
Ništa Ti nije skriveno
Pozvao si me
premda si me znao.
Znao si da ću toliko puta odlutati od Tebe,
a ipak
Ti si me pozvao.
Znao si da ću zaboraviti na Tebe
i ići mnogim stranputicama,
unatoč tome
Ti si me pozvao.
Znao si da ću bježati od križa, od boli i samoće,
nisi mi dopustio da pobjegnem i od Tebe,
i zato
Ti si me pozvao.
Znao si da ću biti nevjerna, mlaka,
toliko slaba i grešna,
i usprkos svemu tome
Ti si me pozvao.
Znao si da ću Te izdati, zatajiti,
odbaciti u sestri kraj mene,
i opet
Ti si me pozvao.
No, znao si i da Te ljubim,
da ću jedino zbog Tebe ostaviti sve što me
veže za svijet i sve ono za što sam se sama vezala,
vjerovao si u mene,
i samo Ti,
Ti si me pozvao.
Znao si da ću u svojim dubinama nastojati
sjediniti se s Tobom, u Tvome zagrljaju ostati,
iz ljubavi
Ti si me pozvao.
Znao si da ću težiti biti drugima i sestra i majka,
ruka i oslonac, snaga i potpora,
kad si to sve vidio
Ti si me pozvao.
Znao si da ću željeti radosno ići u susret drugima,
s njima dijeliti njihovu, svoju i Tvoju tugu,
teškoće, radosti i ljubav,
kad si me kao takvu vidio
Ti si me pozvao.
Znao si sve što ću činiti i biti,
kako ću živjeti i što ću sve propustiti,
koliko ću ljubiti,
računao si sa mnom i
Ti si me pozvao.
Znao si sve…
a ipak
Ti si me pozvao.
s. Lidija T.