Božje u kojem se ljudi mogu otvoriti za Božju vladavinu i u stanju političke porobljenosti. U blaženstvima je nazvao sinovima Božjim mirotvorce i obećao baštinu nebesku krotkima. Tom svojom krotkošću i miroljubivošću razočarao je mnoge dobronamjerne Izraelce te za njih nikako nije mogao biti očekivani Mesija. Ipak je nastavio vršiti svoje poslanje onako kako traži Otac nebeski.
   Danas se sabiremo oko Isusa krotkog i miroljubivog Mesije. On je među nama u svom uskrslom stanju te nas čini dionicima svoje krotkosti i miroljubivosti. Ujedno nas zadužuje da svijet činimo krotkijim i miroljubljivijim. Kršćani su tijekom povijesti vodili ratove jedni s drugima i protiv nekršćana. U tome nisu bili ni bolji ni gori od ostalih ljudi. Podlijegali su ratničkom idealu i ratničkim vrlinama. Danas je cijeli svijet ušao u svoje razvojno doba kad ljudi ne vide rješavanje međunarodnih i međuljudskih problema u sili. To više moramo se pitati, što nam znači Isus kao krotki Mesija koji nenasilno mijenja pojedince i zajednice.

Krotak jaše na magarcu (Zah 9, 9-10)

  Građa Knjige Zaharijine, poglavlja 9 - 14, pokazuje znakove nastanka u vrijeme Aleksandrova prodora na Istok, oko 333. pr. Kr. U mesijanskim proročanstvima, koja su kod Izraelaca nastajala prije toga, Mesija je prikazivan kao ratnik. Npr.:
   "Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, i razbiti ih kao sud lončarski" (Ps 2, 9).
   "Riječ Gospodinova Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja...' On će sudit narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava" (Ps 110, 1-2.6).
   U vremenu kad su prečesto bili žrtve invazije moćnih susjednih vladara s juga (Egipat) i sa sjevera (Asirija, Babilonija) Izraelci nisu mogli drukčije zamisliti budućega Božjeg osloboditelja nego kao ratnika koji će pokoriti porobljivače i svome narodu donijeti izgubljenu političku moć. Taj ideal ratničkog Mesije ispravljali su već proroci u 8. stoljeću prije Krista, npr. Izaija 11,1-6 i Mihej 5,1-4, koji govore o Emanuelu i njegovoj majci. Ipak je za većinu Izraelaca Mesija mogao biti prihvatljiv samo ako je pobjednički ratnik.
   Prorok iz vremena prijelaza iz perzijske na grčku vladavinu u Palestini najavljuje Mesiju koji neće biti ratnik. U odlomku što prethodi našem današnjem prorok je najavio Boga kao gospodara Izraela i drugih naroda.
   "Kći sionska, kći jeruzalemska" sam je sveti grad sa svojim stanovnicima. Prorok ih zove na glasno radovanje zato što dolazi pobjedonosni i pravični kralj koji jaši na magarcu. Magarac je u biblijskom vremenu bio životinja za prijenos trgovačkog tereta i rad na polju, a imali su ga i obični ljudi. On nikako nije kraljevska životinja. U ratničkom mentalitetu najaviti Mesiju koji jaši na magarcu značilo je šokirati slušatelje, jer su svi očekivali Mesiju na konju. Miroljubivi Mesija "istrijebit će kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema" (r. 10). Efrajim je ovdje naziv za područje deset sjevernih plemena Izraela, a "Jeruzalem" za područje dvaju južnih plemena. U cijelome izraelskom narodu nestat će ratničkih pomagala kad nastupi miroljubivi Mesija.
   "On će navijestiti mir narodima" - odnosi se na poganske narode koji su mislili da mogu napredovati ako podjarme Izrael, a Izrael je mislio da može biti slobodan ako podjarmi poganske susjede. Miroljubivi Mesija donijet će mir Izraelu i poganskim narodima.
  Novi zavjet vidi u Isusu ispunjenje tog proročanstva, jer zove Isusa krotkim prilikom mesijanskog ulaska u Jeruzalem (usp. Mt 21, 5). U današnjem evanđelju Isus sam sebe zove krotkim.

