Hvaljen budi
U Rijeci je 9. siječnja bio tmuran, kišovit i maglovit dan, no za nas, framaše iz župe Gospe Lurdske, popularne ''Žabice'', ta subota bila je sve samo ne tmurna i tužna. U sklopu pripreme za nadolazeća obećanja zaželjeli smo imati duhovnu pripravu kod sestara Družbe Presvetog Srca Isusova na Donjoj Drenovi. I to se ostvarilo! Misao vodilja duhovne obnove bila je „Hvaljen budi“ što je i naziv najnovije enciklike pape Franje, ali i motiv Pjesme stvorova sv. Franje Asiškog u kojoj se očituje i svečeva karizma, koju smo kao framaši pozvani slijediti.
Prvi dio duhovne obnove bio je posvećen upoznavanju i meditaciji. Upoznavanje nije bilo klasično, ali trima rečenicama međusobno smo se bolje upoznali nego možda u tridesetak minuta razgovora. Tijekom meditacije „Ti si… Mi smo…“, koja je uistinu bila okrepljujuća, s. Marijana nas je potaknula na razmišljanje o nama samima, ali i o drugima. Posvijestili su nam kako je svatko od nas slobodno i dostojanstveno Božje dijete, ljubljeno još prije rođenja, od Boga željeno i od Boga odabrano, spašeno, podržavano Božjom ljubavlju koja nam se dariva u sakramentima i poslano u svijet. Nakon meditacije s. Martina nas je uvela u molitveni dio obnove. Slijedilo je klanjanje pred Presvetim te nam je dana mogućnost za ispovijed i duhovni razgovor. S. Tajana nas je vodila kroz molitvu pred Isusom u euharistijskom otajstvu, a vrhunac ovoga dijela duhovne obnove bila je sv. misa koju je predvodio fra Božo Šustić, duhovni asistent naše framaške braće na Krnjevu.
Poslije duhovnoga dijela obnove, ostatak dana bio je određen za rad, odnosno za rješavanje zadataka u parovima. Okušali smo se u pisanju propovijedi, molitve, hvalospjeva stvorenja i euharistijskog klanjanja, te promišljali. Svi zadaci temeljili su se na enciklici „Hvaljen budi“, usko vezanoj uz brigu o okolišu, ali i brigu o modernom, često izgubljenom čovjeku. Promišljali smo također o izazovima današnjice i ekologiji duha. Susret je, u najiskrenijoj franjevačkoj maniri, završio molitvom, plesom i igrom, ispunjen radošću zajedništva, kojega nam u današnje vrijeme ponekad toliko nedostaje.
Osjećamo potrebnim, ovom prigodom, zahvaliti sestrama na predivnoj i nezaboravnoj duhovnoj obnovi. Hvala vam što ste nam poglede usmjerile na Svevišnjega i na njegovu neiscrpnu ljubav! Hvala što nas potičete da ga slavimo i vidimo u svakom stvorenju, baš onako kako je to činio i Siromah iz Asiza!
Andrina Debelić
Došla sam doma.
Sva u bolovima.
Bol od igranja.
Bol od plesanja.
Bol od smijanja.
Bol od trčanja.
Bol od sjedenja na dječjim stolicama.
Sve je to ništa.
Zamijenila ju je ona slatka bol.
Zamijenila ju je radost.
Posebna radost.
U srcu se još uvijek prebiru događaji i ono se smije.
Sretno zbog zajedništva u kojem je prisutna ljubav
i prihvaćanje jedni drugih.
Sretno zbog svojeg dostojanstva
u kojem smo ljubljeni, poslani i jedinstveni.
Hvaljen budi Gospodine.
Hvaljen budi...
Marija Begović