U nedjelju 11. veljače u samostanskoj kapelici Gospe Lurdske uz sudjelovanje četiriju svećenika i velikog broja vjernika, svečano smo proslavili blagdan naše zaštitnice – Gospu Lurdsku za čiji blagdan smo se pripremali devetnicom.

  Misno slavlje predvodio je vlč. Ljubiša Krmar, upravitelj Župe sv. Terezije Avilske u Suhopolju u koncelebraciji s dekanom Slatinskoga dekanata preč. Draganom Hrgićem i župnikom Župe bl. Ivana Merza vlč. Patrikom Alatićem. Slavlje je svojim skladnim pjevanjem uzveličao župni zbor pod ravnanjem Eve Balković i orguljaša Kreše Sadaka.

  Za vrijeme svete mise oni koji su bili spremni, primili su i sakrament bolesničkog pomazanja, jer se taj dan već dugi niz godina, prema želji sv. pape Ivana Pavla II., slavi kao Dan bolesnika. Da bi vjernici ispunili uvjete za primanje sakramenta bolesničkog pomazanja, arhiđakon slavonsko-podravski Vladimir Škrinjarić, župnik Župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Podravskoj Moslavini, za vrijeme misnog slavlja ispovijedao je prisutne vjernike. Toga dana svjedočili smo kako su mnogi pristupili sakramentu pomirenja nakon mnogo godina. Naša kapelica i prostorije uz nju bile su ispunjene vjernicima koji se nisu žalili što su neki morali stajati (bilo nas je sedamdesetak). Naprotiv, svi su zahvaljivali što su mogli sudjelovati na tako lijepom misnom slavlju i primanju bolesničkog pomazanja. Inače, svakog utorka u 7 sati u našoj kapelici služi se sveta misa na kojoj sudjelujemo mi sestre i vjernici, uglavnom naši susjedi i dobročinitelji.
  U prigodnoj propovijedi vlč. Ljubiša naglasak je stavio na važnost molitve te podsjetio kako je Lourdes mjesto molitve i obraćenja, ali i mjesto gdje se zadobiva zdravlje duše i tijela. Tko u molitvu ulazi, taj ozdravlja, raste, susreće se s Majkom, živi od vjere. Tumačeći evanđeoski tekst o ozdravljenju gubavca, potaknuo nas je da poput gubavca kleknemo pred Isusa i zamolimo ga da nas ozdravi od svih bolesti. Propovjednik je naveo i primjer bl. Alojzija Stepinca koji je posvjedočio kako ne bi izdržao godine sužanjstva i sve druge nepravde da ga nisu pratile molitve ljudi širom svijeta. Svi koji su promatrali kardinala Stepinca bili su uvjereni da on u zatočeništvu moli za povjerene vjernike svoje Zagrebačke nadbiskupije, ali i šire. Kardinal je bio uvjeren da svoj križ ne nosi sam, nego i sav narod koji za njega moli. Na kraju homilije vlč. Ljubiša potaknuo nas je da poput gubavca i mi zamolimo Isusa da pruži svoju ruku i pomogne nam u našim bolestima, patnjama i nesnalaženjima te svim životnim situacijama kada nam ne ide. Ono što ne možemo svojim radom i nastojanjima, možemo svojim sklopljenim rukama. Poznata je ona rečenica bl. kardinala Stepinca: „Kad vam sve uzmu, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu.“
  Poslije svete mise u prostorijama našeg samostana i na dvorištu, svi prisutni bili su pozvani na druženje uz kolače i piće. Članice molitvene zajednice Vijenac Srca Isusova koje se okupljaju svakog 29. u mjesecu i druge dobročiniteljice ispekle su kolače kojima smo počastili prisutne.
  U župnoj crkvi sv. Josipa poslije večernje svete mise održana je svečana procesija s kipom Gospe Lurdske koji je do prošle godine bio u našoj samostanskoj kapelici, a 1994. iz Lourdesa ga je donijela s. Dionizija. Kip Gospe Lurdske iz Voćina u dva navrata bio je radi sigurnosti čuvan u crkvi sv. Josipa, pa od tada postoji i posebna pobožnost Gospi Lurdskoj.
  Zahvalne smo Bogu, našoj Gospi Lurdskoj, župniku Draganu i svim našim dobročiniteljima za sve dobro koje iskazuju nama sestrama.

Sestre iz Slatine