Duh uskrslog Krista prebiva u krštenicima (Rim 8, 9. 11-13)

  Ovaj odlomak nastavak je pouke o krštenju, započete prošle nedjelje. U onom odlomku čuli smo da krštenjem bivamo životno povezani s Kristovom smrću i uskrsnućem. Ovdje nas Apostol uči o moralnim obvezama koje izviru iz krštenja.
  Iz dogmatskog načela: "Duh Kristov prebiva u vama" (r. 9 i r. 11) Pavao izvlači pouku što znači "biti u Duhu, živjeti u Duhu". Dužnost je krštenih da ne žive po tijelu, jer im je Duh Sveti dao sposobnost da žive kao djeca i prijatelji Božji. Živjeli bi po tijelu kad bi nakon krštenja ispunjavali porive tijela, kao da su i dalje pogani. U r. 11 izriče Apostol vjeru da je Bog Krista uskrisio od mrtvih te da će oživjeti i smrtna tjelesa vjernika po Duhu Svetom koji u njima prebiva. Drugdje u Novom zavjetu govori se da je Krist uskrsnuo, ovdje da ga je Bog uskrisio. Oba načina izražavanja vjera su prve Crkve i ne smijemo ih zanemarivati. U obrani pred Feliksom Pavao govori: "Uzdam se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što i oni sami očituju. Zato se i trudim uvijek imati čistu savjest pred Bogom i pred ljudima" (Dj 24, 15-16). Zato se obećanje uskrsnuća u Rim 8,11 treba razumjeti kao uskrsnuće na život vječni, na neizgubivo prijateljstvo s Bogom. "Ako po tijelu živite, umrijeti vam je" (r. 13) odnosi se na duhovnu smrt. "Usmrćivati tjelesna djela" snagom Duha znači suprotstavljati se poticajima tijela oslanjanjem na jakost koju Duh daje.

Slatki jaram krotkog Isusa (Mt 11, 25-30)

  Ovaj smo odlomak imali u ovoj liturgijskoj godini za evanđelje na svetkovinu Srca Isusova. Budući da je on uvršten u današnju liturgiju kao novozavjetno ispunjenje o krotkom Mesiji o kojem govori današnje prvo čitanje, skrećemo pažnju na Isusovu krotkost i njegov slatki jaram.
  Zahvalan Ocu što za njim idu jednostavni ljudi, Isus zove sve umorne i opterećene da dođu k njemu. Povijesno su to bili ljudi željni riječi Božje koji su se umorili od farizejske kazuistike. Isus je kritizirao farizeje što uče, a ne čine (usp. Mt 23). Za sebe tvrdi da postupa onako kako drugima predlaže u Božje ime. Predstavljajući se kao onaj koji je krotak, on podsjeća na blaženstvo: "Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju" (Mt 5, 5). Krotki su podvrsta duhovno siromašnih. Oni vjeruju u Božja obećanja, kroče prema duhovnom cilju, ali se ne služe nasiljem u odnosu prema bližnjima. Isus je morao biti proglašen lošim Židovom i rodoljubom, kad se nije služio nasiljem niti na nasilje poticao u postizanju političkih i duhovnih ciljeva u svom narodu. On je krotak po svom unutarnjem ustrojstvu - krotka srca. Želi da takvi budu i njegovi sljedbenici.
  "Jaram" je ovdje slika za Zakon Božji, kako su ga židovski teolozi Isusova vremena zvali (usp. Sir 51, 26 i Dj 15, 10). Pod tim "jarmom" podrazumijevalo se vjerničko življenje i djelovanje u skladu s objavljenom voljom Božjom. Isus pri tumačenju riječi Božje ne izbjegava zahtjevnost Božju, a ipak kaže da je njegov jaram sladak i njegovo breme lako. Za "sladak" stoji ovdje grčki izraz hrestos. Prvotno je značenje ovog izraza "upotrebljiv", zatim "prilagođen, dobar, valjan". U Palestini Isusova vremena dobri su majstori prilikom izrade jarma za volove uzimali mjeru konkretnih volova te izrađivali dobre, prilagođene jarmove. Moguće je da su u Nazaretu Josip i njegov pomoćnik Isus izrađivali takve jarmove. Isusov "prilagođeni, upotrebljivi" jaram tako je izrađen da se ljudi u njemu ugodno osjećaju. Nalaze u Isusovu tumačenju riječi Božje svoje mjesto pod suncem. Vide smisao svoga života. Zato želimo biti sljedbenici Isusa kao krotkog Mesije čiji je jaram sladak.

prof. dr. Mato Zovkić