Preminula s. Eugenija Vračić
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Ps 23, 4
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Ps 23, 4
s. EUGENIJA MARIJA VRAČIĆ
U Bibliji nalazimo redak „Bog ljubi vesela darivatelja“ (2 Kor 9, 7). Ovaj redak se s pravom može primijeniti na s. Eugeniju. Rado i s ljubavlju obavljala je svoje dužnosti i često se šalila, pa i na svoj račun, prepričavajući svoje doživljaje s brojnih župa na kojima je djelovala.
Sestra Eugenija, krsnim imenom Marija, rođena je 28. siječnja 1929. godine u Bučju kod Pleternice od oca Andrije i majke Kate r. Andrašić. U Družbu sestara Presvetog Srca Isusova stupila je 6. studenoga 1957. u Crikvenici, a 3. listopada 1959. položila je prve zavjete. Djelovala je na mnogim župama: Kosinju, Klancu, Ogulinu, Saborskom, Ravnoj Gori, a najviše će biti zapamćena po svom djelovanju u župi Oštarije. Ondje je usko surađivala s biskupom Josipom Pavlišićem koji je boravio u Ogulinu. U Saborskom su je ljudi nazivali "svojim cvijećem".
U svom životu nije se štedjela ni sustezala od teških poslova. Nije joj bilo teško ni orati, žeti, zidati... Kada su joj poglavari povjerili službu sviranja i pjevanja, rado je to prihvatila i svim srcem predvodila je pjevanje na mnogim župama. U knjizi o povijesti naše Družbe zapisano je kako je s. Eugenija vodila i sprovod u Saborskom, a u Oštarijama za Uskrs blagoslivljala i jelo. Uvijek je bila spremna za Boga i ljude učiniti sve. Duže vrijeme bila je u Crikvenici i unatoč visokoj dobi obavljala kućanske poslove. Kada joj se stanje pogoršalo, jedno vrijeme bila je u Hospiciju na oporavku.
Od 19. svibnja 2015. boravila je u Dobrinju u našemu samostanu „Moj mir“. Sestre su joj bile na usluzi u svim njezinim potrebama. Strpljiva u patnjama, bila je zahvalna za sve što je primala. Radovala se svakom posjetu, rado molila krunicu i pjevala čistim i jasnim glasom. Iako u zadnje vrijeme nije vidjela, po glasu je prepoznavala sestre. Kako je bolest napredovala i ona se pomalo gasila, ali je do konca molila, i svoje patnje koje nisu bile male i lake, prikazivala je za Družbu, sestre, nova duhovna zvanja i svećenike. Na poseban način sjećala se onih svećenika s kojima je bila na župi ili koje je pratila na putu do svećeništva. Kada sam je jednom prilikom posjetila i pitala je koju molitvu bi željela da zajedno izmolimo, bez mnogo razmišljanja rekla je: „Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: Žetva je velika, a radnika malo…“ i jasnim glasom do kraja izmolila molitvu za duhovna zvanja.
Osnažena svetim sakramentima i okružena sestrama koje su molile uz nju i za nju, s. Eugenija preselila se Gospodinu u srijedu 3. veljače 2016. u 87. godini života i 57. godini redovništva.
Zahvalni smo Bogu za dar života i svjedočanstvo s. Eugenije. Za sve lijepo neka je Gospodin nagradi, a ono što je po ljudskoj slabosti učinila loše, neka joj milosrdni Otac oprosti i uvede je u zajedništvo svojih svetih.
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila joj! Počivala u miru Božjem! Amen!
U svom životu nije se štedjela ni sustezala od teških poslova. Nije joj bilo teško ni orati, žeti, zidati... Kada su joj poglavari povjerili službu sviranja i pjevanja, rado je to prihvatila i svim srcem predvodila je pjevanje na mnogim župama. U knjizi o povijesti naše Družbe zapisano je kako je s. Eugenija vodila i sprovod u Saborskom, a u Oštarijama za Uskrs blagoslivljala i jelo. Uvijek je bila spremna za Boga i ljude učiniti sve. Duže vrijeme bila je u Crikvenici i unatoč visokoj dobi obavljala kućanske poslove. Kada joj se stanje pogoršalo, jedno vrijeme bila je u Hospiciju na oporavku.
Od 19. svibnja 2015. boravila je u Dobrinju u našemu samostanu „Moj mir“. Sestre su joj bile na usluzi u svim njezinim potrebama. Strpljiva u patnjama, bila je zahvalna za sve što je primala. Radovala se svakom posjetu, rado molila krunicu i pjevala čistim i jasnim glasom. Iako u zadnje vrijeme nije vidjela, po glasu je prepoznavala sestre. Kako je bolest napredovala i ona se pomalo gasila, ali je do konca molila, i svoje patnje koje nisu bile male i lake, prikazivala je za Družbu, sestre, nova duhovna zvanja i svećenike. Na poseban način sjećala se onih svećenika s kojima je bila na župi ili koje je pratila na putu do svećeništva. Kada sam je jednom prilikom posjetila i pitala je koju molitvu bi željela da zajedno izmolimo, bez mnogo razmišljanja rekla je: „Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: Žetva je velika, a radnika malo…“ i jasnim glasom do kraja izmolila molitvu za duhovna zvanja.
Osnažena svetim sakramentima i okružena sestrama koje su molile uz nju i za nju, s. Eugenija preselila se Gospodinu u srijedu 3. veljače 2016. u 87. godini života i 57. godini redovništva.
Zahvalni smo Bogu za dar života i svjedočanstvo s. Eugenije. Za sve lijepo neka je Gospodin nagradi, a ono što je po ljudskoj slabosti učinila loše, neka joj milosrdni Otac oprosti i uvede je u zajedništvo svojih svetih.
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila joj! Počivala u miru Božjem! Amen!
s. Nives Stubičar